Izdavač: Frontiers Music Srl.
Godina izdanja: 2011
Trajanje albuma: 42.27
Produkcija: Airrace
Žanr: AOR / Melodic Rock / Hard Rock
Kupi album!
Airrace su u rockerskom svijetu poznati prije svega kao odskočna daska za Jasona Bonhama, kod kojih je sin slavnog bubnjara Led Zeppelina Johna Bonhama započeo svoju glazbenu karijeru, a poznavatelji će znati reći da je bend svojedobno bio vrlo cijenjen u vodama melodičnog rocka. Airrace su svoj debitantski album “Shaft of Light” izdali u listopadu 1984., a stranice glazbenih časopisa doslovno su se savijale pod teretom superlativa koje je u recenzijama dobivao tada izdani studijski prvijenac. Snažno izdavačko zaleđe, koje je u to vrijeme podupiralo vrući modni stil rock špure Airrace, potvrđuje i angažman Beau Hilla za producentsko kormilo (Ratt, Winger, Fiona…). Unatoč pozitivnom prijemu i nastupima s velikanima kao što su AC/DC, Queen i Meat Loaf, Airrace su cijelu stvar očito shvatili preozbiljno premalo pa su već ubrzo, točnije ljeti 1985., prestali s radom.
“Back To The Start” je točno ono na što upućuje naslov albuma. Nastavak s točke “Shaft Of Light”. A novi album djeluje kao da je napisan, snimljen i izdan 1985., a ne 2011. Istodobno to upućuje i na činjenicu da je sastav oživio i reaktivirao za novi album stare i godinama zrele glazbene ideje, jer postižu izvanrednu međusobnu strukturnu raznolikost, a album kao cjelina, posljedično, jasno izražen dinamizam i visoko vibrantnu dinamiku mnogobrojnih raspoloženja. Skupina je na novi album prenijela baš svu esenciju koju je utjelovljivala u kratkotrajnom postojanju sredinom osamdesetih. Stil pisanja, aranžiranje, produkcija, osjećaj živog albuma, kao da ga je skupina odsvirala na koncertu i snimila u studiju, što u novim vremenima uspijeva još samo rock dinosaurima tipa Uriah Heep, Journey, Foreigner, Deep Purple kad se late svojih studijskih radova. Taj osjećaj kao da je “Back To The Start” odsviran u sklopu studijskog koncerta prvi je provjereni dokaz da je, čak i ako niste ništa pročitali o Airrace prije nego što ste novi album ubacili u CD player, jasno da se u njemu vrti sadržaj prave stare rockerske škole. Što se tiče nove produkcije, ona je puno mudrije i zrelije postavljena i potvrđuje izuzetnu iskusnost skupine. Sadržaj osamdesetih u potpunosti je sažela i odjenula ga u živu, dinamičnu, sočno ispunjenu sliku zvučnog ruha.
Skladba Two Of A Kind izravna je kombinacija dosjetki koje proizlaze iz pionirstva rock skupina druge polovice sedamdesetih. Ukrasni harmonizirani gitarski motiv nad vodećom frazom oživljava metode produkcijskog pionirstva Boston, prateće vokalne harmonije u refrenu mirišu točno u suzvučju smjernica zacrtanih kod Uriah Heep ili The Sweet, dok Keith Murrel kroz skladbu (osobito u refrenu) oživljava erogeno potentan osjećaj koji ne skriva koketiranje s energijom Foreigner (i novih). Ti se elementi na albumu doduše pojavljuju u različitim dozama, koje su mudro uključene u jezgre skladbi te u njima raspiruju i jačaju ugođaj i atmosferu.
U nastavku je zanimljivo kako neki motivi podsjećaju na klasične rifove u rocku i heavy metalu. Ovdje se ne radi o kopiranju, članovima Airrace to ne treba. Jednostavno se radi o rekapitulaciji fenomena glazbe koji proizlazi iz same krvi članova skupine i njihova “odgoja” uz slušanje heavy rock skupina druge polovice sedamdesetih. Srednji instrumentalni dio skladbe Better Believe It podložen je gitarskom frazom koja nosi nedvosmislenu sličnost u građi s gitarskom frazom skladbe Strong Arm Of The Law sastava Saxon, inače sam komad nema veze sa Saxon.
Zaraznosti AOR nasljeđa na albumu naravno ne manjka, njime je jednostavno prožet. Jednom više, drugi put manje. U smislu traženja purizma u tom se pogledu izdvajaju tri točke. Otvaranje albuma učinkovito skuhanom kombinacijom rockerske udarnosti i pompozne melodike preuzete po Journey receptu s Keep On Going, još je učinkovitije rekapitulirano kasnije na albumu dramatičnom So Long, kao i u završnoj What More Do You Want From Me?, u kojoj su se Airrace najosjetnije uhvatili poluga uporabe staromodnog zvuka sintisajzera s kraja sedamdesetih, kakve su nekoć davno koristili sastavi Triumph, April Wine, Trillion, Angel,….
Keith Murrell zanimljiva je vokalna kombinacija koja utjelovljuje visoku melodičnu gipkost Stevea Perryja (Journey), ali joj dodaje prstohvat improvizacije, po energetskim nijansama povremeno približene izvrsnosti Glenna Hughesa. Slatko zarazna Call Me Anytime, u kojoj Keith iskorištava taj odlični profinjeni osjećaj za unošenje prstohvata soul improvizacije, na prvo uho djeluje kao da se Glenn Hughes našao usred skupine koja u jedno spaja članove skupina The Sweet i Foreigner, osobito zbog otrovno zarazne uklopljenosti klavira koji preuzima inicijativu nad gitarskom frazom.
Povratak s “Back To The Start” podsjeća na snagu i nesalomljivi karizmu današnjih Foreigner, koji su 2009. izdali svoj jedinstveni povratnički album “Cant’ Slow Down”. Skladbe nose jasnu izražajnu definiciju i izuzetnu motivsku raznolikost. Svaka od skladbi ima izvanrednu karizmu izražajne snage i jasno naglašen vlastiti glazbeni akcent. Kozmetičkih šminki nema, Airrace ne vole komplicirati, računa se samo osjećaj živosti koji uvjerava u svakoj sekundi ovog albuma. Ovo je album čijih se dobrih 42 minute odvrti prije nego što se dobro i snađeš. A kad se odvrte, bez problema opet pokreneš funkciju “play” na CD playeru. Album koji jasno daje naslutiti da će bez problema izdržati test vremena. Čekali smo ga 27 godina. Vremena su se promijenila, pa će ga cijeniti samo oni slušatelji koji su svoje “tinejdžerske” godine proživjeli sredinom osamdesetih. Nadajmo se da će Airrace dobiti poziv da kao predgrupa prate Foreigner na budućoj europskoj turneji. Materijal s “Back To The Start” nužno mora odzvanjati na europskim pozornicama!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. Keep On Going
2. Two Of A Kind
3. When Baby
4. Call Me Anytime
5. So Long
6. Back To Start
7. Just One Kiss
8. Wrong Way Out
9. One Step Ahead
10. Enough Of Your Loving
11. Better Believe It
12. What More Do You Want From Me?
Postava:
Keith Murrell – vokal
Laurie Mansworth – gitara
Dean Howard – gitara
Chris Williams – klavijature
Jim Reid – bas gitara
Simon Dawson – bubnjevi
