Izvođač: Gift Dwarf
Izdavač: SAOL
Izdanje: 2011
Trajanje: 47:26
Ocjena: 4/5
Tko kaže da metal ne ide posve prirodno ruku pod ruku s humorom i da skroz zafrkantska fora ne može zvučati prokleto ozbiljno? Ne, ne radi se o bunilu ni o retoričkom pitanju, jer bi upitni uvod bio sasvim primjeren za predstavljanje ovogodišnje metalske novotarije, koja to u svojoj biti zapravo nije. Njemačka postava Giftdwarf nakon samo godinu dana garažiranja izlegla je i lansirala svoj prvijenac, koji je metalan, duhovit i stvarno vrlo slušljiv splet skladbi napisanih na način filmske zajebancije Tenacious D.
Kvintet iz Frankfurta, koji čine anonimna basistica Natalie Eis, gitarist Olaf Mill i nadareni vokalist Gerd Knebel, dobiva notu zanimljivosti kad se spomenu dva odjekujuća imena – bubnjar Gerd Lücking, koji je već djelovao kao član sastava Rebellion, i njegov kompanjon Uwe Lulis, zloglasni gitarist sastava Digger, Grave Digger te također već član prethodno spomenutih Rebellion. Riječ je dakle o nabrijanoj i za slušanje prikladnoj ekipi glazbenika koji su si zadali zadatak nasmijati vas i istodobno vam u uši uliti dobru mjeru kvalitetne glazbe. Album Giftdwarf ispunjava sve ciljeve zadane misije s doista dosljednom i poslovičnom njemačkom preciznošću, a na stol napohanog secirenja ovaj put stavlja posve obične svakodnevne teme, poput svladanih starosnih erektilnih smetnji, propalih godišnjih odmora, Ebaya i još ponečega što se krije iza naslova kao što su My Mother Looks Like Lemmy, Metal Bürohengst, Bo(w)frostman ili iPott. Giftdwarf pogađaju u sridu odmah, bez milosti i bez oklijevajućeg strahopoštovanja. Tematski nedvojbeno prilično posrećen splet temeljito prozračenih pogleda na svakodnevicu glazbeno je poprilično otrcan, ali nikako ne i neslušljiv. Iako su gitarski rifovi vremenski smješteni u drugu polovicu osamdesetih, a nečovječne količine laka za kosu i perika zakrivaju otrcane skalpove, uspijevaju već čuveno spojiti na vrlo slušljiv i humorom nabijen način. Giftdwarf je albumska zabrana njemačke inačice patuljka Bolfenka, koji na dostojanstven metalni način operetno obrađuje svijetlu stranu domaćeg življenja. Dodanu vrijednost naći ćete u tekstovima koji su, iskreno, doista genijalni. Uzmimo za primjer skladbu My Mother Looks Like Lemmy, koja zvuči baš kao da ju je odgrunjao sam Lemmy. Tekst ide otprilike ovako: “She got an “Oberlippenbart” on each hairy cheek she got a big wart / She wears black leather and got tattoos / There ain’t nobody gonna light her fuse / She really likes porno and big fast cars / She only drinks whisky and smokes cigars / Two bottles a day – keep you healthy for sure / And if you don’t like it, honey, there’s the door / She ain’t no beauty with a microwave / And the best of all is she don’t gotta shave / Cause she looks like Lemmy from Motörhead”. Ima li što dodati? Možda samo to da je originalna mješavina zabave i glazbe vrlo slušljiva, izbrijana do zadnjeg atoma, a uz vrlo slušljive refrene vas dotjerani i lagani gitarski solaži jednostavno ne mogu ostaviti hladnima i ravnodušnima. Jesam li već spomenuo i prstohvat ukusno ubačenih truba i harfi, obilje talenta i ponajviše energične volje za zabavom?
Ostalim skladbama možete prisluhnuti OVDJE.
Šala vrlo brzo prerasta okvire humorne lakoće i bez problema pometa s konkurentima koji se shvaćaju prokleto preozbiljno. Možemo se samo nadati da ne ide za “one album wonder” i da se u skladištu humora nađe još koja granata za daljnje granatiranje publike koja je metalu i zabavljaštvu oduvijek naklonjena, i to u budućnosti!
Recenzija je nastala u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Postava
Gerd Knebel – vokal
Uwe Lulis – gitara
Olaf Mill – gitara, mandolina, truba, harfa
Natalie Eis – bas
Gerd Lücking – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Gift Dwarf
Popis skladbi
1. iPott
2. Fritz
3. I Saw It On The News
4. Holiday
5. My Mother Looks Like Lemmy
6. Bo(w)frostman
7. Amtssprache
8. Pavarottis Thoughts
9. Primitive
10. My Place
11. Ebay
12. Two Moons
13. Metal Bürohengst
