Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Shiver, The
Izdavač: Maris Musik
Izdanje: year
Trajanje: 34:25
Ocjena: 3/5
Valpurgijska noć je prema legendama na njemačkom govornom području vrijeme kad vještice imaju svoje divljanje, a mrtvaci ustaju iz grobova. Takve su legende poznavali i brojni pjesnici iz razdoblja romantizma, pa i naš dr. France Prešeren, koji je poboljšao Zoisov prijevod Bürgerova mračnog epa Lenora, također inspiriranog Valpurgijskom noći. Na isti dan, dakle na blagdan sv. Valpurge, ozloglašeni američki satanist Anton LaVey osnovao je 1966. svoju crkvu. Sve je to zacijelo inspiriralo izuzetno opskurni švicarski progrockovski bend The Shiver, koji je u karijeri izdao samo jedan studijski album naslovljen »Walpurgis« te među rijetkim ljubiteljima progresive koji uopće znaju za izlazak te ploče ostao poznat ponajprije po dvjema stvarima.
Prvo, po tome što su tadašnju glazbenu srenju i kritičku javnost šokirali seksualno eksplicitnim omotom, prvim takvim radom legendarnog, nažalost već pokojnog švicarskog grafičkog dizajnera H.R. Geigera, čovjeka koji je najpoznatiji po tome što je stvorio znanstvenofantastično čudovište Xenomorpha iz filmske serije ‘Alien’ te doprinio omotom za klasik Emerson, Lake & Palmer »Brain Salad Surgery« (1973). Geigerov erotski začinjen omot, koji je već gotovo graničio s pornografijom i bio nedvojbeno poprilično provokativan za svoje vrijeme, nepoznatom švicarskom proto-prog bendu iz St. Gallena onemogućio je već na početku da se pojavi na američkom tržištu, a ni u drugim zemljama jedva je tko čuo za izlazak »Walpurgis«, koji i danas ostaje kultni kolekcionarski album za sve progrockovske sladokusce, iako njegov glazbeni sadržaj nije ni približno tako fascinantan kako bi mnogi mogli pomisliti. Omot »Walpurgis« danas se uostalom uopće više ne doima tako šokantno i više od svega podsjeća na grotesknu spodobu nekog bizarnog genetskog eksperimenta koji je upravo pobjegao iz laboratorija popularne serije videoigara i filmova naslovljene ‘Resident Evil’.
Druga, za ljubitelje opskurnih bisera ranog prog rocka znatno važnija stvar povezana s glazbenim sadržajem »Walpurgis« bila je odlična obrada Procol Harum klasika »Repent Walpurgis«, koja je, pomalo ironično, daleko najbolja skladba na cijelom albumu, kroz koju su članovi The Shiver tijekom stvaranja mračne i intenzivne atmosfere demonstrirali sav svoj aranžerski i improvizacijski potencijal. Taj fenomenalni simfoprogrockovski instrumental, u kojem vladaju prostrani slojevi Hammond orgulja i melankolične klavirske varijacije u režiji klavijaturista Jellyja Pastorinija te dramatični gitarski solo dionici u domeni gitarista/pjevača Dannyja Ruehlea, bio je gotovo na kvalitativnoj razini originala Procol Harum, uz to da je pod taktirkom The Shiver ispao još mračnije. The Shiver su na svom jedinom dosežku prije raspada prisezali na eklektičnu kombinaciju simfonijskog rocka, psihodeličnog rocka i blues rocka. Od usporedivih sastava i u nastavku albuma najviše podsjećaju na Procol Harum. Vokal engleskog pjevača Petera Robinsona dakako nije bio ni približno usporediv s Garyjem Brookerom, ali je u danim okolnostima bio posve solidan, osobito uz potporu kvalitetnih popratnih harmonija.
Nažalost, preostale skladbe na albumu, iako nijedna od njih nije bila zaista loša, po kvaliteti nikako nisu dosezale to skladateljsko majstorstvo ranog simfonijskog prog rocka te su uglavnom opravdano utonule u zaborav. »Ode To Salvation Army« je instrumentalna improvizacija kraća od minute. Pristojna, ali ne baš uzbudljiva obrada standarda The Moody Blues »Leave This Man Alone«, koja je u izvedbi The Shiver križanac između bluesa i psihodeličnog rocka, sadrži dramatična višeglasja koja su preteča onoga što su ubrzo nakon toga puno bolje prakticirali Uriah Heep. »What’s Wrong With The Blues«, u kojem se može diviti samo Pastorinijevu odličnom sviranju Hammond orgulja, posve je generičan blues rocker koji danas zvuči jako zastarjelo. Nezanimljivo je zvučao već u vrijeme izlaska, kad je britanska blues rock invazija manje-više već bila gotova.
Test vremena poprilično loše prolaze i preostale skladbe na albumu. To vrijedi i za mračni psihodelični eksperiment »Hey Mr. Holy Man«, koji sadrži melankolične aranžmane na Hammond orguljama i zborska, gotovo sakralno začinjena višeglasna harmonizacija, ali se, ako ništa drugo, barem poklapa s tamnom naravi većine skladbi na »Walpurgis«. »Don’t Let Me Be Misunderstood« je solidna, ali poprilično nepotrebna obrada standarda The Animals, koja upućuje na nedostatak vlastitih skladateljskih ideja u glazbenom razdoblju kad su originalnost i avanturizam bili ključni.
»No Time« je generični psihodelični rocker koji bi zbog svog melodičnog, višeglasnog refrena, poduprtog šuštavim slojevima Hammond orgulja, možda imao čak i hit potencijal da je izišao dvije godine ranije, kad je psihodelična scena bila na vrhuncu. Album se zaključuje s »The Peddle«, još jednim ni najmanje impresivnim i brzo zaboravljivim blues rockerom, u kojem ni velika količina gitarskih i klavirskih improvizacija ne dostaje da bi bend ispao nešto više od drugorazredne verzije grupe Cream.
»Walpurgis« je kultni status zaslužio ponajprije zbog odlične obrade »Repent Walpurgis«, unikatnog omota te izuzetne opskurnosti nedvojbeno nadarenog švicarskog benda koji je u sebi imao mnogo neiskorištenih rezervi. »Walpurgis« je bio vrijedno postignuće za švicarski proto-prog, iako je kao cjelina posve prosječan album koji je, i zbog svoje premalo avanturističke naravi, loše prošao test vremena. Ruehle i Pastorini osnovali su nakon raspada The Shiver kratkotrajnu grupu Deaf. Kasnije je Ruehle osmislio Island, također kratkotrajnu, ali jednu od najcjenjenijih švicarskih mračnih progrockovskih postava.
Postava
Peter Robinson – vokal
Danny Ruehle – gitara, usna harmonika
Jelly Pastorini – klavijature
Mario Conza – bas-gitara, flauta
Roge Maurer – bubnjevi
Produkcija
Peter Hochstrasser
Popis skladbi
1. Repent Walpurgis (7:10)
2. Ode to the Salvation Army (0:38)
3. Leave This Man Alone (5:15)
4. What’s Wrong With The Blues (5:15)
5. Hey Mr. Holy Man (3:15)
6. Don’t Let Me Be Misunderstood (4:40)
7. No Time (2:50)
8. The Peddle (4:45)
Galerija slika
