Založba: Frontiers Music Srl.
Datum izida: 15. 7. 2022
Produkcija: Alan Parsons
Dužina albuma: 45.05 min
Žanr: Art Rock / Progressive Rock / Pop Rock
Ocjena: 8.0/10
Kultni glazbenik, producent i zvučni inženjer Alan Parsons nikad nije bio među najinovativnijim progrock autorima, ali je zato bio jedan od najkvalitetnijih i najkonzistentnijih. U sedamdesetima i osamdesetima prošlog stoljeća, tada još u sklopu nezaboravne postave The Alan Parsons Project, stvorio je hrpu bezvremenskih skladbi poput »Eye In The Sky«, »Sirius«, »Don’t Answer Me«, »Games People Play« i »Time«, da navedemo samo one najpoznatije. Nakon raspada The Alan Parsons Project 1990. godine Alan je krenuo samostalnim putem i dosad snimio pet samostalnih albuma koji su manje-više uspješno nastavili stilsku orijentaciju slavnog projekta.
»From The New World« njegov je šesti studijski uradak i nasljednik albuma »The Secret« iz 2019., koji je predstavljao Alanov uspješan povratak nakon gotovo petnaestogodišnje stvaralačke stanke. U skladu s desetljećima dugom tradicijom, i »From The New World« donosi nekoliko slavnih gostiju poput gitarskog virtuoza Joea Bonamasse, pjevača/gitarista Tommyja Shawa (Styx) te pjevača Davida Packa (ex-Ambrosia) i Jamesa Durbina (ex-Quiet Riot). To znači da »From The New World« na jedanaest skladbi donosi čak devet različitih pjevača.
Otvaračka skladba »Fare Thee Well«, izgrađena posve u duhu najboljih dana The Alan Parsons Project, a u tekstu puna referenci na Alanove prijašnje radove, otvara album na izuzetno kvalitetan način. Sadrži sve one sastojke koji su u sedamdesetima i osamdesetima oduševili legije artrockovskih sladokusaca: prelijepe vokalne harmonije, upečatljiv refren, slasne simfonijske aranžmane i solidnu gitarsku frazu. Naslovna skladba, koja pomalo podsjeća na evergreen »Children of the Moon«, vođena je u srednjem tempu. Kao cjelina zvuči vrlo solidno. Slično vrijedi i za dramatični »Uroboros« s Tommyjem Shawom na glavnom vokalu, koji ima poprilično dodirnih točaka sa sastavom Styx. »Don’t Fade Now« zasanjana je balada u kojoj kao glavni pjevač i gitarist sudjeluje i sam gospodin Parsons. Ima taman dovoljno stilskih sličnosti s nekim klasičnim baladama The Alan Parsons Project da ne zvuči dosadno.
»Give ’em My Love« začinjaju prije svega pjevački sjajno raspoloženi Durbin i Bonamassa, koji se potrudio živahnom gitarskom solažom zahvaljujući kojoj stvari postaju puno razigranije. Klavirski usmjereni »Obstacles« nostalgična je power balada s dugogodišnjim pjevačem P.J. Olssonom u glavnoj ulozi. »I Won’t Be Led Astray« s Packom na glavnom vokalu solidna je, ali neuzbudljiva AOR balada koju od prosječnosti spašava Bonamassa prepoznatljivom gitarskom solažom. U srednjem tempu vođeni »You Are the Light« izgrađen je u prepoznatljivom ’retro’ stilu i svidjet će se većini dugogodišnjih sljedbenika, ponajviše zahvaljujući ukusnim vokalnim harmonijama i nostalgičnom refrenu. Blago elektronski usmjereni »Halos« uz uvodni »Fare Thee Well« najbliži je pokušaju stvaranja klasičnog standarda The Alan Parsons Project. Alan je često (neuspješno) pokušavao stvoriti nasljednika svog najvećeg hita »Eye in the Sky« i kultnog instrumentala »Sirius«, pa se ni ovaj put nije moguće otresti tog osjećaja.
Nažalost, dobra energija i razmjerno besprijekorna kvaliteta pred kraj albuma, s posljednje dvije skladbe, koje su obje redom obrade, gotovo se raspadaju. Pritom se slušatelj pita ’zašto je to bilo potrebno’. »Goin’ Home« obrada je stotinu godina starog originala koji pripada učeniku Antonína Dvořáka. U Alanovoj izvedbi postala je pomalo uspavana balada, dok je »Be My Baby« poprilično anakrona obrada hita prastare ženske grupe The Ronettes. Iako je jedna od rijetkih skladbi sa ženskim glavnim vokalom u Alanovu dosadašnjem opusu, ne ostavlja dobar dojam i na albumu djeluje posve suvišno i jeftino.
»From The New World« svidjet će se većini dugogodišnjih Alanovih sljedbenika jer sadrži brojne nostalgične trenutke koji podsjećaju na ’stara dobra vremena’, dok mu pred kraj pomalo ponestane početnog zamaha, pa ga nije moguće uvrstiti na sam vrh ovogodišnjih dostignuća na području progresivnog rocka odnosno art rocka. Alanova produkcija na »From The New World« može poslužiti kao uzor brojnim srodnim sastavima, što naravno neće ni najmanje iznenaditi one koji poznaju njegov lik i djelo. Prekaljeni glazbeni i producentski majstor s »From The New World« stvorio je vrlo solidan album koji je na očekivanoj stvaralačkoj razini i sadrži brojne oduševljavajuće trenutke, ali mu u ’izlazu’ nedostaje ona ’točka na i’ da bi se upisao među njegova najbolja ostvarenja, ako se uz to uzme u obzir i ostavština The Alan Parsons Project.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Fare Thee Well
2. The Secret
3. Uroboros (featuring Tommy Shaw of STYX)
4. Don’t Fade Now
5. Give ‘Em My Love (featuring James Durbin, Joe Bonamassa)
6. Obstacles
7. I Won’t Be Led Astray (featuring David Pack, Joe Bonamassa)
8. You Are The Light
9. Halo
10. Goin’ Home
11. Be My Baby
Postava:
glavni vokali – Alan Parsons, Tommy Shaw, David Pack, James Durbin, P.J. Olsson, Todd Cooper, Dan Tracey, Mark Mikel, Tabitha Fair
prateći vokali – Alan Parsons, Tommy Shaw, P.J. Olsson, Todd Cooper, Dan Tracey, Doug Powell, Mark Mikel, Chris Shutters, Scott Hunt
gitare – Alan Parsons, Jeff Kollman, Dan Tracey, Doug Powell, Jeff Marshall, James Durbin, Tim Pierce
bas-gitara – Guy Erez
bubnjevi – Danny Thompson
klavijature – Tom Brooks, Doug Powell, Matt McCarrin, Kim Bullard
saksofon – Todd Cooper
violončelo na skladbi “I Won’t Be Led Astray” – Mika Larson
gitarske solaže na “Give ‘Em My Love” i “I Won’t Be Led Astray” – Joe Bonamassa
