Izvođač: Duran Duran
Izdavač: Tapemodern
Izdanje: 2011
Ocjena: 4/5
Duran Duran poznaje poprilično puno ljudi. Pogotovo onih među nama koji smo godine ispadanja mliječnih zuba proživjeli uz hitove osamdesetih, poput Girls On Film, Hungry Like A Wolf, Save A Prayer, The Reflex, Union Of The Snake, Wild Boys,… Poznato je i da su ploče nakon ponovnog okupljanja grupe u drugoj polovici osamdesetih, čitaj u post Arcadia/Power Station razdoblju, kvalitetom jako oscilirale. To ponajprije zato što je grupa bila navikla na komercijalni uspjeh, koji u novije doba već odavno nije uvjetovan samo kvalitetom glazbenog artizma pojedinog izvođača.
Kako bilo, Duran Duran su nakon “Notorious” uvijek izdali uspješan album tek kad bi se zaigrali s klasičnim zvukom, u kojem se nisu skrivale paralele s drugim “new wave bumom” osamdesetih čiji su voditelji nekoć bili. Tako im je devedesete pomogao preživjeti album “Duran Duran” (1993.), poznat kao “The Wedding Album”, a prvo desetljeće novog milenija prebrodili su iznimno uspješnim povratkom klasičnom zvuku na albumu “Astronaut” (2004.). Ono što je uslijedilo samo je blijeda sjena albuma “Astronaut”. U razdoblju nakon njegova izlaska dečki su već imali pripremljen materijal za novi album, no neočekivano ih je napustio Andy Taylor, a grupa je bila prisiljena doslovno “izbrisati” novi materijal koji je nastajao s Andyjem Taylorom te pripremiti posve nove skladbe. Okrenuli su se suradnji s Justinom Timberlakeom (da, dobro čitate), što im je donijelo manje uspješnu i manje izražajnu ploču “Red Carpet Massacre” (2007.).
Očito je to dečke prenulo pa su se ponovno ozrli na svoje zlatne osamdesete. Bez obzira na to što Andyja Taylora više nema u grupi, “All You Need Is Now” dokazuje da Duran Duran još kako prokleto sliče svojem tradicionalnom zvuku. U nekim skladbama nije teško povući paralele u usporedbi upotrebe retro zvuka sintesajzera, kao i pratnje gitare (upotrijebljene gitarske fraze), sa skladbama prvih triju albuma Duran Duran. S obzirom na neke trivijalno rješive vodeće motive novog albuma, koji odmah bude asocijaciju na prvu polovicu osamdesetih, opravdano je zapitati se koliko je tu bila stvarna želja grupe za zaokretom prema retro nostalgiji, a koliko je zapravo prisutna želja za što boljom prodajom novog albuma, koji je izašao u prosincu 2010. preko iTunesa (oblik izdanja po principu plativog digitalnog “downloada”) i već kupi odlične plasmane na glazbenim ljestvicama diljem svijeta, što pokazuje barem to da je ponavljanje uspjeha s “Astronaut” već zajamčeno.
Otvaranje albuma naslovnom skladbom nakon prvih 50 sekundi još ne daje naslutiti ono što opisuje prethodni odlomak, a onda se cijela stvar posve neočekivano pretvori u refren, koji po gitarskoj frazi i ritmu vuče ravno na New Moon On Monday.
Duran Duran na ovoj retro new wave ploči pristupaju cjelovito, u smislu traženja pravog ravnotežja slaganja pojedinih gradivnih elemenata, koji sooblikuju bogat, ali ”uglačan” zvuk. Ponajprije je riječ o povezivanju suradnje klavijatura i gitare, dok je Le Bonov vokal, očekivano, postavljen u dominantan položaj produkcije, a cijeli se album temelji na snažnoj plesno ritmičkoj podlozi. Neki su ritmovi sasvim namjerno satkani s prijelazima koji čak oživljavaju trenutke prvijenca iz 1981. Naravno, novi album nije “Rio II”, nego ga lakše proglašavamo “Astronautom II”. No njegovo je koketiranje s ostavštinom prve polovice osamdesetih puno izravnije nego što ga je donosio “Astronaut”. U produkciji je jasno istaknuta melodična i iznimno aktivna bas linija Johna Taylora, što na mjestima gdje je gitara usmjerena samo na blagotvorno trzanje žica u pozadini, u kombinaciji s retro zvučećim klavijaturama, evocira izravno koketiranje s new waveom, inteligentno nadograđenom frakcijom punka sedamdesetih, koje se može označiti čak i kao ”sinth art punk pop”. Tome album slijedi dalje preko Blame the Machine, a još očitije s Being Followed. Potonja djeluje pod punkerskim velom, kitice poput “novodobnog” Planet Earth.
Gitara je zadovoljavajuće sanirana. Svakako se tijekom albuma neprestano koketira s onim što je Andy Taylor donosio u grupu, iako se nikada neće u potpunosti popuniti praznina zbog činjenice da Andyja jednostavno nema u grupi. Tu novi Duran Duran u izražavanju retro nostalgije u novom mileniju ostaju djelomično hendikepirani. I tu se postavlja pitanje je li to uopće cjelokupna svrha novog albuma.
Smireno sanjalačka Leave A Light On tako budi usporedbe sa Save A Prayer i već spada u uži izbor za novi hit kandidat. Logično je da će se na takvu pjesmu zapaliti i svi ljubitelji hita Come Undone. Riječ je o pjesmi savršeno dovršene kompaktne veze kitica – refren, koja odlično prebacuje raspoloženje albuma na nove tračnice. Zaokret prema plesnim disko ritmovima sedamdesetih i uz upotrebu “funky” gitare donosi skladba Safe, koja djeluje kao izgubljena skladba albuma “Astronaut” – osobito po sadržaju upotrijebljenih harmonija koketne pratnje ženskih vokala. Girl Panic ne budi asocijacije samo naslovom na hit Girls On Film, nego je i sam kostur skladbe zamišljen po tračnicama spomenutog hita. Osobito to ne može prikriti ritam linija.
The Man Who Stole A Leopard slijedi ostavštinu često namjerno odabrane nelogičnosti naslova skladbi, što proizlazi iz prepoznatljivog učvršćivanja imidža grupe iz osamdesetih, a uvodna kitica po upotrebi klavijatura podsjeća čak i na skladbu The Chauffer. Ako se Nick Rhodes u integraciji sintesajzera ugledao u neku od prošlih ploča Duran Duran, onda je to definitivno bio album “Rio” (1982.). Ukusna inkorporacija zvuka gudača budi asocijacije na “night version” miksove skladbi poput Planet Earth ili My Own Way. I naposljetku, tu je i skladba koja si u ritmovima i upotrebi sintesajzera posuđuje izravno od skladbi Rio i Hungry Like A Wolf. Govorim o Runaway Runaway. Bez obzira na sve primjedbe o sličnostima, Duran Duran tome tijekom albuma prkose uspješnom integracijom raznolikih rješenja u kombinacijama nosivih motiva. To znači da se kreativna svježina i nadahnuće u novom dobu još nisu razblinuli.
Duran Duran su na tržište izbacili vrlo dobar album retro nostalgije, koji će razveseliti sve ljubitelje njihovih prvih triju studijskih albuma, kao i one kojima se sviđa album “So Red The Rose” projekta Arcadia. Bez obzira na to što su vremena nova i što “All You Need Is Now” nikada neće vratiti grupu na mjesto slave prošlih dana, ni po nadahnuću, Duran Duran su novim albumom pokazali gdje se najbolje i nadasve domaće osjećaju. Spustili su se do korijena, u svoj prirodni klimaks rodne kolijevke, i ideje novih motiva urezali u trenutku nostalgije nadasve uvjerljivo, ali i u svemu vjerodostojno. Le Bon pjeva kao što je pjevao prije 30 godina, Rhodes koristi zvukove iz tog razdoblja, produkcija melodično razgibane bas gitare posve je “eighties”, a tako i pečenje ritmički – plesne udarnosti od strane inače posve organskih bubnjeva. Ovaj vrlo solidan album potkrepljuje i eksperimentalna Before The Rain, skladba veće motivske, a zbog toga i raspoloženjske razgibanosti, što je manje iznenađenje za inače trivijalnost minimalistički izražajnog artizma grupe. To je album koji spada u svaku zbirku svih “retro eighties” nostalgičara i već je sada jasno da će se materijal na koncertima nadolazeće turneje više nego odlično uklopiti u društvo starijih (klasičnih hit) prijateljica.
Album već na startu jamči povratak na ljestvice diljem svijeta i komercijalni uspjeh. Želja za iskonskim artizmom gore-dolje. U prvom je planu unaprijed zajamčena zarada. Zato je “All You Need Is Now” prije svega vrlo oprezan i promišljen album, a Duran Duran su njime (nakon “Astronaut”) ponovno dokazali da su stari prekaljeni mačkovi, koji s iskustvom i znanjem s lakoćom pretaču svježe ideje i peku ih izražajnom kulturom sebi svojstvenog artizma neke davno minule ere, koju su pomogli sami ustoličiti. Zato albumu “All You Need Is Now” pripada sva vjerodostojnost!
Postava
Simon Le Bon – vokal
John Taylor – bas gitara
Nick Rhodes – klavijature
Roger Taylor – bubnjevi
SURADNICI:
Dominic Brown – gitara
Nina Hossain – vokal (skladbe 2, 7)
Anna Ross – prateći vokal (skladba 3)
Jamie Walton – čelo (skladbe 3, 9)
Mark Ronson – gitara (skladba 4)
Ana Matronic – vokal (skladba 5)
Tawiah – prateći vokal (skladba 5)
Kelis – vokal (skladba 7)
Owen Pallett – gudački aranžmani, dirigiranje (skladba 7)
The St. Kitts String Octet – gudači (skladba 7)
Produkcija
Mark Ronson
Popis skladbi
1. All You Need Is Now (4:46)
2. Blame the Machines
 (4:06)
3. Being Followed
 (3:47)
4. Leave a Light On
 (4:36)
5. Safe (In the Heat of the Moment) (featuring Ana Matronic) (3:59)
6. Girl Panic!
(4:31)
7. The Man Who Stole a Leopard (featuring Kelis) (6:13)
8. Runway Runaway
(3:04)
9. Before the Rain (4:12)
