Ako itko može, onda je to Pat Travers (2013)!

0 12

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Velden am Wörthersee (Vrba na Koroškem) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 08.11.2013
Broj posjetitelja: 40
Cijena karte: 26,00€ (u pretprodaji) / 30,00€ (na dan koncerta)

Pat Travers je konstanta i garant velikog, izražajno bogatog glazbenog iskaza. Legenda je rocka, očvrsnutog titanskom oprugom bluesovskog žara. Nastupi Pata Traversa smatraju se pojmom iskustva iznimno bučnog i prepunog energetskog napona. Dvije gitare, obje užarene i na oprezu, koje naglo izmjenjuju solaže kroz savršeno usklađen dijalog! Obje prašte bučne fraze, a podupire ih reaktivno dinamična i topovski zapakirana ritam sekcija. Ispred instrumentalnog okvira zapovijeda lik kvarteta, jedinstveni vokalni karakter muževno grubog kipa, grlenog i desperado pristupa Pata Traversa. Travers pak i dalje ostaje vjeran potpisnom modelu gitare marke P.R.S., koji koristi Carlos Santana. Baš kao i naš gitarski as Franci Zabukovec.

Nakon dvije godine, čovjek se vratio u Vrbu na Koroškem i tamošnji već gotovo legendarni klub Bluesiana Rock Cafe. Ali ovaj je put Pat sa svojom ekipom naletio na upola manji odaziv od onog koji smo zabilježili prilikom njegova prethodnog posjeta Bluesiani. Otuda i neugodna činjenica da se čovjek sa svojim podanicima na pozornici nije pojavio prije deset navečer. Ekipa ostaje nepromijenjena. Uz Pata Traversa u postavi su, dakle, i dalje briljantni bubnjar Sandy Gennaro, basist Rodney O’Quinn i ništa manje fenomenalni gitarist Kirk McKim.

U dvije godine koje su prošle od našeg posljednjeg susreta s legendarnim kanadskim glazbenikom, Pat Travers nije sjedio skrštenih ruku. Najprije je 2012. objavio album obrada posvećen legendama bluesa pod naslovom »Blues On Fire«, a ove je godine, usred godine, izašao posve novi studijski album sastava Pat Travers Band pod naslovom »Can Do«. Zbog svoje aktualnosti, i on je bio »okrepljujuće« predstavljen na koncertu u Bluesiani.

Početak novog druženja s Patom Traversom zvučao je naprosto sanjalački. Grešnom rock ‘n’ roll zbadalicom s njegova drugog studijskog albuma »Making Magic« (1977) po imenu Rock ‘N’ Roll Susie, a magija je kroz još dva legendarna singla ovog časnog glazbenog veterana, koji su zaredom odjeknuli u izvedbama skladbi Heat in The Streat s istoimenog studijskog albuma (godište 1978) te za njim zagriženog autorskog standarda Crash and Burn također s istoimenog albuma (godište 1980), samo rasla.

Kvartet je ponovno razoružao šačicu prisutnih izvanrednom uigranošću i fantastikom iznimne scenske koherentnosti. Ponajprije su u pedantnoj uigranosti vidno briljirali Pat i Kirk, koji su se perjanom lakoćom prošetali kroz neke zahtjevnije pasaže i gitarske ornamente, koje su (i) u tercama povremeno udvajali, a ponajviše su imponirali svaki svojim vrhunskim solističkim ubacima. Obojica su zamijenjeni od posve drugačijeg tijesta. Travers je predstavnik stare škole, koji je u nadahnutosti obradio baš sve genije koji su blues postavili na noge, dok je nekoliko godina mlađi McKim osupnuo izvanrednom preciznošću ultrasonično brzih solističkih eskapada, koje je tresao tijekom nastupa u Bluesiani, pritom poslužujući iskustvo održavanja izvanredne kontrole nad svakom notom koju je prečešljao duž vrata gitare. Traversov znameniti hrapavi vokal tresao je zidove  i prozore Bluesiane dok je čovjek proživljavao strasti i emocije kroz stihove. U repertoaru je zadržao odličnu »Making Magic« mini epsku suitu Stevie, u kojoj je posebno došla do izražaja prije opisana dlakocjepačka usklađenost obaju gitarista. Ta je skladba definitivno dočarala jedan od vrhunaca koncerta. Nudi naime idealnu srednju stazu između elemenata blues glazbe i uključivanja melodija uvedenog neo-klasicizma (od novih skladbi, takvom bismo proglasili baš naslovnu skladbu albuma »Can Do«). Mini epska suita koja se može mjeriti s ovakvo aranžiranim suitama klasične priče rock ‘n’ rolla kao što su Love To Love (UFO) ili Stairway To Heaven (Led Zeppelin). Glasnik vremena zlatnog doba sedamdesetih.

Repertoar je Pat opteretio obiljem novih skladbi, među kojima su ugodno »prozračile« repertoar osobito lakša i izdašno pjevna Diamond Girl (izvedena iz G dura), pa nešto mračnija, ali bijesno ukrašena naslovna skladba albuma. Pat je, očekivano, uključio u repertoar i izvedbe obrada drugih izvođača. Tako je opet odsvirao svoja osobna favorita, i to znamenitu Hendrixovu Red House, nadasve posrećen sažetak izvornika Ray Charlesove I’ve Got News For Ya, pa Blind Willie McTellovu Statesboro Blues, koju je Travers snimio već za svoj samostalni studijski album »Making Magic« (1977).

Kad se ekipa četvorice majstora vinula u očekivani sveobuhvatni Traversov hit Snortin’ Whiskey, Drinkin’ Cocaine, bilo je jasno da se koncert primiče kraju. Još znamenita Boom Boom (Out Go the Lights) s prvijenca »Pat Travers« (1976), koja je obrada izvornika Little Walterja, pa se kvartet oprostio s pozornice. Nakon sat i deset minuta. Kvartet je valjao komad za komadom. Bez puno govorancije. Zapravo Travers nije imao nikome ni što previše govoriti, jer je odaziv nažalost doista bio poražavajući. Nakon nekoliko gorljivih reakcija i usamljenih zahtjeva za bisom, kvartet se još jednom pojavio na pozornici, a Pat je najavio izvedbu skladbe uključene na njegovu kompilaciju obrada nazvanu »Blues On Fire«, inače odlično reinterpretiranu Black Dog Blues (orig. Blind Blake).

Koncerta je odjednom bilo kraj. Sat i dvadeset minuta. Ništa više. Možda je to Traversov standard na ovoj aktualnoj turneji, a možda je čovjek namjerno skratio repertoar zbog činjenice da je odaziv doista bio ispod svake kritike. Dečki dakle prašte nesmanjenom snagom. Pat Travers, koji je ove godine natovario na leđa 59. križ, doduše je jači i za koji kilogramčić, što dolazi samo po sebi s godinama, no njegov vokal, scenska karizma, njegov čvrst i impozantan scenski raskorak velikog samopouzdanja i fantastičnog fokusa ne jenjavaju. Zaštitni znak proklet bučne blues rock udarnosti u rukama ovog vrhunskog glazbenika i dalje ostaje blažen i neokaljan. Želimo si, dakle, novih susreta s jedinstvenim Patom Traversom i njegovom izabranom i prekaljenom ekipom od troje pratećih glazbenih matadora. Kod Traversa je uvijek tako da u iznimnoj rušilačkoj bučnosti koju servira na klupskim koncertima, posljedično vrlo rado izaziva osjećaj kao da je klub na kraju koncerta zavio u gust dim, ako ga već nije zapalio do temelja. Majstor ostaje majstor. Neka njegov kreativni duh i radost nastupanja i u doba umjetničke zrelosti nikada ne popuste!

Setlista

1. Rock ‘n’ Roll Susie
2. Heat in the Street
3. Crash and Burn
4. I’ve Got News for You
5. Black Betty
6. As Long As I’m With You
7. Diamond Girl
8. Can Do
9. Stevie
10. Statesboro Blues
11. Red House
12. Long Time Gone
13. Wanted (That Was Then / This is Now)
14. Snortin’ Whiskey, Drinkin’ Cocaine
15. Boom Boom (Out Go the Lights)
—dodatak—
16. Black Dog Blues

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići