Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Majano (Videm) / Area Concerti / Italija
Datum koncerta: 22.07.2016
Broj posjetitelja: 4500
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz!!!)
Tradicionalni festival u mjestu Majano kraj Vidma svake godine u svoj program ubaci i nekog većeg izvođača. Takvog koji gaji simpatije prema tvrđoj zvučnoj kulturi. Dakle, metalu ili hard rocku. Ako su prije dvije godine na tamošnjoj pozornici stajali američki sludge metalci Down, a prošle godine »razvikani« i visoko cijenjeni talijanski (novovalni) alternativci Litfiba, ove je godine organizator odabrao njujorške metal legende Anthrax. Ulaz je opet bio slobodan. Luda vijest, zar ne?
Zašto je ulaz slobodan i otkud se nađe novac da se organizira koncert svjetski poznatog metal sastava? Odgovor vjerojatno leži u tome da su i ljudi koji raspolažu novcem pri organizaciji cjelokupnog programa festivala u Majanu sami simpatizeri tvrđih zvukova, a dolazak Anthraxa u Majano uz slobodan ulaz svakako je dokaz mnogo veće osviještenosti i poistovjećivanja s rock i metal kulturom na tlu naše zapadne susjede nego što je to kod nas, gdje novac namijenjen takvim događajima očito nikad ne nađe pravo mjesto. Kod nas doduše mrgoli događaja sa slobodnim ulazom, ali kod »većih izvođača« smo osuđeni na »balkanijadu«, dalmatinske klape i domaće narodnjake. Krasna lijepa nova Slovenija, što češ.
Srećom, Furlanija nam je na dohvat ruke. Okupilo se najmanje 4.000 ljudi, ako ne i više, među svim zaljubljenicima iz Italije i pola Slovenije, cijeli goriški kraj sa Sjevernim Primorjem i obalom, a podosta ljudi stiglo je i iz ljubljanskog kraja. Svakako ne treba zaobići ni hrpu posjetitelja iz Hrvatske.
Anthrax su s nastupom malo zavlačili. Koncert je bio najavljen za 21 sat i 45 minuta, no na pozornici ih nije bilo prije pet minuta nakon deset. Baš u vrijeme prije početka koncerta počelo je opasno grmjeti, a s neba se na prizorište sasulo nekoliko debelih kapi. No pljusak se odlučio preseliti drugamo i sparni Majano je ovaj put srećom poštedio.
Joey Belladonna (vokal), Scott Ian (ritam gitara), Charlie Benante (bubnjevi), Frank Bello (bas gitara) i Jonathan Donais (solo & ritam gitara) – čovjek koji je nedavno zamijenio odbjeglog Robba Caggiana što je otišao k Volbeat i došao u Anthrax 2013. iz sastava Shadows Fall, u uvodnim su minutama djelovali pomalo suzdržano. Kao da se upoznaju s ambijentom, samom pozornicom i kao da čekaju da se svi fotografi »pokupe« iz prostora za fotografiranje. Od komunikacije do samog raspoloženja. Dojam je bio kao da su u Majano došli malo se razmaziti na odmoru i koncert odraditi golom rutinom. No nije bilo tako. Niz klasika Caught in a Mosh i odmah iza nje Madhouse dao je dodatna krila ponajviše publici, koja se do kraja zapalila. U to su vrijeme najžešći posjetitelji rezervirali prostor za moshanje, koji je jasno odvojio prednji dio prizorišta od ostatka, gdje su koncert pratili malo »uglađeno smireniji« ljubitelji tvrdih zvukova. Prizorište se posljedično vrlo brzo pretvorilo u pravu saharsku oluju, jer je narod digao u zrak hrpu sitnog pijeska koji prekriva festivalsko prizorište. Bend je tijekom koncerta brzo prebacivao u višu brzinu, podizao tempo, a s time je rasla i sama koncertna atmosfera. Iz minute u minutu. Prvi se očekivano probudio Belladonna, koji je izbacio nekoliko rečenica kojima je odmah »kupio« publiku, a instrumentalni dio ekipe, ponajviše s pozornicom »gimnastičarima« Scottom Ianom i Frankom Bellom, slijedio ga je. Snažno detonirajući i s briljantnom preciznošću tempirani ritmovi, beskompromisna riffovska žestica, sve u svemu odlična egzekucija i ono najvažnije. Izvrstan zvuk. I vrijeme je bilo milostivo. Ne samo s pljuskovima, nego i s vjetrom, tako da naleta koji bi »odnosili« zvuk na tako otvoreno izloženom prostoru kao što je festivalsko prizorište u Majanu nije bilo.
Bend je odsvirao set listu dugu sat i dvadeset minuta. Mogli su druženje s publikom produljiti još barem desetak minuta ili zamijeniti poneku novu skladbu klasikom iz osamdesetih. Nove skladbe djeluju malo drukčije, čak »usporavaju« sastav, ali ne treba novom materijalu gledati u zube. Pogotovo kad su Anthrax stigli do skladbe In the End s novijeg »Worship Music«, koja djeluje kao neka thrasherska mini suita, s posve jednostavnim, a nevjerojatno učinkovitim glavnim riffom, izvanrednim stupnjevanjem atmosfere na prijelazu iz strofe u refren te dodanim zvonima od kojih se dodatno ježe dlake na koži. Anthrax su predvidljivo uštedjeli znamenitu obradu sastava Trust zvanu Antisocial baš za rep regularnog dijela, uz koju je bučalo sve do posljednjih redova, kad je publika složno urlala refren i Majano je pucao po šavovima. U bisu bi, kao što rekoh, novu Breathing Lighting mogla zamijeniti neka starija klasika, u maniri iznenađenja, ali toga nismo dočekali. Zato se sastav odmah nakon nje prihvatio do tog trenutka nedostajuće klasike s »Among the Living«, Indians, koju je namjerno razvukao i tako iz dobrano klonule publike u prednjim redovima izvukao i posljednje atome snage.
Ni manje ni više. Nakon pomalo mlake epizode u Zagrebu, gdje je o sudbini večeri odlučivao očajan zvuk, nastup benda u Majanu dočarao je točno ono po što smo došli. Slobodno možemo reći – izvrstan koncert, nakon kojeg su posjetitelji dobili željeni thrasherski projektil u sredinu čela . Anthrax su bend koji je u Majano došao, vidio, odsvirao, pobijedio!
Setlista
1. Impaled (nasneti uvod)
2. You Gotta Believe
3. Monster at the End
4. Caught in a Mosh
5. Madhouse
6. Got the Time
7. Fight ‘Em ‘Til You Can’t
8. Evil Twin
9. Medusa
10. March of the S.O.D.
11. In the End
12. Antisocial
—dodatek—-
13. Breathing Lightning
14. Indians
Galerija slika
