Izdavač: Nuclear Blast Records
Datum izlaska: 06.03.2020.
Produkcija: Victor Smolski
Trajanje: 47.54 min
Žanr: Power Metal
Ocjena: 9.0 / 10
Što imaju zajedničko rimski gladijatori, vozači sportskih trkaćih automobila, penjač Alex Honnold i naposljetku Victor Smolski? Amigdala im se aktivira jako kasno, a Honnoldu vjerojatno nikad. “Kasno” (ili jaaako kasno) znači da bi, za razliku od prosjeka većine, koja brzo prepozna “strah” i u povratnoj reakciji ili se povuče ili napadne, takva osoba pri uzbuđenju te parne žlijezde, smještene u limbičkom dijelu mozga, još dugo uživala u izazivanju podražaja smrtne opasnosti. Uživala bi još dugo nakon što bi već zalutala duboko u ždrijelo (gotovo sigurne) smrti. Album »Rush of Death« tako često postavlja pitanje što je to tako privlačno u tome da se suočiš sa smrću oči u oči. Što te vuče tamo na onu stranu?
Bjeloruski multiinstrumentalist, skladatelj, aranžer i producent Victor Smolski, čovjek koji je prije nekog vremena sa svojim Almanac nastupio u praktički praznom Orto baru, jer nas u Sloveniji, zemlji u kojoj su zauvijek dobili svoj dom dalmatinski melos i raznorazne tračeve o slovenskim superherojima žutih stranica, ništa više ne iznenađuje, zar ne? Smolski je glazbeni genije, to je prvo, a inače od davnina slovi kao strastveni vozač brzih automobila. Svoju ljubav prema boravku u stanju vratolomnih brzina taj je izniman glazbeni virtuoz i skladatelj, punokrvno, naravno, prenio i na sviranje gitare te kao član sastava Rage pridonio tome da legendarni hamburški metalci uđu u najuzbudljivije umjetničko razdoblje svoje karijere, koje se s Victorovim izlaskom 2015. godine i zauvijek zaključilo (osim ako se Peavyju ne pridruže Marco Minnemann i Guthrie Govan, što se neće dogoditi).
Victor je s Almanac izdao dva izuzetno dobra albuma koji se u izričaju oslanjaju na rusku povijest, kad su tamo vladali carevi, a s trećim albumom »Rush of Death« osrednji nas dio albuma vodi čak u doba antičkog Rima (borbe gladijatora), a nekoliko će točaka posvojiti i vozači relija. To ljubiteljima Rage može zvučati poznato, a spominjanje Rage u pogledu novog albuma puno je primjerenije nego kod prethodna dva Almanac albuma. Na to se vraćamo malo kasnije. Ono što se Smolskom dogodilo prije ulaska u proces stvaranja novog albuma jest da su mu gotovo svi članovi prethodne Almanac ekipe pobjegli. Jednostavno. Zbog vremenskih ograničenja čovjek je morao za treći album praktički iz ničega sastaviti novu ekipu. Jednostavno, Almanac su se počeli dizati i u proteklom razdoblju postali cijenjen entitet, s mnogo odsviranih koncerata. Victor je želio zadržati sastav u neprestanoj aktivnosti. Tako ga je obnovio s manje poznatim imenima, ali utoliko angažiranijima. Uz činjenicu da inteligencija skladanja i na novom albumu u cijelosti pripada Victoru, novost na “Rush of Death” je preraspodjela vokalnih funkcija na nove vokaliste. Vokalist Patrick Sühl u kombinaciji sa ženskim duetom (Jeannette Marchewka) te uz podršku vriskača Franka Becka i povremenog growlera Marcela Junkera. To je jedna od bitnih razlika kad uspoređuješ novi album s prvim i drugim.
“Rush of Death” je što se pompe tiče znatno skinutiji album od oba prethodna. To znači da je puno više zašiljen, to jest gitarske su fraze gurnute naprijed i dominiraju nad orkestralnim aranžmanima, koji se na novom albumu mogu naslutiti tek u tragovima ili ne ističu u produkciji. Tu se opet vrijedi vratiti Rage i to ravno u doba albuma “Welcome to the Other Side” (2001), “Unity” (2002) i “Soundchaser” (2003), jer je Victor zapravo odgovoran za aranžmane, gitaru, klavijature i produkcijska rješenja upravo citiranih Rage albuma. “Rush of Death” naime na trenutke izuzetno vuče na to razdoblje skladanja glazbe Rage. To ne čudi jer iza pjesama stoji isti skladatelj. Osjećaj je pak utoliko naglašeniji jer je ovaj put Smolski želio stvoriti znatno udarniji i izravniji album sa znatno manje “orkestralne navlake”. Tako u fraziranju, osobito u solažama koje opet oduzimaju dah, a vrlo važan element za postizanje takvih osjećaja, koji će uljepšavati dane nostalgičarima “Rage Smolski ere”, jest i izuzetna eksplozivnost bubnjara Kevina Kotta, pri čemu ta eksplozivnost i izuzetna tehnička izbrušenost, osobito u prijelazima, djeluje zapanjujuće usporedivo sa stilom Mikea Terrane. Album je i znatno mračniji od oba prethodnika.
Odluka da iz sebe izbaci najtvrđi Almanac album Smolskom se silno isplatila, jer je na “Kingslayer” (2017) polako djelovalo kao da je formula preuzeta s prvijenca “Tsar” (2016) konačno dosegla točku od koje se nadalje možeš uhvatiti u zamku umjetničke samoponavljanja. Skretanje glazbenog smjera tako je donijelo odličan power metal album koji je mjestimice izuzetno oštar, jer su rifovi i konkretno “po-thrashirani” te zapanjuju u samom točkastom razvoju brzine gitarske igre i izuzetnim eskapadama vrhunske demonstracije virtuoznih vrlina tog gitarskog čarobnjaka i inače briljantnog skladatelja. Istodobno skladbe međusobno u vodećim motivima djeluju idejno vrlo razigrano, zrače dodatnom svježinom u atmosferskim odskocima unutar modulacija (izlazni, ulazni dijelovi, “mid-eight” pasaže), a svoje donosi i profinjena raspodjela vodećih funkcija u izvedbi materijala među ostale glazbenike, što optimalno pali i u sjaju kompatibilnog dijaloga, neprestano visokog stupnja strpljivog supostojanja. Preskoci raspoloženja su izdašni, ako ne i vrtoglavi, a visoka napetost razvoja dramskog teatra, s uhvaćenom mjerom bombastike, zajamčena je.
To je to. Victor Smolski, kojeg od davnina pamtimo u najboljem mogućem svjetlu, s Almanac albumom “Rush Of Death” donosi dakle novo vrhunsko power metal štivo koje je zbog svih posebnosti što krase tog glazbenika u njegovu izričaju i samoj filozofiji skladanja, u rasponu (pre)često podgrijavane i reciklirane formule retorike power metala, opet iznimno posebno i jedinstveno.
Popis skladbi:
01. Predator
02. Rush Of Death
03. Let The Show Begin
04. Soiled Existence
05. Bought And Sold
06. The Human Essence
07. Satisfied
08. Blink Of An Eye
09. Can’t Hold Me Back
10. Like A Machine
Postava:
Patrick Sühl – vokal
Jeannette Marchewka – vokal
Frank Beck – vokal
Victor Smolski – gitara, klavijature, aranžmani
Tim Rashid – bas gitara
Kevin Kott – bubnjevi
Marcel Junker – growl
