Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Styx
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izlazak: 1975
Trajanje: 34:32
Ocjena: 4.5/5
S »Equinox« su američki prog/arena rock titani Styx napravili golem korak naprijed u stupnjevanju zvučne sofisticiranosti i tako se probili u prvu ligu najfascinantnijih rock sastava na prijelazu sedamdesetih. Od benda koji se na prva četiri albuma zvukovno još tražio i lovio prepoznatljiv stil pod snažnim utjecajem pojedinih europskih prog rock velemajstora, napokon je nastala grupa s vlastitom dušom, iako ni ovaj put nisu skrivali svoje bogate utjecaje. Njihovo karakteristično, sve sinkronije prelaženje između simfonijski začinjenog prog rocka i tvrdog rocka na »Equinox« širom je otvorilo vrata novom žanru, koji su tadašnji mediji zbog pompoznih aranžmana, specifične produkcije i prije svega nastupa na velikim, otvorenim stadionima nazvali arena rock.
Styx klasika na »Equinox«, njihovu prvom albumu za izdavača A&M Records s kojim su potpisali ugovor nakon neočekivanog uspjeha singla »Lady«, ima poprilično. S previše ambijenta okrunjeni »Light Up« relativno je lagan arena rocker koji ne traži nikakvu opsežnu upotrebu moždanih vijuga, jer mu je dovoljan višeglasni, veseljački raspoloženi refren uz pljesak ruku. To je još jedna od brojnih Styx žurerskih skladbica, koja se ipak može pohvaliti dovoljno kompleksnom strukturom i ambijentom da zadovolji potrebe zahtjevnije publike. Tekstovi s rijetkim trenucima intelektualnog nadahnuća i sluhom za socijalnu osjetljivost nikad nisu bili nešto čime bi se ova grupa mogla praviti važnom. Veliki proboj ipak je predstavljala odlična power balada »Lorelei«, koja im je pomoću moćnog višeglasnog refrena, oslonjenog na odlučan gitarski rif i pompoznu melodiju, to jest najbolje Styx zvučne elemente, donijela toliko željeni drugi hit, što znači da ni danas ne nedostaje na njihovim koncertima.
Art rockerski usmjereni »Mother Dear«, u kojem se u ulozi glavnog pjevača skladno izmjenjuju gitarist John Curulewski i klavijaturist Dennis DeYoung, solidna je stvar položena na poskočan ritam uz pratnju masivnog sloja Hammond orgulja. Mistični »Lonely Child« još je jedna ambijentalno bogata kompozicija obilježena brojnim sočnim akustično-simfonijskim aranžmanima, dok je DeYoungov vokal uz pomoć snažnih gitarskih fraza polako vodi prema višeglasnom vrhuncu. Tvrdo rockerski obojeni »Midnight Ride« udarna je stvar, obilježena prljavim gitarskim rifom i moćnim falsetima, kakvi su oduvijek godili njezinu autoru, gitaristu Jamesu Youngu, koji je sa svojim agresivnim pjevačkim pristupom uvijek bio najveći ‘metalac’ u bendu. DeYoungovo remek-djelo »Born for Adventure«, koje će zasigurno prijati svim obožavateljima epske fantastike i barbara Conana, protkano je zvečećom bas linijom u režiji Chucka Panozza i dualnim gitarskim harmonijama između obojice gitarista, što pomalo podsjeća na legendarne britanske majstore te tehnike, Wishbone Ash.
Suptilnim akustičnim aranžmanom okrunjeni »Prelude 12«, kao što govori već i njegov naslov, služi kao kratki instrumentalni preludij u DeYoungovo umjetničko djelo »Suite Madame Blue«, središnje i ujedno najbolje djelo na albumu. Ta epska klasika, jedna od najambicioznijih kompozicija u njihovoj povijesti, posvećena je nadolazećoj dvjestotoj obljetnici proglašenja američke neovisnosti, što znači da je obilježena patriotskim tekstom, posebno usred hipnotičnog, višeglasnog refrena »America«. Takva oda patriotizmu kod mnogih zna izazvati osjećaj nelagode, osobito kod onih kojima je ta riječ prije svega sinonim za svjetsku nepravdu, tlačenje i proždrljivost. Možda chicaški kvintet u svom patriotskom zanosu doista ide malo predaleko, što ipak ni u čemu ne poništava fenomenalan, simfonijski središnji aranžman, koji je na razini najboljih europskih art rock sastava. Istodobno joj pripada rijetka čast jedinog Styx postignuća koje sadrži vokalne harmonije u režiji četiriju različitih pjevača, što znači da se u ulozi pjevača nakratko našao i inače uvijek tihi Chuck Panozzo. Akustični uvod obilježen je jednom od najboljih DeYoungovih pjevačkih izvedbi u njegovoj karijeri, nakon čega slijedi prijelaz u epsku sekciju usred koje kraljuju dramatična višeglasja. Akustično-udarni intervali uz pomoć primjereno tempiranih prijelaza izmjenjuju se još nekoliko puta, sve do završnog trijumfa.
»Equinox« je bio važna prekretnica u karijeri chicaških majstora arena rock pompe, jer ih je definitivno lansirao u elitu najuzbudljivijih sastava sredinom sedamdesetih. U mnogočemu je to bio važan trenutak kad su Styx prestali opipavati za prepoznatljivim zvukom i napokon pronašli ‘sami sebe’. Na »Equinox« su konačno otkrili onu pravu ravnotežu između prog rock sofisticiranosti i melodične rock senzibilnosti, pomoću koje su im se širom otvorila vrata u srca šire mase glazbenih sladokusaca. To je ujedno bio njihov posljednji album za gitarista/pjevača Curulewskog, koji se netom prije velikog proboja Styxa među miljenike tadašnjih američkih radijskih postaja radije odlučio posvetiti obitelji (kako tipično američki). Njegova zamjena postao je mladi Tommy Shaw, uz kojeg se ne samo počela nova, ‘zlatna’ era u povijesti grupe, nego su njegovim dolaskom iznenada dobili i snažan magnet za tinejdžerice, kojih je odjednom bilo sve više ispod pozornice, pa neka to još tako miriše na tipičnu američku ‘komercijalnu bajku’.
Postava
John Curulewski – gitara, vokal, sintisajzer
Dennis DeYoung – klavijature, vokal
Chuck Panozzo – bas gitara, prateći vokal
John Panozzo – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
James Young – gitara, vokal
Produkcija
Styx
Popis skladbi
- Light Up
- Lorelei
- Mother Dear
- Lonely Child
- Midnight Ride
- Born for Adventure
- Prelude 12
- Suite Madame Blue
