Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Salzburg / Rockhouse / Austrija
Datum koncerta: 02.10.2018
Broj posjetitelja: 450
Iako se kroz godine iznutra bogatimo i istodobno polako otkrivamo i istražujemo mnoge žanrovske sfere glazbe, pri čemu je važno samo je li glazba dobra ili nije, ostaje nešto neosporno. Emocije, strasti koje stvaraju pripadnost i usudio bih se reći i vjernost. Onu do groba. Iako su godine kad sam se sav tresao čim bi se Primal Fear spremili na turneju davno iza mene, ipak im ostajem nekako privržen i redovito ih pratim. Ako pritom pobrinu i za izvrsno novo studijsko izdanje, kao što je to slučaj s novim albumom »Apocalypse«, veza s bendom ostaje utoliko intenzivnija.
E, a ako im se na turneji pridruže i Riot V, legitimni nasljednici legendarnog njujorškog benda, koji je oduvijek slovio po vrhunskoj heavy metal finomehanici stare škole i istodobno budi sjećanje na vrijeme kad je sastav pod klasičnim imenom Riot vodio pokojni gitarist Mark Reale, a oni su stali krajem siječnja 2000. u ljubljanskom K 4 , trenutak nostalgije još je zbijeniji i neopozivo te zove na novo koncertno druženje.
Ne, nije se isplatilo čekati dolazak Primal Fear i Riot V u ljubljanski CUK Kino Šiška, gdje će bendovi nastupiti u nedjelju 21.10.2018. Budući da je koncert u Salzburgu bio u programu turneje gotovo tri tjedna ranije, Salzburg je još uvijek blizu Ljubljane, a tamošnji Rockhouse nam je oduvijek strašno srdačan i domaći klub, brzo smo se zaputili ravno u salzburšku pokrajinu. I? Uživali smo. Bez Stiegla u ruci, ali ga je dostojno zamijenio ništa manje pšenični Weihenstephanner.
Malo prije pola devet navečer na pozornici su već razbijali francuski heavy metal revitalisti Existance, s uzornim i osjetnim uporištem nadahnuća u ostavštini NWOBHM-a. Bend nije posve zelen. Djeluje od 2008., a u džepu ima dva studijska albuma, i to »Steel Alive« (2014) te aktualni »Breaking the Rock« (2016). Dokaz da kvartet suvereno drobi kamenje nije trebalo dugo čekati. Glavni i osnovni pogonski motor sastava, a to je gitarist i vokalist Julien Izard, uspijeva ostaviti suveren dojam. Posjeduje štimung i kompatibilan vokal uz inače brz i naježen riffovski zveket. Bend je, bez obzira na Julienovu prikovanost za mikrofon, ipak i dalje pokretljiv na pozornici pa je spretno iskoristio i malu binu, pri čemu je preuzeo ponešto teatralne nomenklature od bendova osamdesetih (Iron Maiden). Julienu podršku daje i drugi gitarist Antoine Poiret, s kojim dijeli solaže. Rifovi su često ukrašeni tercnim harmonijama, što nije revolucija. Ukratko. Existance doista nisu glazbena revolucija, niti su tako bezbožno razvaljeni kao neki belgijski Evil Invaders. Daleko od toga da ostavljaju dojam nestašnih dečki. Prošlo je solidnih uvodnih pola sata ugodnog druženja sa suverenim i nabrijanim bendom koji svemu pristupa zdušno i zato vrlo uvjerljivo.
Te je večeri na mjestu događanja bilo podosta zagriženih pristaša sastava Riot. Danas ostavština te legendarne i kultne američke postave pod imenom Riot V uspješno živi dalje. U ekipi su od suvremenika Marka Realea izvanredni gitarist Mike Flyntz i čvrsti basist Don Van Stavern, a postavu popunjavaju i mladi i nadareni Nick Lee na gitari, koji je inače Flyntzov učenik, nadalje iznimno iskusni gospodar dvostrukih bas bubanj pedala Frank Gilchriest (ex-Virgin Steele) te nevjerojatni vriskač Todd Michael Hall. Riot V su, kao i na našim prijašnjim susretima s bendom na festivalima Metaldays i Bang Your Head!!!, opčinili publiku izvanrednom uigranōšću, nepopustljivom pozorničkom zagriženōšću i cjelokupnim oktanskim voltažem kojim su te večeri tresli Rockhouse. Kad čovjek gleda Flyntza, zna da je to čovjek koji je u ručnim vještinama sviranja gitare majstor svog posla. Samo se jednom malo zaboravio kad je stao iza stalka Hallova mikrofona da najavi pjesmu, pri čemu je zakasnio do svog footswitchera, što je rezultiralo time da je »zaspao« na uvodnom rifu, no inače je njegov nastup prava pravcata bajka pristupanja klasičnoj školi heavy metala. Bend je naravno predstavio novi studijski album »Armor of Light«, koji je kao i prethodnik »Unleash the Fire (2014)« izvrstan doseg, no svi smo naravno čekali ponajprije nezaboravne slatkiče sastava nastale u osamdesetima, sedamdesetima, pa i devedesetima. Uz obaveznu Bloodstreets, jednu od najljepših skladbi željeznog repertoara sastava, i uz podršku očekivanog standarda Johnny’s Back, zaključak jednosatne oluje s bendom pripao je »svetom trojstvu« Warrior, Swords & Tequilla te naravno nadobaveznom Thundersteelu. Već na početku je nadasve ugodno iznenadila klasika s »Narite« (1979), Road Racin’, malo kasnije izveli su i zajedničku četvrtu klasiku s Thundersteela, Flight of the Warrior, a posve iznenadili integracijom fantastične Angel Eyes s izvrsnog, ali blago previđenog »Inishmore« (1998). Skladba Take Me Back, preuzeta s prethodnika »Unleash the Fire«, izvrsno se vozi po ostavštini klasika i djeluje kao pjesma napisana u prvoj polovici osamdesetih, a svoju čvrstu poziciju na sve-metalnoj karti Riot V učvrstile su naravno nove skladbe, načelno uvodna Victory, pa Angel’s Thunder Devil’s Reign i Caught In A Witche’s Eye. Bend stalno mijenja repertoar. Na svakom koncertu zamijeni do pet točaka, pri tom naravno zadržavajući u njemu klasike željeznog repertoara.
Riot V su izniman bend. To je potvrdilo i novo koncertno iskustvo s njima. Uostalom, tek su stigli ravno s japanske turneje da se pridruže novoj europskoj s Primal Fear. Mogli bi svirati dva i pol sata, toliko naučenog repertoara imaju, pa ipak. Da bi se predstavili barem koliko-toliko pristojnom broju posjetitelja na europskim koncertnim pozornicama, moraju se jednostavno »vezati« uz veće ime metalne karte. Tako to ide. No to je bend koji bi u Europi trebao obilaziti kao glavni nositelj turneje.
Primal Fear čini četa nevjerojatno iskusnih i izbrušenih glazbenika. Bend su 1996. osnovale ikonske figure njemačkog metala Mat Sinner i Ralf Scheppers, koji i u novom dobu dijele sve šefovske funkcije u sastavu. U vrijeme nastanka sastava power metal je bio u zamahu. Scheppers, koji je nakon tri izdana albuma s Gamma Ray odjednom ostao bez posla, najprije je prošao audiciju za novog pjevača Judas Priest, a kako ondje nije dobio posao, sa Sinnerom je pokrenuo Primal Fear. Istoimeni prvijenac sastava, izdan 1998., smatra se jednim od integralnih albuma koji je uz prvijenac HammerFall pridonio tadašnjem neočekivanom usponu power metala, odnosno njegovoj popularizaciji. Zacementirani glazbeni recept pak je 2007. s »New Religion« počeo dobivati nove kvalitete. Primal Fear postali su skloni orkestralnim aranžmanima, intenzivirali su se i aranžmani za klavijature, a kompozicije su postajale sve raznolikije. Naviti power metal, koji naravno crpi iz riznice Judas Priest, tako je postao osvježen, a bend je do 2018. nanizao niz kvalitetnih albuma, pri čemu upravo posljednji među njima, nedavno izdani »Apocalypse«, vrijedi za jedan od najboljih Primal Fear albuma nakon »Seven Seals«.
Bend, koji je službeno sekstet, na koncertima djeluje kao kvintet. Šesti član sastava, Šved Magnuss Karlsson, koji zbog prevelike količine posla ostaje kod kuće, integralni je element u aranžiranju i komponiranju sve nove Primal Fear glazbe. Oni se već godinama služe snimljenim matricama, jer su vremena jednostavnijeg aranžiranja, kad je bend mogao uz pomoćne klavijature rekonstruirati studijsku verziju pojedine skladbe na pozornici, davno prošla.
Te je večeri bilo silno ohrabrujuće to da je Rockhouse bio pun. Ne, nisu bili Saxon. Tada je običaj da klub puca po šavovima. Organizator se čak isprva bojao da će koncert morati biti u baru, kao što su tamo primjerice u siječnju ove godine morali svirati Rage te poznati Ozzyjev gitarist Gus G sa svojim Firewind. No Primal Fear skupili su blizu 500 ljudi, što je za razmaženu i svega dobrog situ austrijsku koncertnu klijentelu velike pohvale vrijedno. Uvijek pomalo suzdržana austrijska publika prilično je konkretno sudjelovala s bendom tijekom koncerta. Doduše, Ralf ju je morao cijelo vrijeme malo podbadati, ali to je uvijek učinkovito probudilo dobro raspoloženu zajednicu. Scheppers ostaje izniman pa je tako i dalje jedan od najvećih vokalnih velikana cijele ere njemačkog power metala. Doduše, u tome mu pomaže »zadebljani eho efekt« s miks pulta, a Ralf više nije mlad. No s obzirom na manje suvereni nastup prije dvije godine u Beču, pjevao je doista na visokoj razini. Ostatak ekipe nije ništa manje rutiniran. Gitarski dvojac je s obzirom na malošu pozornicu ulazio u manje dvoboja rame uz rame, no Beyrodt i Naumann opet su opravdali svu svoju solističku vrhunskost, a istodobno ostavili dojam nevjerojatnom uigranōšću. Pogotovo kad je bila riječ o podijeljenim solažama u mid eight pasažama ili jednostavno o harmoniziranju rifova u tercama. Basist Mat Sinner opet je pridobio koji kilogramčić, ostaje naravno stasita vokalna podrška Ralfu, a njihova dijametralna vokalna oprečnost i dalje nevjerojatno godi u harmonijama. Ništa od toga ne bi bilo bez Francesca Jovina za bubnjevima, koji je napokon bubnjar koji se konačno »primio« u postavi i tako popunio prazninu koja je ostala za Randyjem Blackom.
Primal Fear poslužili su vrlo uravnoteženu set listu. Kako se i očekivalo, prednjačile su nove pjesme, među kojima posebno ističe vrhunska Eye of the Storm, a nemalo su iznenadili i integracijom nekih blago zaboravljenih točaka karijere, kao što je primjerice »Jaws Of Death« s klasika Under Your Spell. Trenuci s albuma »New Religion« uvijek su toplo pozdravljeni. Uz izvrsnu Face the Emptiness, Primal Fear su izuzetno iznenadili dodatkom, kad su se late jedne od najambicioznije zamišljenih kompozicija svoje karijere, izvanredne mini suite Fighting the Darkness. Odsvirana je u cijelosti! Bend je već na početku podigao publiku s dvije apsolutne vječne zelenike, i to Final Embrace te Chainbreaker. Tu su bile skladbe željeznog repertoara Nuclear Fire, pa zaključna Metal Is Forever. Primal Fear su vrhunac dostavili upravo na kraju. S izvrsnom Running in the Dust vratili su se tako na prvijenac »Primal Fear« (1998). Za šaljivost i vedrinu na Primal Fear koncertima uvijek brine nestašni Tom Naumann, čovjek bez kojeg Primal Fear jednostavno ne bi bili pravi Primal Fear.
Odlično u svakom pogledu. Ako je netko od vas pročitao sve, srčano se nadam da vas, kao ljubitelje teških zvukova odjekujućih po klasičnoj heavy metal špuri, ovi redci dovedu u što većim trumama na ljubljanski koncert Primal Fear i Riot V, koji je dakle najavljen za nedjelju 21.10.2018. To je naime obavezna metalska pričest ove jeseni u Sloveniji.
Setlista
RIOT V:
1. Victory
2. Flight Of The Warrior
3. Road Racin’
4. Johnny’s Back
5. Caught In A Witches Eye
6. Angel Eyes
7. Bloodstreets
8. Take Me Back
9. Angels Thunder, Devil’s Reign
10. Swords & Tequilla
11. Warrior
12. Thundersteel
PRIMAL FEAR:
1. Apocalypse (taped intro)
2. Final Embrace
3. Chainbreaker
4. Blood, Sweat & Fear
5. Face the Emptiness
6. Hounds of Justice
7. The Ritual
8. Under Your Spell
9. Nuclear Fire
10. Eye of the Storm
11. King of Madness
12. The End Is Near
13. When Death Comes Knocking
14. Metal Is Forever
—dodatak—
15. Fighting the Darkness
16. Running in the Dust
17. Born Again (taped outro)
Galerija slika
