Izvođač: Kingdom Come
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 3/5
Iako još uvijek nije posve izrastao iz utjecaja Roberta Planta i LED ZEPPELIN, Lenny Wolf se nekako uporno probija kroz rock vode sa svojim KINGDOM COME, a dokaz tome je novi uradak naslova “AIN’T NO CRYING FOR THE MOON”. Počeci njegove vezanosti uz Zeppeline sežu u davnu 1984., kad se kao klinac kalio u STONE FURY i izgleda se nekako zarazio Zep-zvukom. Kod njega sam uvijek poštovao to što nije dopustio da ga pregaze brojne optužbe na račun plagiranja Roberta Planta, odnosno bolje rečeno kloniranja. Nekako je uspio okrenuti stvar u svoju korist i izgraditi jedinstveno prepoznatljiv stil i zvuk. To još ne znači da se taj utjecaj više ne osjeća na novijim izdanjima, ali općenito puno manje nego u prošlosti.
Općenito gledano, KC bismo mogli nazvati “one man bandom”, jer je upravo Lenny taj koji po uzoru na Princea, Kravitza i ostale sam odsvira sve instrumente, doprinese tekstove za pjesme i na kraju doda svoj prepoznatljiv vokal. Pritom osobno imam dojam da je to zapravo jedini način koji mu istinski odgovara. Beskompromisno, nema što!
Njegov pretposljednji album “Perpetual” bio je lijep primjer toga i na kraju krajeva te se poslovične recepture drži i na današnjem uratku “AIN’T NO CRYING FOR THE MOON”.
Za sastav koji je dane svoje slave doživio s debijem 1988., Lenny se u zadnjih petnaestak godina zapravo promijenio vrlo malo. Njegove skladbe i dalje nose prizvuk nekakve patetične tmurnosti, a opjevane teme općenito su depresivno obojene. Sve to dodatno potkrepljuje njegovo “trademark” (po uzoru na R.J. Dia) depresivno vokalno nasljeđe. Kao lijep primjer tom opisu može poslužiti skladba s albuma naslova “Perfect Citizen”, koja je uz to po mom mišljenju jedna od boljih skladbi dosad uopće. Ostale skladbe, “This Is My Life”, “Not Here To Be Your Friend” i “Look At You”, nose drukčije nasljeđe od onoga na koje smo kod KC-a bili navikli. Umjesto tipično zaokruženih rockerskih skladbi, srednjeg su groove tempa i općenito lako slušljive. U stilu viđeno-čuto, bez dodatnog opterećivanja.
I ovaj se put Lenny nije iznevjerio pa je na albumu pobrinuo za zaokružen obrat i obvezni osobno ispovjedni, sentimentalni dio. Usudim se tvrditi da u rock poslu nema mnogo onih koji bi tako lako prodali baladu kao baš Lenny. To je jednostavno dio nasljeđa koje se kod Lennyja vuče još iz vremena STONE FURY. Takva je skladba na albumu primjerice “Removed the Sting”, kao i odlična obrada skladbe THE BEATLES “Across the Universe”. Pravu kost na albumu ipak baca udarna AC/DC skladba “Bon Scott”, posvećena prvom, nažalost tragično preminulom pjevaču spomenute postave. Lennyjeve vokalne sposobnosti (čitaj: naprezanje glasnica) nisu mu pri imitaciji Bona Scotta zadavale pretjerane probleme. Još lakši zadatak bio mu je odsvirati Angusov gitarski rif. “Mali korak za Lennyja, veliki za čovječanstvo” i još veći za rockersku srenju, gdje AC/DC uvijek zapale. Očito dečko zna kako se stvari poslužuju 😉
Ain’t No Crying for the Moon čvrst je i solidan rockerski uradak koji nam govori gdje se sastav nalazio do sada i kamo je usmjeren u budućnosti. Moj prijedlog: na policu u kućnu audiozbirku.
Postava
Lenny Wolf – vokal
Eric Foerster – solo gitara
Yenz Leonhart – ritam gitara
George Maycock jr. – bas gitara
Hendrik Thiesbrummel – bubnjevi & udaraljke
Popis skladbi
1. Two Legged Sheep
2. Not Here To Be Your Friend
3. Same Old Stars
4. Ain’t Crying For The Moon
5. Perfect Citizen
6. This Is My Life
7. Bon Scott
8. Removed The Sting
9. Friends In Spirit
10. Darkroom
11. Look At You
12. Across The Universe
13. Get It on (2006 Version)
