Izvođač: Firewind
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2006
Ocjena: 4/5
Ovaj album je za mene pravo iznenađenje! Kad sam ga dobio u ruke, samo sam odmahnuo rukom, tipa: “Ah, još jedni cvrkutavi povermetalski avseniki!” Pogotovo sudeći po tipičnoj power metal naslovnici. Nikako i nikada mi se nije dalo ubaciti ga u CD player. Srećom me je kolega svojom neutješnom znatiželjom natjerao na to i rezultat? Hopla – (indijska) konopl’a! Firewind su napravili još jedan korak naprijed. Dakle, riječ je o odmaku od danas sve manje privlačnog “cliche power metalski” obojenog, instantno repetitivnog nažiganja koje je nosio prethodnik ‘Forged By Fire’. Sad su dečki izbacili iz pete brzine i dodali nekoliko tipičnih elemenata melodičnog “hard rocka”, pa su se tako približili čak i elementima old school heavy metala njemačke “eighties” škole, čije su nasljednike uspješno bili, primjerice, Angel Dust. Dakle, Firewind na novoj ploči ne zvuče kao neki prosječni powermetalski cmizdravci tipa “Kladupadu”, koji veselo opjevavaju neustrašivo probadanje zmajeva mačevima i završavaju s često preforsiranim “durskim” stojećim rifovima, što je metalski krajnje neukusno, jer je bit metala, uz buntovnički stav, tama, propast i drama, koje mora uvijek biti barem mrvicu! A Firewind te elemente na “Allegiance” imaju napretek. Dakle, nikakve glavobolje od prevelikog sadržaja saharoze na “Allegiance” nećeš naći! Gus G., hiperaktivni glazbenik i jedan od najuglednijih gitarista generacije mladih metal nada, napustio je svoje aktivnosti u grupama Mystic Prophecy, Nightrange i danskim Dream Evil (doduše, ove je godine na Ozzfestu uskakao kao raspoloživi “jump in” gitarist na pozornici na nastupima Arch Enemy). Tako se sa svojom vizijom sada koncentrira isključivo na svoj bend Firewind. Čini se da su Danci i Grci oduvijek bili veliki saveznici u metalu! Gus G. s Dream Evil, a pjevač Firewinda Apollo Papathanasio nedavno je posudio glavni vokal za novu ploču Danaca Evil Masquerade “Third Act”,….
No, ostavimo to sad. Firewind sada dišu još slobodnije! Himnični refreni bez suvišnog pompa epskosti, prizemljeni, a ponajprije zahvalno napuštanje razbijanja bubnjarskog “double” bas pedala, što vodi u smirenost, ali istodobno i nadogradnju atmosferičnosti, godi osobito pjevaču Papathanasiu i njegovoj melodičnoj boji glasa! Njegov autoritativni vokal doslovno sja na “Allegiance” u svem svom sjaju. Tako izražajan nije ni na novim Evil Masquerade, a ni ikad prije kod Firewind. Primjerice, refren Ready To Strike bezobrazno vuče na Coverdalea, dakle na Whitesnake i njihovu Children Of The Night. Motivi se ukusno prelijevaju jedni u druge, pjesme su dotjerane, a kompaktnost i visoka dinamika njihov su zaštitni znak. Glave i repovi se slažu u profinjenom osjećaju za komponiranje. Središnji instrumentalni dijelovi često su pravi atmosferični vrhunci skladbi. Promjena ritma, polagana gradnja atmosfere kroz gradirani kontrast zvuka klavijatura ili prijelaznih gitarsko-melodičnih ukrasa, zatim iznenadna ultra eksplozija solaža Gusa G.-a, eventualna unakrsna vatra isprepletena solo dionicama klavijatura, koju su Grci Firewind donijeli iz Skandinavije, i uvijek posrećen prijelazni povratak na udarni vodeći motiv himničnih refrena. Sve stoji prokleto uvjerljivo. Bez sladila i samo prirodno tresuće – “usred čela blesavoga”. Dinamičnost ploče iznenađujuće preskače i u pjesmi Breaking The Silence, gdje je riječ o odličnom preklopu tempa kroz preplet dueta švedske pjevačice Tare s Apollom. Novi član sastava je iskusni bubnjar Mark Cross, koji je prije toga svirao u Metalium i Helloween, a poznat je i po nedavnoj bubnjarskoj pomoći koju je dao legendarnim AOR/n.w.o.b.h.m. prvacima Saracen na ploči “Vox in Excelso” (2006). Firewind tako u svojim redovima imaju prekaljene i iskusne glazbenike! Ukratko, glazba je naravno malo izgubila na oštrini, no nauštrb toga porasla je atmosferičnost, a Firewind su u novom izrazu našli još više slobodnog kretanja. Produkcija svakako zadržava potrebnu, odnosno zahtijevanu agresivnost, a riffovi su penetrantno adrenalinski, bez brige. Užitak je slušati osobito soliranje Gusa G.-a, koje podsjeća na dotjeranost solaža velikog Michaela Schenkera, naravno u novodobnom metal ruhu.
Headbangeri koji vječno prisežu samo na brzinu i snagu bit će, unatoč spomenutoj primjedbi o većem koketiranju “Allegiance” s melodičnim elementima “hard rocka”, nagrađeni metalskom nepopustljivošću i udarnošću pjesama kao što su: Till The End Of Time (gitarski “picking” preko rifova u refrenu u stilu starih dobrih Helloween), Dreamchase i Allegiance, koje se još najviše oslanjaju na nasljeđe prethodnog studijskog albuma Firewind. Novosti pak donose skladbe ‘The Essence, Where Do We Go From Here? i Deliverance. Osjeti se utjecaj Whitesnake, he, he, he,… (ponovno neka podsjetim na pjesmu Ready To Strike).
Uskoro završavam svoju ispovijest primjedbom da je novi album grupe Firewind apsolutna nadogradnja, korak naprijed, a nažalost si bend njime nikad neće moći izboriti veću zapaženost na glazbenoj karti suvremenog heavy metala, jer je “već” (?) sve izumljeno, no od ploče do ploče postaju pojam kvalitete koji te sve uvjerljivije i grabežljivije obavija u zagrljaj, a u tom duhu nagrađuje dotjeranošću skladbi, i tehničkom i atmosferičnom stranom. “Allegiance” je testament zrelosnog rasta i nadogradnje sastava, koja se svakako još nije zaključila. Vrlo, vrlo lijep proizvod.
Postava
Apollo Papathanasio – vokal
Gus G. – gitara
Bob Katsionis – klavijature
Petros Christo – bas gitara
Mark Cross – bubnjevi
Produkcija
Firewind & Frederik Nordstrom
Popis skladbi
1. Allegiance 04:41
2. Insanity 04:29
3. Falling to Pieces 04:03
4. Ready to Strike 04:35
5. Breaking the Silence 04:03
6. Deliverance 06:07
7. Till the End of Time 04:36
8. Dreamchaser 04:07
9. Before the Storm 03:42
10. The Essence 04:19
11. Where Do We Go from Here? 03:57
Trajanje albuma: 48:42
