Amerika iz bajke (2012)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 12. listopada 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Trst (Trieste) / Politeama Rossetti / Italija
Datum koncerta: 28.03.2012
Broj posjetitelja: 1700
Cijena ulaznice: galerija: 24,00€ / 28,00€ // parter: 40,00€ / 45,00€ / 50,00€

America, legendarni “west coast” rock sastav koji se u sedamdesetima i osamdesetima upisao u ligu slavnih izvođača hitovima A Horse with No Name (evergreen koji poznaje svatko od vas, čak i ako neće), pa Sister Golden Hair, Daisy Jane, Ventura Highway, Survival, Tin Man, You Can Do Magic i Lonely People. Sastav koji je općenito cijenjen na domaćem terenu u SAD-u, u Europi je iznimno teško uloviti. Zanimljivo je, međutim, da redovito dolazi u Italiju. Barem dva ili tri koncerta godišnje odsvira u Italiji. I to već dvadeset godina zaredom. Šačica sretnika sa slovenskom putovnicom, ljubitelja ovog benda, tako je dobila rijetku priliku da napokon presretne Americu praktički pred vlastitim vratima, točnije u ljupkoj atmosferi tršćanskog teatra Politeama Rossetti!

America u 2012. godini i dalje predstavlja besmrtni dvojac Gerry Beckley i Dewey Bunnell! Od 1973. im kao stalni bubnjar i udarljkaš oduvijek pomaže, i u studiju i na pozornici, Willie Leacox, a na gitarama, dodatnim klavijaturama i pratećim vokalima od 1978. dvojcu je uz bok i Michael Woods, dok bas gitaru posljednjih dvanaest godina svira Richard Campbell, još jedan iskusni glazbenik koji je u prošlosti surađivao i s Natalie Cole.

Točno u devet navečer uvodna nas je snimljena Miniature odvela u lagano, opušteno ljuljanje s plahim povjetarcem koji je blago puhao na organskom elementu izgrađenog hita Tin Man (»Holiday«, 1974). Sastav je odmah predstavio svoju esenciju prepoznatljivih zaštitnih znakova koji su mu izgradili komercijalni uspjeh i umjetnički kredibilitet. Bogato popunjena zvučna slika nizanja prirodnih zvučnih struktura u koju su majstorski umetnute vodeće vokalne melodije, zaraznih, podkožno zavodljivih melodija koje pale od prve, poduprte jedinstvenom kombinacijom višeglasnog harmoniziranja vokalnih struktura.

Izvedbenu briljantnost punog harmonijskog iskorištenja America su gradili na čeličnom repertoaru svojih udarnih hitova preko You Can Do Magic, nakon koje je slijedila folkom obojena Don’t Cross The River, jedna od rijetkih skladbi koju u izvorniku pjeva od 1977. bivši i prošle godine preminuli član Dan Peek – njegove je vokalne dužnosti ovdje preuzeo Gerry Beckley, a nakon nje krasna i senzitivna Daisy Jane, u kojoj je uz klavirsku pratnju u prvi plan stupio Beckleyev prepoznatljivi, »nježno« obojeni vokal.

Zarazni melos koji je sastav oduvijek njegovao može se naći u playerima svih kojima su bliski The Eagles, pa dalje Crosby, Stills, Nash & Young ili Doobie Brothers. Naravno, bez slikovitog instrumentarija plemenitog podrijetla izrade (što se osobito odnosi na korištenje šest- i dvanaestožičanih rekvizita) ne bismo mogli govoriti o tako iskrenom izražavanju autentično čistog akustičnog, a harmonijski dotjeranog glazbenog mozaika u kojem vokalne harmonije dobivaju obilnu izloženost i, kao što je već rečeno, dočaravaju onaj važan raspoloženjski element po kojem su America tako prepoznatljivi. I naposljetku, u očima svih ljubitelja njihove glazbe i s pravom proglašeni svetima te cijenjeni. Dobili smo korjenito uključivanje skladbi s prvijenca »America«. Ukupno čak šest (uključujući mega hit Horse With No Name)! Nakon skladbe Ventura Highway slijedi kratka stanka u kojoj Beckley objašnjava pozadinu nastanka sastava. Bend je zapravo nastao u Velikoj Britaniji, članovi sastava slušali su puno glazbe koja se rađala na tlu Velike Britanije, kao i u Sjevernoj Americi. Također nije zaboravio dodati da su America prošlog srpnja izdali novi album »Back Pages«. To je album obrada izvođača koji su znatno utjecali na zvuk i stil sastava America. Tako su se prihvatili skladbe Woodstock autorice Joni Mitchell, a nakon nje i skladbe A Road Song, koja u izvorniku pripada sastavu Fountains Of Wayne.

Tu je savršena kombinacija spojenih skladbi Cornwall Blank In Hollywood, koja preuzima interpretaciju one verzije koja se nalazi i na koncertnom izdanju sastava naslovljenom »Live In Concert« (2008). Nakon toga slijedi još jedna obrada. Ovaj put skladba Till I Hear It From You autora Marshalla Crenshawa, koju je najviše populariziralo svojom verzijom devedesetih godina sastav Gin Blossoms. The Border je dodir sastava America s usponom AOR glazbe u osamdesetima i skladba koja je nastala u autorskoj suradnji s Russom Ballardom, popraćena projekcijom originalnog videa na platnu u pozadini. Ovo lijepo osvježenje repertoara naslijedila je nestašna Woman Tonight, poduprta zaraznom kombinacijom ritmičkih figura funka i reggaea, nakon koje slijedi sanjiva i na pianu ležeća Only In Your Heart, a dvorana se probudi uz The Mamas And The Papas obradu California Dreaming, naravno, u pravom golom akustičnom ruhu sastava America. U hitu Lonely People Beckley sjeda za piano, preuzima Peekovu usnu harmoniku i vodeći vokal, a Bunell skida kapodaster s mikrofona i stavlja ga na vrat svoje akustične gitare.On The Way Home bila je posljednja u svežnju obrada kojih se prihvatio sastav ove večeri. U izvorniku pripada sastavu Buffallo Springfield, a njezin je autor Neil Young.

Gromoglasna Sandman svečano najavljuje da se koncert bliži kraju. Veličanstveni misterij okovan dionicama električnih gitara (Bunell hvata Telecaster) i jedinstvenim projekcijama u pozadini koje objedinjuju prijelomne događaje 1969. godine, od ekspanzije rock glazbe, prvog čovjekova silaska na Mjesec, prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, hipijevske ekspanzije itd… Jedan od najljepših, pravo hipnotičkih trenutaka koncerta, koji te u svom zanosu zavede u paralelni svijet čudesne bajke prošlih vremena, kad je svijet još bio pun vjere u moralne vrijednosti i kad smo ljubav i suosjećanje znali njegovati i iskazivati na zdrav način, bez izvještačenosti (i bez unaprijed režiranog izračuna osobnog profita). Mega hitom Sister Golden Hair sastav zaključuje regularni dio. Svega sat i dvadeset minuta.

Valja spomenuti i iznimno važan element koji je svojom prisutnošću na pozornici unio Michael Woods, kad je profinjenim osjećajem i u stilu iskusnog majstora punio prostrani prostor nad akustičnim slojem skladbi slikovitom upotrebom električnih gitara. Previše se razmahati na repertoaru sastava America nije mogao, ali kratki, promišljeni i sofisticirani pokreti upleteni na točno određenim mjestima s jasnom motivskom karizmom potvrdili su velike odlike ovog glazbenika.

Dok se Woodfs držao različitih tipova gitara marke Gibson, od klasičnog Les Paula do poznate poluakustične slavne ES 335, Bunell i Beckley većinu su vremena u rukama držali akustične gitare marke Taylor. Beckley je tijekom koncerta opasao i poluakustične gitare Rickenbacker 360 i Gibson ES-175, a Bunell, kao što je već rečeno, tijekom Sandman i Fender Telecaster. Gradnja izuzetnog zvučnog krajolika koji je dotaknuo svaku, ma koliko skrivenu dubinu slušateljeve duše, da je nepovratno otopi.

Obvezni bis ispunjavaju još dva velika i prepoznatljiva hita, Survival i posebno dugo i mučno iščekivani Horse With No Name. Obje su na kraju digle na noge publiku ,koja je gromoglasnim pljeskom podupirala sastav na pozornici sve dok nije odjeknuo posljednji ton i odbio posljednji takt u dvorani. Ovacije preplave teatar, a većina ljudi u parteru jednostavno ostane stajati na svojim mjestima još nekoliko trenutaka nakon što se u dvorani upale svjetla. Šarmantno i magično! Ljubitelji ovog sastava došli su te večeri u Trstu po svoj puni izdatak, a Beckley i Bunell s ekipom potvrdili su da i nakon 42 godine prkošenja zadržavaju visoko zaraznu karizmu izražajno jasno prepoznatljivih kontura autorske autentičnosti!