Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Asia
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 1992
Trajanje: 60:12
Ocjena: 4/5
U trenutku kada je legendarni basist i pjevač John Wetton (ex-Mogul Thrash, Family, King Crimson, Uriah Heep, UK, Wishbone Ash) 1991. odlučio da mu je svega dosta pa je, razočaran sve većim ignoriranjem američkog tržišta, napustio Asiu, činilo se da je za grupu koja je u osamdesetima kao od šale punila stadione i prodala više od 10 milijuna primjeraka svog nezaboravnog prvijenca nastupio gorak kraj. Većina njihovih sljedbenika jednostavno ih nije mogla zamisliti bez Wettona na vokalu, pa su se tiho već pomirili s tim kada je klavijaturist Geoff Downes (ex-The Buggles, Yes), koji je preuzeo kormilo grupe, iznenada odlučio nastaviti dalje i s promijenjenom postavom snimiti novi album Asie naslova “Aqua”.
Za novog pjevača i basista odabrao je nadobudnog Johna Paynea, koji je prije toga surađivao s Rogerom Daltreyem (The Who), a na njega se ozbiljno računalo i u grupi Electric Light Orchestra Part II, gdje je bio zamišljen kao vokalna zamjena za Jeffa Lynnea. Payne je imao poprilično drukčiju, malo “američkiju” boju glasa od prepoznatljivo engleskog Wettona. Time je bio prikladan izbor i za eventualne tvrđe rockerski obojene skladbe, a izvrsno se snašao i u svim power baladama. Nije iznenađujuće da je ubrzo uspio uvjeriti brojne dugogodišnje sljedbenike kao primjerena zamjena za karizmatičnog Wettona. Što se tiče sviranja bas-gitare, Wetton je na tom području i dalje bio neprijeporni autoritet, iako je i Payne bio talentiran i na tom polju.
Ostale promjene u postavi koje su se dogodile prije snimanja “Aqua” nipošto nisu bile tako radikalne. Od originalnih članova Downes je uspio zadržati genijalnog, ali hirovitog gitarista Stevea Howea, koji se baš tada nakratko ponovno oprostio od Yes i tako je imao priliku sudjelovati na većini skladbi na albumu, te bubnjarskog velemajstora Carla Palmera (ELP). Potonji je jednom nogom već bio u obnovljenim Emerson, Lake & Palmer pa je Downesa i društvo napustio odmah nakon završetka snimanja. Novi gitarist postao je Amerikanac Al Pitrelli, odličan povremeni glazbenik koji je u karijeri surađivao s izvođačima poput Savatage, Alicea Coopera, Megadetha i Danger Danger. Među posebnim gostima isticali su se bubnjarski velikan Simon Phillips (Toto) i gitarska legenda Scott Gorham (Thin Lizzy).
Downes i Payne uvrstili su na album čak trinaest novih skladbi, što nije iznenađujuće jer je od izlaska prethodnog albuma “Astra” (1985) prošlo gotovo sedam godina. “Aqua” je u mnogočemu uspješno nastavio njihovu dugogodišnju melodičnu rockersku zvučnu tradiciju, pomiješanu s progresivnim rockerskim elementima tu i tamo. Brojne stvari na albumu u osamdesetima bi vjerojatno doživjele status hitova, ali početak devedesetih, s pojavom grungea, bio je posve nenaklonjen komercijalnom uspjehu takve glazbe.
Eterični uvodni instrumental “Aqua Part One” sadrži karakterističan doprinos ‘gospodina sove’ Howea na akustičnoj gitari. U biti je riječ o starom, ali uvijek lukavom triku kako uvjeriti dugogodišnje sljedbenike da je album vrijedan daljnjeg slušanja i da se grupa nije toliko promijenila, a ujedno predstavlja osvježenje i odmak od otvaranja prošlih albuma Asie. To dokazuje i sljedeća skladba, izvrsna melodična rockerska himna “Who Will Stop the Rain”, na kojoj se Payne predstavlja kao autoritativna i energična zamjena za omiljenog Wettona. Nježni simfonijski aranžmani u pozadini stvaraju ravnotežu između temperamentnog vokalnog nastupa i snažne gitarske fraze u prvom planu. Prvu prepreku tako uspješno uklanjaju i dokazuju da je nova Asia puna elana i radne volje te u svojoj filozofiji tek malo drukčija od originalne, klasične postave. Ta ekološki osviještena klasika izvorno je bila zamišljena za neostvareni projekt Rain, a kasnije se pojavila i na solo albumu pjevača Maxa Bacona (ex-Nightwing, GTR). Prilično prosječan “Back In Town”, u kojem je u prvom planu bluesovska gitarska fraza, zvuči znatno tvrđe rockerski od uobičajenih standarda Asie i kao nešto što Wetton po svoj prilici nikada ne bi odobrio. Svoje je tome zacijelo pridonio gostujući gitarist Scott Gorham, koji je nedvojbeno nadahnuo stih “the bady boys back in town”.
Potresnom power baladom “Love Under Fire”, koju je Downes zajedno s Gregom Lakeom (ex-King Crimson, ELP) izvorno napisao još 1988., nova inkarnacija grupe konačno uvjerava da se može ravnopravno nositi s moćnom ostavštinom prethodne generacije. Payne se pak potvrđuje kao pjevač izvanredne emocionalne dubine i širokog vokalnog raspona. “Someday” je još jedna vrlo dobra power balada, nabijena nostalgičnom atmosferom, koja u sebi objedinjuje neke od najboljih AOR i prog rock zvučnih elemenata, kao što je primjerice Downesovo polaganje razgranatih simfonijskih zavjesa. Asia su oduvijek posjedovali urođenu kvalitetu da su uspijevali izbjeći pretjeranu slatkoću koja je često obilježavala njihove melodične rockerske sunarodnjake.
“Little Rich Boy” je solidan punjač neukrotive kinetičke energije s podmazanim sintisajzerskim teksturama u prvom planu i borbeno raspoloženim Payneovim vokalom. Epski “The Voice of Reason”, obilježen moćnim orkestralnim aranžmanima, nedvojbeno je najuzbudljivija stvar cijelog albuma, na kojoj članovi grupe demonstriraju izniman zvučni senzibilitet, instrumentalni perfekcionizam i smisao za stvaranje nepredvidivih, ali melodičnih obrata kojima su oduševljavali već u prošlosti. Pacifistički “Lay Down Your Arms” budnička je himna kakvima su Asia voljeli razveseljavati već u prošlosti i po kvaliteti im nimalo ne zaostaje.
I power balada “Crime Of The Heart” puna je neukrotive energije i zanosne atmosfere, kakvu treba svaka kvalitetna AOR balada. “A Far Cry”, koji po strukturi podsjeća na neke njihove stvari iz osamdesetih, sadrži sve najbolje odlike grupe te se razmahuje opsežnim orkestralnim aranžmanima i potresnim uvodnim gitarskim solom. Dramatični “Don’t Call Me” ljubavno je ispovijedanje koje unatoč nekim zanimljivim solističkim instrumentalnim bljeskovima ne postiže željeni emocionalni učinak pa je tako jedna od manje zanimljivih stvari na albumu. Utoliko je uzbudljiviji epski “Heaven On Earth”, koji se doslovno povija od hipnotičkih simfonijskih zavjesa i ritmičkog zanosa, a u prvom planu je, kao i obično, moćan refren koji slušatelja ispunjava pozitivnom energijom. Album se instrumentalom “Aqua Part Two” zaključuje u sličnom stilu kao što je i započeo, samo što je ovaj put riječ o Downesovom sintisajzerskom valovanju koje podsjeća na šum mora.
“Aqua” doduše ne spada u sam vrh dostignuća Asie, ali nakon dugog, šestogodišnjeg predaha ipak je riječ o iznenađujuće uspjelom i nadahnutom albumu s brojnim skladbama koje su davno zaslužile status klasika. Moglo bi se reći da predstavlja uspješan most između originalne inkarnacije grupe i nove verzije benda s Payneom i Downesom u vodećim ulogama. Iznenađujući uspjeh turneje s albuma, na kojoj se kao poseban gost pojavljivao i izdašno promovirani Steve Howe, potaknuo je dvojac da priču o Asii nastave dalje, unatoč tome što je svaki komercijalni uspjeh nalik onome iz prošlosti bio nedostižan i nerealan.
Postava
Geoffrey Downes – klavijature, vokal
Steve Howe – gitara na 1,2,3,5,7,10
Carl Palmer – bubnjevi
John Payne – vokal, bas-gitara
Al Pitrelli – gitara
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Simon Phillips – bubnjevi
Scott Gorham – gitara
Ant Glynne – gitara
Mats Johanson – gitarski solo na”Crime of the Heart”
Produkcija
Geoffrey Downes
Popis skladbi
1. Aqua, Pt. 1
2. Who Will Stop the Rain?
3. Back in Town
4. Love Under Fire
5. Someday
6. Little Rich Boy
7. The Voice of Reason
8. Lay Down Your Arms
9. Crime of the Heart
10. A Far Cry
11. Don’t Call Me
12. Heaven on Earth
13. Aqua, Pt. 2
