Izdavač: Silver Lining Music
Datum izlaska: 31. 7. 2020.
Produkcija: Graham Bonnet
Trajanje albuma: 57.58 min
Žanr: Hard Rock / Heavy Metal
Ocjena: 9.0/10
Alcatrazz poznavateljima svjetskog hard rocka nije potrebno posebno predstavljati. Ne griješim, zar ne? Pogotovo s obzirom na to da se Slovenci možemo nabrojiti na prste jedne ruke? Neka bude kratko. Alcatrazz su Rainbow, aktivni na vidno izdašnoj dozi šamanske mješavine crvenih muhara i Atrope belladonne. Bez obzira na to što njihov šef – legendarni vokalist Graham Bonnet – ima 72 godine, priča iz osamdesetih o Alcatrazzima, s novim albumom izdanim ove godine, ne mijenja se bitno. Istina, Alcatrazz su svoje »odradili« u osamdesetima i pokazali glazbenoj javnosti kakva glazba može nastati u svojoj krajnosti ako u postavu primiš Blackmoreov lik i djelo opsjednutog 19-godišnjaka Yngwieja J. Malmsteena, a u takvim »zlodjelima« ne popuštaš ni kad u ekipu dovedeš Zappina učenika Stevea Vaia. Ostalo je povijest.
Graham Bonnet oduvijek je važio za razbarušenog frajera i pijetla. Blackmore, kojemu je u toj maniri malo tko dorastao, morao je više puta konkretno hvatati zrak zbog svoje željene »post-Ronnie James Dio« amerikanizacije Rainbow, dok je gledao Bonnetovu kicošku jamesdeanovsku frizuru i Ray Ban naočale. No u tom pogledu Bonnet mu nije ostao ništa dužan. Štoviše. U razbarušenosti i pijetlovanju »čovjeka u crnom« je čak nadmašio. Zbog toga je napravio pogrešku koju je kasnije požalio, kad je Rainbow postavio na hladno kar preko telefona, dok se u Los Angelesu dosađivao čekajući da bend skupi nešto više materijala za nasljednika albuma »Down To Earth« osim samo komadića I Surrender. No mjera još nije bila puna. Svoje pijetlovanje Bonnet je okrunio u vrijeme dok je bio dio sastava MSG i nakon deset minuta jednog od koncerata isprovociranoj i razjarenoj publici – za što je sam bio kriv – bez okolišanja pokazao imovinu iza šlica, a onda sa svojim ljuljajućim alatom demonstrativno napustio prizor kako bi uhvatio prvi jutarnji vlak za London prije nego ga Michael Schenker i ostala ekipa »nađu i ubiju«.
Premotajmo film naprijed. Graham Bonnet počeo je negdje prije petnaestak godina oživljavati ime sastava Alcatrazz, pri čemu se bend pojavljivao sporadično na pojedinim koncertima i s usputnim prekidima, u kojima se Bonnet posvećivao svom Graham Bonnet Bandu, kao i aktualnim pothvatima Michaela Schenkera, koji na sreću, s obzirom na gornju priču, nije zamjerljive sorte. Kako god, napokon se dogodilo i to čudo da nakon 34 godine Alcatrazz izdaju svoj novi i tako četvrti album karijere.
Bonnet je za suradnju pridobio hrpu eminentnih glazbenih gostiju, pri čemu je okosnica Alcatrazza u 2020., uz njegovu nezamjenjivu vokalnu figuru, građena i na još dvojici originalnih članova – to su basist Gary Shea i klavijaturist Jimmy Waldo. Gitarist je pak nov, pa je ovo četvrti Alcatrazz album s četvrtim gitaristom u postavi. Uloga središnje gitarske figure, koja se brine za iskonski neoklasični masakr albuma »Born Innocent«, ovaj je put pripala izvrsnom Joeju Stumpu, koji je u svemu opravdao svoju ulogu, jer »Born Innocent« sa svim ponuđenim sadržajem zadržava posve vjerodostojnu vezu s tri albuma izdana u osamdesetima. Produkcija je drugačija. Življa je, organskija i zgusnutija, bez šuštavih sintetizatorskih linija i s više Hammond pastela.
Na “Born Innocent” se kao posebni gost upravo na naslovnoj skladbi, koja otvara album, pojavljuje Bonnetov stari dobri kompić, gitarist Chris Impellitteri, s kojim je Bonnett povezan suradnjom u Impellitteriju, a sama skladba zbog izražene kanonade Chrisovih arpeggija ne samo da oduševljava, nego i sugerira da bi se bez problema mogla naći na nekom od Impelliterri albuma na kojima je vokal doprinio upravo Graham Bonnet. To nikako ne iznenađuje, jer je tu skladbu napisao upravo Chris. Razorni uvod tako u tren oka oduzima dah. Na albumu sudjeluje i pokojni Bob Kulick, koji je napisao skladbu “I Am The King”, u kojoj i svira gitaru. Japanski gitarski virtuoz Nozomu Wakai upisao se gitarom na skladbu “Finn McCool”, da pokaže nekoliko svojih zapanjujućih gitarskih izljeva. Tu je i Steve Vai, koji je autor skladbe “Dirty Like the City” i žigoše je svojom prepoznatljivom solističkom nomenklaturom. Skladbe “Something That I Am Missing” i “Warth Lane” napisao je vrhunski talijanski skladatelj i multiinstrumentalist Dario Mollo, koji je inače stručnjak za podgrijavanje ostavštine klasičnog hard rocka, što potvrđuju kompetentni projekti s Tonyjem Martinom, Glennom Hughesom i upravo Grahamom Bonnetom. Solažu na gitari u skladbi “Paper Flags” doprinio je sam presvijetli Jeff Waters iz kanadskog thrash metal sastava Annihilator. D. Kendall Jones napisao je skladbu “We Still Remember” i doprinio gitaru. Već sam taj izbor jamac je izuzetne slikovitosti koju donosi »Born Innocent«. Svakako je važna i idejna razigranost. Komada je samo 13 i to nije malo.
Pa ipak, na albumu nema razloga za ikakvo malodušje. Nabijen je visokooktanskom naelektriziranošću, koju donose nebeski nastupi gitarista i naravno njegovo visočanstvo, izuzetno prodoran, strastven i pečatan vokal Grahama Bonneta, koji se u zrelim godinama drži više nego dostojno. Sve je to okej ako se album opisuje kroz prizmu fana benda. Dakle, taj dio recenzije apsolutno stoji, ako si ljubitelj benda. Jer upravo Bonnetovo karakteristično pjevanje, u kombinaciji s više puta nepreglednim potresnim kanonadama ultrasonično brzog neklasično urezanog soliranja, može konkretno kljucati i nagrizati. Domaće rečeno »tereti«, jer je proizvod jednostavno preopterećen. Čak previše raskošan i pretjeran, a upravo to može mnoge odbiti od slušanja Alcatrazza. I na ovom albumu je tako. Kome Alcatrazz i prije nisu bili po guštu, neće biti ni sada. To je sigurno. Ali »Born Innocent« je obavezna lektira za sve ljubitelje benda! Iz dva osnovna razloga. Jer je svima vjerodostojan nastavak priče od prije 34 godine i jer je prokleto dobar album. Od početka do kraja. Vražji, nabrijan, pun duhovitosti raznolikih dahonestajućih eskapada. Još uvijek drži nešto. Fraza i melodija. Frazanje je jasno dominantno, a i razvoj melodije svoje vrhunce dostiže u pečatnim refrenima. Dakle, »Born Innocent« je i dalje prvenstveno klasičan hard rock album. A budući da je na palubi Alcatrazza njihov zapovjednik Bonnet, i novi album oživljava klasični pristup Alcatrazz komponiranja. To je ujedno i bit ovog proizvoda. Za dobrih 7 križeva vrlo dobro očuvan vokalni domet Grahama Bonneta, koji još uvijek ima dovoljno svježine, eksplozivnosti i prije svega uvjerljive strastvenosti, središnji je akter nove Alcatrazz priče. Vokal naravno ne pršti od mladenačke svježine, ali još uvijek posjeduje poželjnu pečatnost koju stvara Bonnetov jedinstveni vokalni stav. Ovaj put s manje grlenosti i većim ulovom čistih muzikalnih linija. Legendarni vokalist svoj je posao odradio na visokoj razini.
Isto tako, Joe Stump nije bezuvjetni shredder, nego se zna i »zaustaviti« te nizati dinamične preokrete s više konciznog »razigravanja«. Ukratko, Stump pokazuje izuzetnu varijabilnost, visoku domišljatost i, kako se i očekivalo, izuzetnu plejadu akrobacija, što je jamac da album »Born Innocent« nikako ne može dosađivati.
Naslovnica je starinska. Odmah znaš da je “Born Innocent” živi fosil. Dovoljno je pogledati motiv i oblikovanje naslovnice. Pogled kroz rešetke na otok sa slavnim zatvorom po kojem bend nosi ime. Dakle, gledaš kroz rešetke u zatvor, što na neki način simbolizira da smo svi zarobljenici. Nevinost nam je položena u kolijevku. Rodiš se dakle slobodan. U pravilu. No budući da moraš biti kontroliran, na neki si način u zatvoru. Cijeli život. Tvoje kretanje je ograničeno, tvoj domet postizanja i ostvarenja ciljeva je ograničen. Nešto ti je namijenjeno, a mnogo se stvari u tvom životu neće ostvariti jer si jednostavno kontroliran. U zatvoru. Rođen u nevinosti, zadužiš se kad prihvatiš pravila igre, da te sustav brižno drži na uzdama.
Jedno je sigurno. Matorci znaju kako se stvari rade. I nakon 34 godine novi Alcatrazz album bez imalo muke se nadovezao na 1986. Na palubi sa zapovjednikom, ikonskim rock pjevačem Grahamom Bonnetom i plejadom vrhunskih gitarista, riječ je o albumu slikovitog neoklasičnog “masakra” koji se superiorno kreće po sredini granične crte između klasičnog hard rocka i heavy metala!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Born Innocent
2. Polar Bear
3. Finn McCool
4. We Still Remember
5. London 1666
6. Dirty Like The City
7. I Am The King
8. Something That I Am Missing
9. Paper Flags
10. The Wound Is Open
11. Body Beautiful
12. Warth Lane
13. For Tony
Alcatrazz postava:
Graham Bonnet – vokal
Joe Stump – gitara
Jimmy Waldo – klavijature
Gary Shea – bas gitara
Mark Benquechea – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Chris Impellitteri – gitara na skladbi br. 1
Nozomu Wakai – gitara na skladbi br. 3
D. Kendall Jones – gitara na skladbi br. 4
Steve Vai – gitara na skladbi br. 6
Bob Kulick (R.I.P., 2020) – gitara na skladbi br. 7
Dario Mollo – gitara na skladbama br. 8 i 12
Jeff Waters – gitara na skladbi br. 9
Don Van Stavern (Riot V) – bas gitara na skladbama br. 1, 2, 3, 5, 6 i 9
