Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Pink Floyd
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1977
Trajanje: 41:46
Ocjena: 5/5
Pink Floyd su u razdoblju neprijateljske vladavine punka prema glazbenoj inovativnosti i briljantnim zvučnim eksperimentima ostali jedna od posljednjih kreativnih velesila stare progresivnorockerske garde, kojoj su tada manje-više počela teška vremena. Njihova umjetnička kreativnost i popularnost unatoč neprijateljskoj propagandi pojedinih trendovskih medija tog doba ostale su netaknute, pa čak i u porastu.
“Animals” je bio sljedeće umjetničko djelo u nizu njihovih visokoodjeknulih konceptualnih remek-djela s društveno kritičnim konotacijama, kojima su kao od šale pomicali granice popularne i eksperimentalne glazbe. Jedno je razdoblje izlaskom ovog albuma definitivno bilo gotovo, jer on označava raspad grupe kao demokratskog kolektiva i početak diktatorske prevlasti genijalnog basista i pjevača Rogera Watersa. Potonji se sve više nametao u ulozi glavnog skladatelja i središnjeg tvorca koncepata. Waters je zbog svoje skladateljske dominacije često dolazio u sukob s gitaristom Davidom Gilmourom, među kojima su ubrzo nastale nepremostive razlike, što je kasnije dovelo do mnogih nepotrebnih, da ne kažem tragičnih peripetija vezanih uz opstanak te legendarne grupe.
Unatoč prvom od mnogih sukoba ega, u studiju im je uspjelo zbiti redove i stvoriti još jedan veličanstven album, koji spada među njihova najveća postignuća i opravdano se nalazi na popisu najcjenjenijih albuma u povijesti progresivnog rocka. “Animals” je konceptualni album, većinom nadahnut kultnim romanom Životinjska farma. Njega je napisao britanski društveno kritični pisac George Orwell, koji se između ostalog proslavio i književnom klasikom 1984, još jednom srodnom kritikom nadziranog društva u kojem je predstavio dobro poznati koncept tzv. velikog brata.
Socijalno kritični koncept “Animals” uvjerljivo se prepleće s Watersovim mizantropskim tekstovima i izrazito mračnom atmosferom koja struji kroz cijeli album. Riječ je o jetkoj, gotovo realistično okrutnoj, a istodobno krajnje podrugljivoj kritici zapadnog kapitalističkog društva i njegove hijerarhijske podjele društvenih uloga na temelju triju životinjskih vrsta. Njih predstavljaju svinje (metafora za vladajuću kastu, tj. političare, poduzetnike i svećenstvo), psi (represivni organi) i ovce (bogobojazni i zaslijepljeni proletarijat). Watersova je vizija u grubim crtama prije svega kritika nepravednog kapitalističkog sustava i podjele društvenih uloga unutar tlačiteljskog i izrabljivačkog sustava, dok je Orwellov roman u svojoj biti bio satira na različite uloge pojedinaca unutar komunističkog društvenog uređenja.
Pink Floyd su se i ovaj put držali svojih uobičajenih instrumentalnih karakteristika te, kako i priliči njihovoj tradiciji, upotrijebili niz posebnih zvučnih efekata koji su obuhvaćali lavež, groktanje i blejanje, dakle oglašavanje svih triju središnjih životinjskih vrsta o kojima govori koncept. Sva tri središnja dijela sadrže složene strukture s neočekivanim vremenskim prijelazima, naglim preokretima tempa te gurmanske solaže u izvedbi gitarskog maestra Gilmoura i klavijaturista Ricka Wrighta, koji je u svoj klavijaturski arsenal uključio i ARP sintisajzer.
Obojica su unatoč drugorazrednoj ulozi u kojoj ih je već tada vidio Waters ponudili neke od najboljih instrumentalnih poteza svoje karijere u ulozi članova Pink Floyda. Dvije skladbe, “Dogs” i “Sheep”, imali su pod drugačijim naslovima pohranjene u studijskoj obradi već nedugo nakon završetka turneje “Dark Side Of the Moon”, no s vremenom su im potpuno preuredili aranžmane i dodali izmijenjene tekstove. Atmosfera albuma, u skladu s temom, prilično je mračna, melankolična i pesimistična, s brojnim dramatičnim preokretima. Njegova je središnja poruka sjajno uhvaćena i na odličnoj Thorgersonovoj naslovnici, na kojoj se nad nebodere koji bodu nebo i golemu električnu centralu diže divovska napuhana svinja. “Rođaci” te napuhane svinje i godinama poslije korišteni su kao dio scenografije na pozornici.
Sve tri središnje skladbe, koje kroz životinjske metafore predstavljaju pojedine društvene kaste, posebno su poglavlje za sebe, no najveći učinak ostavljaju kao zaokružena cjelina, zajedno s kraćim akustičnim otvaranjem i završetkom koje čine oba dijela “Pigs On the Wing”. Kod obje je riječ o kratkim akustičnim ljubavnim baladama posvećenima Watersovoj bivšoj ljubavi Carolyn. Svojom lagašnom atmosferom i optimističnom porukom u oštrom su kontrastu sa sarkastičnim i mračnim pulsom ostalih triju skladbi. Tekst, podložen jednostavnom melodijom na Watersovoj akustičnoj gitari, sugerira da prijateljstvo i ljubav mogu nadvladati i najteže društvene nepravde. Waters se u završnom stihu drugog dijela okreće i prema sebi kao (bivšem) “psu” koji je došao do važne spoznaje kako se zaštititi od svojih “svinjskih” gospodara. Unatoč općoj jednostavnosti, riječ je o poveznim, ako ne i ključnim skladbama cijelog albuma, koje međusobno povezuju preostale tri središnje kompozicije.
Krunski dokaz da je Waters u toj fazi svoje karijere s Pink Floydom još provodio politiku prosvijećenog, odnosno dobrohotnog apsolutizma, može se naći u fenomenalnom, više od 17 minuta dugom super epu “Dogs”, koji je svojom ambijentalno-instrumentalnom dubinom bez sumnje središnja poslastica cijelog albuma. Tu Gilmouru prepušta glavninu vokala i omogućuje mu nekoliko pravih zvjezdanih trenutaka s nizom nezaboravnih, srceparajućih gitarskih solaža. Uvodna melodija sadrži akustičnu gitaru, zvukove Wrightova sintisajzera i Daveov sarkastično obojen vokal, nakon čega polako grade atmosferu sve do završnog dramatičnog klimaksa. Ključni trenutak kompozicije, uz koji i danas oduševljeno cmoknu svi gitarski gurmani, krije se u središnjoj gitarskoj solaži, koja sadrži dualnu gitarsku harmoniju koju je Gilmour stvorio tako da je snimio jednu gitaru preko druge. Uz sve to može se primijetiti i krajnje domišljata upotreba brojnih gitarskih efekata poput delaya i reverba, što je s godinama postalo stalnica Daveove karijere.
Gilmour otpjeva većinu vokalnih dionica, nakon čega jetki Waters u posljednja dva stiha preuzima pjevačku štafetu. Povremeno umetanje akustičnih finesa i šarolikih klavijaturskih tekstura pojačava izrazito melankoličnu, gotovo potresnu atmosferu. Tijekom dionice koja sadrži dulju Wrightovu sintisajzersku solažu mogu se čuti glasovi psećeg lajanja i zavijanja. Većina takvih zvučnih efekata proizvedena je uz pomoć vokodera. Psi su tu na izvrstan način upotrijebljeni kao metafora za bezdušne poslovne ljude i spletkare, koji svojim beskrupuloznim djelima uništavaju svoje bližnje, podređene i okolinu, a istodobno su pod budnim nadzorom svojih gospodara, dakle svinja.
Na “Pigs (Three Different Ones)” Waters kroz slikovitu metaforu dočarava tri različite vrste svinja (političare, poslovne ljude i svećenstvo), koje lažima, spletkama i zlouporabom moći manipuliraju lojalnim psima i pokornim ovcama kako bi zadržale vlast, bogatstvo i utjecaj. U Watersovu se tekstu može naći brojne jetke opaske na račun nekih konzervativnih britanskih političara tog doba, predvođenih “željeznom damom” Margaret Thatcher. Većinom se ruga njihovu lažnom moralu, proždrljivosti i neproživljenim seksualnim fantazijama, dakle svojstvima koja se previše često povezuje s predstavnicima krajnje desnice, odnosno konzervativizma. Te su jetke poruke upakirane na tako suptilan način da se oni u njima nikako nisu mogli prepoznati i slučajno tužiti grupu.
Gilmour je tu preko svoje gitarske solaže upotrijebio poseban efekt kojim je dočarao groktanje svinja, a takvi se zvukovi inače pojavljuju kroz većinu kompozicije. Neki već graniče s grotesknošću, pa nije teško zamisliti razne Bavčare, Šrote, Rupleje i njihove prijatelje kako se halapljivo guraju pred zajedničkim koritom. Ta duhovita skladba nije neki vrhunac strukturalne složenosti ili ambijentalnog zanosa, no uspijeva dosegnuti granice briljantnosti upotrebom nekih duhovitih trikova, poput već spomenutih zvukova groktanja, podrugljivog refrena i Masonove upotrebe kravljih zvona. Središnji izvor melankolije, koja ublažava grotesknost svih tih svinjskih efekata, i ovaj se put krije u potresnim gitarskim dionicama i solažama te središnjem, jezovitom motivu na klavijaturama.
Od svih triju središnjih kompozicija na albumu “Sheep” je još najmanje privlačna, jer je uvođenjem neobičnih psihodeličnih intervala nešto zahtjevniji zalogaj, ali to ne znači da nije riječ o još jednoj sjajnoj i zanimljivoj skladbi. Uvodnom, blago psihodeličnom klavirskom ulošku pridružuje se stupnjevanje na zveckavom basu. Potom nastupa dramatičan prijelaz s Watersovim kameleonskim pjevanjem, koje povezuju brojne ukusne dionice na hammondici i upotreba inteligentnih gitarskih finesa. Ni tu ne manjka upotrebe različitih zvučnih efekata predvođenih vokoderom, ponajprije tijekom sintisajzerske solaže, kao ni još jedna ubojita Gilmourova solaža uz koju se i danas oblizuju svi gitarski gurmani. Watersovo pjevanje u jednom trenutku doseže već gotovo paranoične razmjere, dok je Daveovo završno stupnjevanje gitarskih fraza čista bajka za uši. Pri kraju nisu izbjegli ni zvukove blejanja, koji dočaravaju najnižu kastu na društvenoj ljestvici, dakle zaslijepljeni proletarijat, koji ostaje izrabljivan i ponižen pod nadzorom pasa i pod vječnom tlakom gospodara svinja. Dobro da slijedi optimističan akustični završetak, koji ponešto razblažuje taj sveopći fatalistički prizvuk.
“Animals” je još jedan kraljevski dragulj u riznici prvaka progresivnog rocka, koji se i danas blista nesmanjenim sjajem. Na njemu su na briljantan način spojili Watersov politički manifest, koji sadrži ogledalo našeg društva s mračnom i potresnom atmosferom uz koju nitko tko je naučio misliti vlastitom glavom ne može ostati hladan. Nažalost, središnja poruka albuma i nakon više od tri desetljeća ostaje itekako aktualna, odnosno aktualnija nego ikad prije. Naravno, nije potrebno nagađati da je “Animals” bio prodajno izuzetno uspješna ploča, koja je s lakoćom osvojila vrhove tadašnjih glazbenih ljestvica. Ipak je to mnoge iznenadilo, ponajprije zbog njegove mračne ambijentalnosti i nezanemarive duljine središnjih kompozicija. U skladateljskim nakanama sve autoritarniji, ali i sve usamljeniji Waters pak je u međuvremenu već počeo kuhati svoj najveći konceptualni, napola autobiografski manifest, koji se pokazao najambicioznijim projektom u povijesti grupe. Prva je cigla između njega i ostalih članova grupe već bila uspješno položena.
Postava
Roger Waters – vokal, bas gitara, akustična gitara, ritam gitara
David Gilmour – vokal, gitara, bas gitara, sintisajzer
Richard Wright – Hammond orgulje, Wurlitzer električni klavir, Fender Rhodes klavir, Yamaha klavir, ARP sintisajzer, prateći vokal
Nick Mason – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Pink Floyd
Popis skladbi
1. Pigs on the Wing 1
2. Dogs
3. Pigs (Three Different Ones)
4. Sheep
5. Pigs on the Wing 2
