Mjesto: Bluesiana Rock Caffee / Velden am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 01.11.2007
Broj posjetitelja: 130
Cijena karte: 25 eura
Druga faza dvodnevnog RockLineova desanta na Bluesianu uspješno je završila nastupom vrućekrvnog srpskog fenomena Ane Popović, tridesetjednogodišnjeg bisera balkanske rokerske scene, koja je, uostalom, s razlogom već dugo stalnica europskih, ali i svjetskih glazbenih pozornica. Ana Popović naime nikad nije bila samo još jedna u nizu stasitih žena kobiljeg kalibra koje slobodno vrijeme prosječnog glazbenog konzumenta popunjavaju intenzivno naglašenim tresenjem, gledano kroz prizmu procesa parenja, važnijih elemenata ljudske anatomije. Istina je da je mladenačka Ana svojim stasom među posjetiteljicama koncerta, pripadnicama nježnijeg spola, izazvala temeljit osip, kao što je istina i da se u Bluesiani odavno nije tako blistalo od pretjerane aktivnosti fotografskih bljeskalica, ali ipak se usuđujem tvrditi da se većina nas radovala prije svega spontanosti još jedne nezaboravne glazbene večeri, čiji je sinonim Bluesiana odavno postala.
Ana Popović se osim kao izvanredna glazbenica pokazala i kao obećavajuća kandidatkinja za disciplinsku drugaricu. Na primjer: legije pastuha koje su s blitzkriegovskim oduševljenjem i preciznošću okupirale najbolje pozicije pokazale su se pod njezinom palicom kao izrazito discipliniran kolektiv neutješenih. Njihova su tjelešca već dugo prije početka koncerta tvorila poslušan i zanimljivo oblikovan polukrug radijusa od otprilike metar i pol, koji se, kako se kasnije pokazalo, u večeri maratonskog šepurenja i razmetanja autokratskim težnjama pojedinčevih ponosnih samostojećih elemenata, pokazao kao učinkovita zona ublažavanja (koji centimetar bliže mogao bi naime biti kobno za pjevačičine organe vida). A pustimo te gejevske tračeve. Iako je za mnoge neka novodobna Belinda Carlisle ili još gore Shania Twain, jer u očima većine pretežno muške populacije, koja je u četvrtak navečer preplavila Bluesianu nedvojbeno u teškom iščekivanju vizualnog uživanja u lijepo oblikovanom tjelešcu mlade Beograđanke, Ana je svakako više od objekta vrijednog bahato mačističkog seksualnog tretiranja. Riječ je o iznimno samouvjerenoj curi koja prema glazbi gaji neobično agresivan, a u pravim trenucima gotovo i majčinski odnos, što svjedoči o djevojčinu izuzetno dobro razvijenom osjećaju za izražavanje, kojem do, recimo, savršenstva ipak nedostaje prstohvat pravog žmohta, štime odnosno, ako hoćeš, pravog karaktera. Anin glazbeni govor stoga je na trenutke tek površno bavljenje soulom, jazzom, na trenutke čak i countryjem, a prije svega tradicionalnim bluesovskim okvirima. Nedostatak izražajne dubine Popovićeva učinkovito nadoknađuje briljantnom tehnikom i naravno izgledom, pri čemu ponovno moram naglasiti da važnost potonjeg ostaje posve zanemariva.
Glazbena večer koju nam je priredila preslatka Ana bila je zapravo pretežno blues orijentiran program, negdje na sredini prelomljen na dvije serije koje su ukupno trajale čak sat i pol, pune intenzivnog gitarskog sviranja, razigranog basističkog žongliranja i više-manje predvidljivog orguljaškog čarobnjaštva, sva tri elementa spojena u kompaktnu, snažno zbijenu glazbenu sliku. Snaga potonje gotovo je u cijelosti izgrađena na autorskom materijalu, koji je Ana kraljevski servirala u velikom stilu. U Complete Me, Love Me Again i How’d You Learn već su u uvodu dobrano uzburkale maštu, a o novoprobuđenim lovačkim instinktima ugrijanih jodlerskih mužjaka da ne govorim. Slijedila je Hungry, lijep prikaz Anina drskog baratanja starim bluesovskim trikovima, primjerice raznim oštro diktiranim dinamičnim preokretima, munjevitim preskakanjem tempa i sličnim majstorijama primjereno zamaskiranima u na prvi pogled izvornu melodijsku retoriku, koje su, očekivano, zavarale većinu prisutnih. Vrhunac bombastičnog blues-rockerskog eksperimentiranja prve polovice nastupa bilo je najveće iznenađenje večeri, neobična, gotovo polka/blues izvedba pjesme The Hustle Is On T – Bone Walkera.
U drugo poluvrijeme večeri Popovićeva je ušla, rekao bih, s rezervnom postavom. Uz oprezne Doubt Everyone i My Favorite Night prvi su put do snažnijeg izraza došle studijske godine Aninih jazzovskih avantura u Nizozemskoj. Profinjenost i snažno naglašena komunikacija Anina sastava dobivaju nove dimenzije uz dominantne Night By Night i Between Our Worlds, a svojevrsni emocionalno eruptivni vrhunac prodrmao je Bluesianu uz epski instrumental Navajo Boom, Anino posvećenje tragično preminulom heroju bluesa Stevieju Rayu Vaughanu, gdje smo zapravo prvi put svjedočili nevjerojatnoj osjećajnosti gitaristicinog glazbenog izraza! Ali utoliko dobrodošlije. Iako njezin vanjski izgled, istini za volju, nema puno veze s poimanjem bluesa, Ana je danas vjerojatno jedna od rijetkih žena, ako ne i jedina, koja ima dovoljno hrabrosti za zadovoljavajuće hvatanje u koštac s drskim, oštrim i krajnje bezobraznim karakterom blues glazbe. Kad se uz Hold On i lirično zabavnu My Man strasti ponovno smire, odnosno vrate u ustaljene vode, veličina Anina pothvata ostaje očita. Prava žestoka žena!
tekst: Daniel Pavlica
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1.U Complete Me 2.Love Me Again 3.How’d You Learn 4.Hungry 5.Is This Everything 6.Recall The Days 7.The Hustle 8.Change My Mind 9.Doubt Everyone 10.My Favorite Night 11.Bring You’r Fine Self 12.Love Fever 13.Night By Night 14.Long Way Home 15.Between Our Worlds 16.Navajo Moon 17.Hold On 18.My Man
Galerija slika
