Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Ten
Izdavač: Rocktopia Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 54;22
Ocjena: 4/5
Dugovječni britanski veterani melodičnog hard rocka Ten vraćaju se na scenu s novim studijskim ostvarenjem kojem su dali naslov “Albion”. Naziv albuma potječe iz najstarijeg službeno dokumentiranog imena za britansko otočje, još iz vremena kraljice Boadicee. I novi album “Albion” drži se tradicije po kojoj su Ten postali vrlo cijenjeni i poštovani u krugovima ljubitelja melodičnog rocka te donosi niz provjereno zapaljivih rockerskih himni s grabežljivim refrenima. Dakle, riječ je o još jednom dokumentu klasičnog Ten rocka! Riječ je o novoj izvrsno servirano specifičnoj glazbenoj mješavini, čija jezgra ostaje melodična rock forma, opterećena pompom, koju točkasto začinjavaju elementi neoklasicizma, dok je u aranžmanima s druge strane prisutan izraziti dašak keltskog folk melosa. U tome zapravo nema usporedivih sastava na planetu. Možda tek povremeno britanski Dare, i to u kasnijem razdoblju svojeg djelovanja.
Ultimativni vođa i poglavar sastava, njegov pogonski motor i vizionar, glavni skladatelj i tekstopisac, vokalist Gary Hughes odlučio se tijekom nastajanja albuma »Albion« na prilično revolucionaran potez osvježavanja zvuka, a dijelom i aranžmana. U postavu je pozvao čak dva dodatna gitarista. To znači da Ten sada u sastavu imaju čak tri gitarista. Uz Johna Halliwella, ekipi su se tako pridružili Dann Rosingana (Jagged Edge, A2Z, Hysteria, Shellshocked) i Steve Grocott (Sevendayz).
Učinak je primjetan na svim razinama aranžiranja novog materijala! Prvo što »bocne« uho jest izrazito tvrda zvučna slika iz koje gitarske fraze bolje odjekuju, jezgrovitije nego na prethodnim izdanjima. Na taj se način sastav približava prva dva studijska albuma, što može s uspjehom iskoristiti i na koncertnim nastupima, pri izvedbi starijeg studijskog materijala. Hughes je i na novom albumu pokazao izuzetnu nadahnutost u kompozicijama. One se mogu pohvaliti iznimno savršenim vodećim motivima, zapisanima tako da iz njih izvuku optimalnu glazbenu vrijednost. Pompe i bombastike nikako ne nedostaje! Osim što riffovi sada »grabe« mnogo tvrđe u produkciji, sva tri su gitarista izdašno iskorištena i u ulozi ukrašavanja vodećih motiva, pa mogu ustvrditi da gitarska svirka već dugo nije bila tako razgibana i zanimljiva ni na jednom studijskom albumu sastava.
Aranžmani su opet postavljeni tako da ekipa funkcionira slično kao orkestar. Gradivni elementi zvučne slike posjeduju izrazit kontrast na relaciji klavijature – gitarske fraze, kao i jezgrovitost ritam linije, koja tvori čvrst okvir skladbi. Hughesov vokal ostaje jedan od osnovnih zaštitnih znakova i novog albuma sastava Ten. Njegov strastven, ali blago mrачан vokal temeljni je kreator velike drame, koja se i na novom albumu razvija sa svom privlačnošću ponosnog intenziteta. Ultramelodične zarazne privlačnosti albumu nikako ne manjka, a Hughes i na novom albumu izvlači nekoliko doista potresno savršenih melodija, poput refrena otvaračke Alone in the Dark Tonight, zatim na sredini Die For Me, ili prije nje mini-epske suite s vječnim modulacijama, poduprte i programskom zvučnom petljom, naslovljene A Smuggler’s Tale. Hughes je zapravo na albumu napravio jednu jedinu pogrešku. Za jednu od skladbi u pjevanju stihova upotrijebio je talijanski jezik. Obično se rugamo talijanskom engleskom. No ovaj put u skladbi Gioco’d Amore (prijevod: Igra ljubavi) možemo se rugati engleskom talijanskom, koji je u Hughesovoj interpretaciji posve očajan. Skladba inače ima izniman aranžman, vječni teatar, dašak klasičnog! Riječ je o baladnoj točki koju uništava površno baratanje talijanskim stihovima s Hughesove strane. Dakle, nije dovoljno da ti se talijanski jezik u glazbi sviđa. To ne zadovoljava. Moraš imati sluha za njega i u metrici ga pravilno polagati i oblikovati. Hughes je tu jednostavno napravio pogrešku koju sam vjerojatno uopće ne osjeća. Međutim, odmak u odnosu na ostale točke prevelik je da pri slušanju albuma kao cjeline ne bi djelovao smetajuće.
»Albion« je u svemu izuzetno lijep uradak i prava poslastica za sve privržence sastava, koji bez dlake na jeziku može ponosno stajati uz bok svojoj starijoj studijskoj braći. Princip i energija aranžiranja preneseni su s odličnih prethodnika »Stormwarning« (2011) i »Heresy And Creed« (2012), uz osnovnu razliku da su gitare sada u produkciji dodatno izložene u zvučnoj slici, a dodatno su nadograđene i pojedine pasaže, u kojima je slikovitost gitarske svirke sva tri gitarista vrlo dobro uklopljena u kompozicije. Dobili smo dakle još jedan nadasve fascinantan album sastava Ten! Hughes se nalazi u novom kreativnom zenitu i navodno već ima spreman materijal za izdavanje novog studijskog albuma, koji bi prema pjevačevim riječima trebao izaći već iduće godine. Neka novi renesansni procvat sastava Ten nipošto ne zgasne!
Postava
Gary Hughes – vokal
Dann Rosingana – gitara
Steve Grocott – gitara
John Halliwell – gitara
Steve Mckenna – bas gitara
Darrel Treece-Birch – klavijature
Max Yates – bubnjevi
Produkcija
Gary Hughes
Popis skladbi
1. Alone In The Dark Tonight
2. Battlefield
3. It’s Alive
4. Albion Born
5. Sometimes Love Takes The Long Way Home
6. A Smuggler’s Tale
7. Die For Me
8. It Ends This Day
9. Gioco D’Amore
10. Wild Horses
