Izvođač: Quiet Riot
Izdavač: Chavis Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 4/5
Zadnje što bi se očekivalo od novog albuma Quiet Riot 2006., nakon više od 25 godina stvaranja, bila bi promjena njihova glazbenog smjera i zvuka. Zavidna povijest i pedigre metal benda ipak govore sami za sebe, pa su za razliku od Quiet Riot kolega iz branše, koji su se već davno utopili u zamci predvidljivosti, “starci” s ovim albumom, koji nosi znakovit naslov “REHAB”, pogodili u sridu. Drugim riječima, Rehab se može označiti kao prvi pravi uradak nakon povratka vokalista Kevina Dubrowa.
Pošteno rečeno i na kraju krajeva, u svježini benda zacijelo je važnu ulogu odigralo i ponovno uspostavljanje kemijske ravnoteže u grupi. Carlos Cavazo i Rudy Sarzo nakon “rehabilitacije” (tj. “Rehab”) više nisu u igri, a njihova mjesta ovaj put zauzimaju basist Tony Franklin (ex-The Firm i Blue Murder) te studijski gitarist Neil Citron. (Op. možda se za ovu dvojicu opet nađe neko mjesto u tvornici glazbenika pod ravnanjem g. Coverdalea i njegove “Bijele zmije”.
Promjena je bila promišljen i pametan potez za bend na više razina. Gitarist Citron unio je u grupu potpuno novi stil sviranja. Dok se bend dosad oslanjao na Cavazine gitarske dionice i melodičnu usmjerenost, ovaj put je veći naglasak na harmoniji i riffovskom sviranju, gdje je Citron prava parna lokomotiva. Njegov se stil od Cavazova razlikuje uglavnom po tome što u prvi plan pušta i ostale članove sastava, a sam pritom integritet zadržava malo sa strane. Kao savršen primjer toga valja izdvojiti skladbu “South Of Heaven”. Gitarski soloi, među ostalim, zvuče vrlo južnjački, dakle potpuni antagonizam onome na što smo kod Quiet Riot bili navikli do sada. Umjesto vodećih linija na koje smo bili naviknuti, struktura njihovih sadašnjih skladbi sastoji se uglavnom od spiritualnog bubnjanja Frankieja Banalija i pratećih basovskih linija Tonyja Franklina. Par “Banali-Franklin” mogli bismo opisati kao eksplozivni TNT, odnosno, u najboljem slučaju, prikladnom usporedbom “Bonzo-Jones”. Opisanu strukturu skladbi moguće je primijetiti na cijelom albumu, a najviše se ističe skladba “Free”.
Što se tiče vokalista Kevina Dubrowa, na Rehabu je u izvrsnoj pjevačkoj i tjelesnoj formi, što se osjeti u baš svakoj skladbi. Ako uzmemo u obzir da je njegov vokal oduvijek bio jako izražen i hrapavo obojen, pravo je čudo kako u svim tim godinama nije izgubio ni mrvicu oštrine, što među pjevačima te branše koji vole pretjerivati u “dranju” nije nikakva rijetkost. Kad smo već kod vrednovanja Kevinovih vokalnih dosega, valja izdvojiti skladbe “Black Reign” i “Strange Daze”. Trošiti suvišne riječi uz slušanje tih skladbi posve je suvišno, jer svaka govori sama za sebe, dakle u Kevinovu korist. Kevin jednom oznakom: jest i ostaje dobar performer i vokalist.
Bend nas je dakle iznenadio odličnim zvukom, ali glavni adut ovog uratka “Rehab” nije zvuk grupe, nego tekstovi i lirika pojedinih skladbi. Iako se tu i tamo još uvijek može naići na “pastirsko” tekstopisanje, veći dio materijala ima mnogo snažniji karakter i težinu od bilo kojeg dosad izdanog albuma Quiet Riot. Dobar primjer je skladba “In Harm’s Way”, u kojoj bluesy napjev i sirova drskost upućuju na revolucionarne promjene u stilu i zvuku, s obzirom na prošlost i budućnost benda. Ta se svježina ne osjeti samo na novom materijalu, nego je bendu spomenute promjene uspjelo unijeti i u stalno počelo grupe, tj. obrade, odnosno “cover verzije” raznih poznatih skladbi. Ovaj put članovi benda prihvatili su se obrade skladbe “Evil Woman” sastava Spooky Tooth iz 1969., koje su se davno prije prihvatili i Deep Purple. Teško je reći kome je bolje uspjelo, ali činjenica je da je glavnu ulogu u ovoj obradi odigrao nitko drugi nego glas rocka, g. Glenn Hughes, koji je uz vokale odsvirao i odličnu basovsku liniju. Spomenutu skladbu mogli bismo označiti kao desert albuma jer zvuči vrlo grandiozno i ponosno.
Kod davanja završne ocjene budimo realni: Quiet Riot rodbinski nikada neće biti na razini Dream Theater. Očekivati nešto slično bilo bi apsurdno, no album rehab ipak predstavlja veliki preokret u njihovu stvaranju. Možda je za to zaslužna kemija i novi naboj u bendu, možda su se članovi svjesno odlučili korjenito promijeniti dosadašnji prepoznatljiv stil i zvuk koji ih je obilježio u prethodnih skoro tri desetljeća. Kako god, rehabilitacija im je potpuno uspjela, a pred vama je odličan album “Rehab”.
Postava
Kevin DuBrow – vokal
Neil Citron – gitara
Tony Franklin – bas gitara
Frankie Banali – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Glenn Hughes – prateći vokal, bas gitara
Popis skladbi
1. Free
2. Blind Faith
3. South Of Heaven
4. Black Reign
5. Old Habits Die Hard
6. Strange Daze
7. In Harm’s Way
8. Beggars And Thieves
9. Don’t Think
10. It Sucks To Be You
11. Evil Woman
