Izvođač: Strapping Young Lad
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2006
Ocjena: 5/5
Strapping Young Lad? Jep, ludi metalski znanstvenik, odnosno metalski odlijepljeni doktor Devin Townsend! Tko ga ne bi poznavao? Čovjek koji je jedno od najhrabrijih bića, a istodobno spada među najveće čudake glazbenog biznisa, što može zahvaliti svom osebujnom, neustrašivom, briljantnom geniju, koji iznova i iznova nepredvidljivo oduševljava. Ovaj put je peti studijski album S.Y.L. vjerojatno njihov posljednji, barem sudeći po najavama! Devin Townsend navodno će nakon njega raspustiti bend i posvetiti se očinskim obvezama! Hja, dođe vrijeme,…
“The New Black” već u samoj osnovi donosi široko polje shvaćanja glazbe Devina Townsenda, obilježeno vizijom Strapping Young Lad: impozantno rafinirano spajanje utjecaja koji proizlaze iz njegova druženja sa žanrovima poput industrial metala, melodičnog death metala, osvježenja upadima jazza i funk rocka, pa čak i dance i techno začina. Na albumu su značajan pečat ostavili i gosti: Oderus Urungus (vokal), koji dolazi iz redova komičnih death metalaca GWAR, i indie/punk pjevačica Bif Naked. To je nekoliko odmaka od S.Y.L. standarda koje donosi novi album!
“The New Black” jednostavno je opet jedan od onih sjajnih albuma na kojima ni sekundu unaprijed ne znaš što će Townsend izvući iz rukava. Opet vrišti kao najluđi luđak, kao vampir koji te sa sveg svog bljuvajućeg bijesa namjerava upravo rasčetvoriti, preobraziti i rasuti kao gnojivo za bolji rast kukuruza na McDonaldsovim poljima koja služe kao hrana za svinje, a nenadano se Devin može pretvoriti u pravog opernog pjevača kroz svoju odličnu, njemu svojstvenu melodičnu eksplozivnost. The New Black je u osnovi i dalje potpuno lud metalski album. Uz to, uz klasično ludi humor, ovaj put više nego ikad bode uši agresivnost poruka buntovničkog stava, koje proizlaze iz Townsendova nezadovoljstva i neprihvaćanja činjenice koliko prezirno glazbena industrija i mediji danas tretiraju metal glazbu. To fuzioniranje različitih žanrova na “The New Black” parodija je današnje glazbene industrije i njezina sklapanja poslova.
Uvodni Decimator zapravo je nevina začetnica u usporedbi s nastavkom ploče. Već u samom otvaranju naletimo na genijalno zalijepljen sudar thrasha i operetne simfoničnosti, koju nadopunjuje, kao trešnja na vrhu voćne kupe, duhovito odabran prijelazni “barokni” gitarski ukras, koji iz sudbonosno destruktivnog ugođaja ovo preokreće u idiličnu prividno privremenu nevinost slijeda “pravilno” ubranih nota. Slijedi You Suck! Podložen thrash/death metal blastovima. Njegova je poruka da baš svi, počevši od S.Y.L., pa preko cijele glazbene industrije, “smrde”: “Hell yeah you(we) fuckin’ suck!!!” Slobodno se uvjerite sami. Ni na trenutak unaprijed ne znaš hoće li “groove” komada ludo rasti dalje prema nezaustavljivim kaotičnim razmjerima ili će ga preokrenuti neka blaga prijelazna točka. Jedinstvena fuzija, da ti od sveg tog kaosa bude slatko muka! Anti Product najljepši je primjer kad se Townsend približi Zappinu geniju, kad S.Y.L. iz čista mira nasrnu rafalima truba. Devin bijesno vrišti i naravno opet nadglasa baš sve instrumente! Kako je uopće moguće nadograditi svu njegovu ludost. Kralj žanra “insane metal”. Far Beyond Metal, u kojem se na vokalu pojavljuje i Oderus Urungus, vjerojatno je najluđa skladba ploče i predstavlja najizravniju parodiju na metal. Ujedinjeno je sve. Goruci rifovi, bijesno vrištanje, a sintesajzeri sa svojom elektronikom znače pravu negaciju! Mrvica GWAR-a odjevena u auru Townsendove ludosti! Pokušaj uspio na cijeloj crti. Brutalno vrištanje: “Don’t you fuck with metal!?” iznenada se pretvara u operetno melodično obojen refren, u kojem Devin Townsend ludo oponaša čiste zahtijevane vokale današnjih trendovskih power metalaca. Fucker obilježava i punkerski ženski vokal pjevačice Bif Naked. U svojoj parodiji i bezgraničnom ruganju, preko kaotičnih rifova i same “Game – Boy” zvučne gitarske solaže te naravno Townsendova bjesnila na vokalu, jedna je od najzanimljivije patentiranih i najprivlačnijih skladbi na albumu. Izniman atmosferski kontrast nudi Almost Again, s melodičnim “clean” vokalom koji pluta na pozadini izgrađenoj od divljeg “thrashy” ritma (taj je produkcijski gurnut u pozadinu kako bi suptilni vokal dobio dubinu ugođaja). Sad samo čekaš kad će Townsend opet poludjeti, što se uskoro i dogodi. Odlična mješavina vrištanja i melodičnog pjevanja, a u pozadini vokale preplavljuje upotreba “black metalski” simfonijski obojenih sintesajzera. Baladna Plyphony, koju otvara prljavi poluakustični motiv preko kojeg je položen suptilni Devinov vokal, zapravo je uvodna skladba u završnu naslovnu pjesmu The New Black. Uvod se prelijeva ravno u militantni beat, rastuće uništavalačke destrukcije, ugođaj je neopisivo visoko apokaliptičan, balistična atmosfera potpune ludosti. Najrazornija skladba ploče, koja ti para glavu! I ona iznenadi melodičnim “grooveom” u refrenu! Ploča kojoj čuđenju tijekom slušanja nema ni kraja ni konca!
Ovaj je album doslovno lud, odlijepljen, ili što god već možeš zamisliti pod tim pojmovima! Puno će ljudi zbog višeg stupnja eksperimentiranja naravno možda priželjkivati stare Strapping Young Lad. No “The New Black” iskreno je iskrijući, neopisivo živahan, jedinstveno i prepoznatljivo osebujno blistav proizvod kojih je danas vrlo malo, ili ih je jako teško naći. Resi ga jedinstveni genij Devina Townsenda, koji i danas ostaje jedan od najhrabrijih glazbenika, odnosno velikih glazbenih gurua. “The New Black” uvjerljiv je oštar, arogantan i beskompromisan podsmijeh glazbenoj industriji, a Townsend u tom dvoboju izlazi iz ringa kao veliki pobjednik, koji se u svojoj propovijedi može okititi čak i nazivom “moderni metal Zappa”. Townsend nudi izvanrednu žanrovsku fuziju, naravno u zagrljaju vrućeg “thrashanja” i nevjerojatnih “blast beatova”. Glazbenici blistaju u eksplozivnosti, adrenalinskoj vrevi, tehničkoj besprijekornosti i nenadmašnoj uigranosti, jer se na ovoj ploči u kratkom vremenu dogodi toliko stvari odjednom da tek rijetke od njih ostanu u glavi. Za izvedbu toga moraš biti pravi atletičar! Riječ je o relativno zahtjevnom albumu koji treba malo više vremena da se slegne, a istodobno te privlačno povuče odmah, jer nudi intenzitet prvorazredne udarne riffovske adrenalinske navale kakav rijetko tko ima. Ovo je album za sve koji tražite drukčije, svježe, alternativno i prije svega “za pomahnitati” ludo! Prava šteta što kreativni Devin najavljuje dugu stanku benda nakon “The New Black”! Ludost bez konkurencije!
Postava
Devin Townsend – vokal, gitara
Jed Simon – gitara
Byron Stroud – bas-gitara
Gene Hoglan – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Bif Naked – vokal (8)
Oderus Urungus – vokal (7)
Produkcija
Devin Townsend
Popis pjesama
1. Decimator
2. You Suck
3. Antiproduct
4. Monument
5. Wrong Side
6. Hope
7. Far Beyond Metal
8. Fucker
9. Almost Again
10. Plyophony
11. New Black
Trajanje albuma: 42:45
