Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Tygers Of Pan Tang
Izdavač: Rocksector Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 49:07
Ocjena: 4/5
Što reći o jednoj od najperspektivnijih grupa koje je dao pokret zvan New Wave of British Heavy Metal početkom osamdesetih? Dobro je da ih još uvijek imamo, iako je u današnjoj postavi ostao samo jedan originalni član, gitarist Robb Weir. Grupi, koja svojim ponovnim rođenjem smatra 2000. godinu, trebalo je čak 12 godina da izda još jedan, treći studijski album (ukupno deveti), koji se ovaj put zove »Ambush«. U odnosu na malo »ležerniji«, hard rockerski usmjeren prethodnik »Animal Instinct« (2008), ovaj album ponovno donosi nešto više elemenata tipične otočke heavy metal otrovnosti.
Za Tygers Of Pan Tang oduvijek je bilo karakteristično nadahnuće heavy rock i hard rock sastavima sedamdesetih, a u ranom razdoblju nije izostao ni dašak punkerske neotesanosti, koja se zapravo prenijela na cijeli NWOBHM.
»Ambush« u odnosu na prethodnika »Animal Instinct« ostavlja opći dojam bržeg i oštrijeg albuma! Budući da su se Tygers of Pan Tang oduvijek rado koketirali s rock ‘n’ rollom, za razliku od suvremenika iz redova NWOBHM-a, i na novom albumu još uvijek povremeno posegnu za ranim Saxon. Na »Ambush« današnji Tygers of Pan Tang rade ono što najbolje znaju i mogu. Ponovno jašu na premisi pjesama koje jednom nogom stoje u heavy rocku (Rock & Roll Dream, Man on Fire, Hey Suzie!), uz to na novom albumu dodaju znatno više plina na pedali brzine nego na prethodniku, što rezultira doziranjem proizvoda s više oštrine. Uvodna Keeping Me Alive bi sa svojom vodećom frazom bez problema vrlo brzo mogla naći mjesto na bilo kojem albumu grupe iz ranih osamdesetih. Jacopo Meille, vokalist talijanskog podrijetla, engleskim se služi iznimno korektno (Weir ga zacijelo ne bi primio u TOPT redove da to nije tako), a njegov vokal još uvijek rado povuče prema Robertu Plantu (u eri osamdesetih) ili Jacku Russellu (Great White), no taj je dojam s obzirom na mračniju atmosferu ovaj put dobro zamaskiran.
»Ambush« je doduše korektno približen mračnjačkoj »ezoteriji« davnog NWOBHM svijeta, ali u tome nije toliko uvjerljiv kao povratnički album »Mystical« izdan 2001., što ipak ne znači da je slučajno loš album. Vremena se mijenjaju i bilo bi nepravedno od grupe zahtijevati »repliku« albuma »Spellbound«. Produkcija? Chris Tsangerides. Dovoljno riječi. Ako itko zna i razumije energiju ovakvih sastava, onda je to upravo čovjek koji je u ono vrijeme i sam bio dio NWOBHM pokreta sa svojom grupom More. Upravo zahvaljujući Tsangeridesovim studijskim »trikovima« album ponovno djeluje bliže osamdesetima. Evocira mračnjački dramski teatar pun propasti i okulta, nešto što je energetska vibracija metal bendova pokreta NWOBHM doslovno zahtijevala, jer je taj zaštitni znak suoblikovao njegovu unikatnost. Weir nije zaboravio kovati dobre gitarske fraze. Bend raspolaže izvanrednim iskustvom u komponiranju i čak i ako pjesma sama po sebi u strofi ne donosi baš ništa posebno, iz prosjeka je u nastavku izvlači odličan refren (Hey Suzie!, Play to Win). Naravno, pjesme Keeping Me Alive, She, One of a King i These Eyes pravi su paradni konji kojima Tygers of Pan Tang održavaju čvrstu vezu s prvom polovicom osamdesetih, što ovaj album svakako čini privlačnim.
Postava
Jacopo Meille – vokal
Robb Weir – gitara
Dean Robertson – gitara
Gavin Gray – bas-gitara
Craig Ellis – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Chris Tsangerides
Popis pjesama
1. Keeping Me Alive
2. These Eyes
3. One Of A Kind
4. Rock & Roll Dream
5. She
6. Man On Fire
7. Play To Win
8. Burning Desire
9. Hey Suzie
10. Mr. Indispensable
11. Speed
