Izdavač: Samozaložba (vlastita naklada)
Produkcija: Hannes Grossmann, V. Santura
Datum izlaska: ožujak 2015.
Trajanje albuma: 73:01
Danas si vjerojatno možemo bez razmišljanja reći da je ekstremnost u metalu dosegla vrhunac. Ali svake se godine nađe bend koji želi dokazati da se može postići nešto više. Pojave se grupe koje su tehničnije, brže i u pravilu progresivnije. No nažalost, mnogi su pokušaji tu neuspješni zbog pretjerivanja, koje na kraju ispadne besmisleno. Naravno, pojave se i svijetle iznimke koje su sam recept Necrophagista dotjerale i jednostavno ga učinile progresivnijim. Među zapaženijim bendovima tu su američki The Faceless i kanadski Beyond Creation.
Njemačka postava Alkaloid, koju su osnovali bivši i sadašnji članovi Necrophagista, Obscura, God Dethroned, Dark Fortress, Noneuclid i drugih, popela se još stepenicu više zahvaljujući težnji za progresivnijim pisanjem i, naravno, ekstremnošću. A ponajviše je za to zaslužno i obrazovanje članova te razmišljanje izvan okvira.
Sama ideja za novu postavu rodila se između bubnjara Hannesa Grossmanna i gitarista Christiana Münznera, koji su željeli nešto više, što u Obscuri nisu mogli postići. Obscura je naime bila premalo progresivna. Na suradnju su pozvali klasičnog skladatelja Moreana, koji inače djeluje u black metal sastavu Dark Fortress. Kao basist dužnosti je preuzeo iskusni Linus Klausenitzer. Postavi se pridružio i gitarist Danny Tunker, koji inače zarađuje za kruh u sastavu Aborted. Svakako je riječ o obrazovanim i iskusnim glazbenicima, od takve se postave može očekivati samo najbolje, iako tu brzo može doći do raznih nesporazuma i mjerenja ega.
Za financiranje albuma bend je pokrenuo i IndieGogo kampanju, koja je bila uspješna. Spomenuti glazbenici očito imaju dovoljno ugleda da ih je podržalo mnogo ljudi.
Prvom predstavljenom skladbom Carbon Phrases bend je brzo utišao sve skeptike. Riječ je o skladbi duljoj od devet minuta, koja je kompleksna, strukturno izvorna, a prepliću se elementi mnogih žanrova, no u prvom je planu progresivni death metal. Ali prošlost nije zaboravljena. Već drugom skladbom From a Hadron Machinist slušatelju se daje do znanja da će, naravno, dobiti i trenutke tehničkog death metala, koji se uspostavio albumom Epitaph od Necrophagista (2004). Riječ je o starom receptu, koji današnji bendovi pokušavaju dotjerati tako da se sve ne temelji na brzini, nego se uvode i umirene nedistorzirane dionice u stilu Opetha.
Kao glavni autori navedeni su Grossmann, Münzner i Morean. Može se očekivati samo vrlo raznolik album. Trećom skladbom Cthulhu iznenađuje Morean. Riječ je o sporoj death metal skladbi u stilu Morbid Angela, koja gradi na atmosferi, ali i psihodeličnosti. Četvrtom skladbom slijedi preokret u tehnički death metal, koji se temelji na brzini, ali i melodičnosti. Budući da je skladba Münznerov rukotvorac, u njoj je prisutno ludo soliranje temeljeno na neoklasičnom stilu. Za smirenje Alkaloid nude Orgonism, u kojem isprva odskače čisti vokal Moreana, što albumu daje višeslojnost već od prve skladbe. Naravno, skladba se primjereno razvija, tako da smirenost ne traje dugo, a ponajviše se ne vuče.
Morean svoj vrhunac doseže skladbom Dyson Sphere, koja je podijeljena na 4 dijela. Dyson Sphere je bez obzira na dio puna neobičnih preokreta, stupnjevanja, hipnotičnosti, psihodeličnosti i bezkompromisne brutalnosti. Svakako je riječ o zahtjevno povezanim dijelovima koji traže pažnju.
Nakon Dyson Sphere Alkaloid nude naslovnu skladbu albuma, koju su napisali Münzner i Grossmann. Riječ je o death metal skladbi koja sadrži i elemente death/doom metala. Tu se ponajprije čuje da je bend za inspiraciju uzeo i poneki stariji death metal sastav, a pojavljuju se i asocijacije na Morbid Angel.
Predzadnjom instrumentalnom skladbom C-Value Enigma Morean dokazuje svoje vještine na gitari, no prema kraju sve skupa djeluje prilično naporno i pomalo nepotrebno. Zato je završetak utoliko slađi. Dvanaestominutnom skladbom Funeral for a Continent bend se još jednom konačno dokazuje da im nema ravnih. Skladba je postavljena kompleksno, slušatelj dobiva mnoštvo informacija, a kad se stvar privodi kraju, gitarski dvojac Münzner i Tunker ispaljuje cijelu paljbu virtuoznog soliranja, što albumu daje još posljednju točku na i.
Svi prisutni na albumu pokazuju još više nego što se do sada od njih moglo čuti. Bubnjar Hannes Grossmann, koji je jedan od glavnih autora glazbe, već je na svom solo albumu pokazao svoju svestranost, no kod Alkaloid je stao stepenicu više. Grossmann ima nevjerojatan smisao za ritam, a s druge strane njegovo sviranje može biti izuzetno brzo. Tu u detalje zapravo nije potrebno ići, Grossmanna si mogu samo poželjeti mnogi bendovi koji žele svirati ekstremnije. Od Christiana Münznera može se očekivati samo najbolje nakon onoga što je dokazao u Obscuri, na svojim solo albumima i kao gost na mnogim albumima. Da je ovaj album tako poseban, naravno je kriv i Morean, koji je svojim smislom za nekonvencionalnost cijelom albumu dao mnogo raznolikosti i dinamičnosti. Svakako se osjećaju njegovi utjecaji koji proizlaze iz black metal sastava Dark Fortress. Morean nije zanimljiv samo kao autor glazbe, nego i kao vokalist. Dubina njegovog režanja odlično se uklapa s nisko ugođenim gitarama, a njegovi pjevni vokali daju svemu još jednu nijansu više, pogotovo u atmosferičnijim dijelovima. Isto tako, Morean je odgovoran i za tekstove, koji su inspirirani znanstvenom fantastikom. Basist Linus Klausenitzer imao je težak zadatak. Njegove linije najviše dolaze do izražaja u nekom mirnijem dijelu, a većinom ga se čuje kao dobrog podupiratelja kompleksnim gitarskim linijama. Treći gitarist Danny Tunker za album je doprinio samo nekim solažama. Tunkerov je stil donekle drugačiji od Münznerovog, na svoj način i ne odskače toliko, no s obzirom na to iz kojih krugova Tunker dolazi, njegov se stil može smatrati osvježenjem.
Na samu produkciju nema se što prigovoriti. Sve je postavljeno smisleno, i zvučna slika je jasna i moderna, ali srećom nema sterilnosti, kakva je danas uobičajena praksa. Bend je album producirao sam, a za konačnu sliku zaslužan je V. Santura (Dark Fortress), koji je s ekipom već surađivao prije.
Album od 73 minute nije baš mala zalogaja. Album doduše nije razvučen, ali može biti naporan za slušatelja, od kojeg zahtijeva veliku pažnju. Nedvojbeno je ipak riječ o nevjerojatnom dostignuću. Alkaloid su svojim izvanrednim prvijencem dokazali do kakvih se ekstrema može podići progresivni death metal. Sada se možemo samo nadati da neće ostati samo na ovom albumu i da će se bend otisnuti i na neku turneju.
Glazbenici:
Morean – vokal, gitara
Hannes Grossmann – bubnjevi
Christian Münzner – gitara
Linus Klausenitzer – bas
Danny Tunker – gitara
Skladbe:
- Carbon Phrases
- From a Hadron Machinist
- Cthulhu
- Alter Magnitudes
- Orgonism
- Dyson Sphere – I.Mining the Oorth Cloud
- Dyson Sphere – II.Assembly
- Dyson Sphere – III.Kardashev 2.1-The God Oven
- Dyson Sphere – IV.Sol Omega
- The Malkuth Grimoire
- C-Value Enigma
- Funeral For a Continent
