Izdavač: Metal Blade Records
Datum izlaska: 10. 5. 2019.
Produkcija: Jim Matheos
Trajanje albuma: 68.03 min
Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 10/10
Ploča je vani već više od godinu dana i, ruku na srce, teško je naći opravdanje za takvu nemarnost da nam ovakav album uopće može promaknuti. Za početak treba odmah napomenuti da je riječ o jednom od najboljih progresivnometalskih albuma koji su izašli prošle godine. Zato ga je svakako vrijedno predstaviti
Iza projekta Arch/Matheos stoje vokalist John Arch i gitarist Jim Matheos. Kompanjoni koji se znaju iz ranih dana legendarnih Fates Warning. John Arch pjevao je na prva tri albuma te kultne progmetalske grupe i ta su tri albuma priča za sebe. Upravo zbog njegova na milju prepoznatljivog vokalnog pristupa, koji je u metalskom univerzumu jedinstven. Zašto su ta tri albuma toliko drukčija? Jednostavno. Odgovor leži u načinu kreiranja vokalnih melodija, ali i metrike od strane Johna Archa. Kad se taj pristup veže na Matheosovo frazирање i sve druge gitarske ideje unutar kompozicija, rezultat je unikatna magija koja se rađa samo kad ta dva glazbenika zajedno surađuju u studiju. To dokazuje odlični Archov EP »A Twist Of Fate« (2003), a jednako je dobar bio i prvijenac projekta Arch/Matheos, »Sympathetic Resonance«, koji je izašao prije devet godina. »Winter Ethereal« logičan je nastavak s točke na kojoj se priča prethodnika zaključila. Arch je 2016., nakon dugih 30 godina, ponovno surađivao s Fates Warning. Grupa je poželjela ponovno okupljanje sa znamenitim pjevačem, i to ekskluzivno samo za nekoliko nastupa na kojima su u cijelosti izvodili album »Awaken the Guardian«. Svakako je i taj potez pomogao učvrstiti veze između Archa i nekadašnjih kolega iz Fates Warning, iako »Winter Ethereal« vrlo vjerojatno, i bez te suradnje, ne bi bio mnogo drukčiji. Na njemu sudjeluje još više imena nego na prethodniku. Uz aktualne i bivše članove Fates Warning, tu su još basisti Steve DiGiorgio (Testament, Death) i Sean Malone (Cynic) te bubnjari Matt Lynch (Cynic) i Thomas Lang (Paul Gilbert).
»Winter Ethereal« u usporedbi s prvijencem »Sympathetic Resonance« djeluje još razigranije i raznolikije. Što se idejne šarolikosti tiče, zanimljiviji je za slušanje, a jednostavno djeluje kao umjetnički zrela nadogradnja prethodnika. I u aranžmanu je znatno detaljniji, a u gradnji zvuka proširen i dodatno obogaćen. Gitarskih linija koje se međusobno prepleću ili »debljaju« frazирање još je više. Solo dionice jednako grabe iznimnim intenzitetom i svježinom. Čudovišni kontrast frazирању stvaraju poliritmičke strukture. Višeslojna ritmička razigranost koja u tehničkoj briljantnosti naprosto oduzima dah. Upravo veći broj suradnika donosi na ovaj album toliko više zanimljivosti. A koja je ujedno najklasičnija i najprogresivnometalnija skladba albuma? Hm, njegova najbolja. To je zadnja, Kindred Spirits. Recimo da je najambicioznija od svih koje su Arch i Matheos dosad zajedno snimili za ovaj projekt.
Kad tražiš što bi najviše zvučalo kao stari Fates Warning, vrijedi za to proglasiti završni dio druge skladbe albuma, Wanderlust. Zapravo se može izvući smion zaključak da bi ovo što čujemo na »Winter Ethereal« mogao biti novi album Fates Warning s Archom, da on 1987. nije napustio grupu. Prevodi duh starih Fates Warning u nova vremena, u aktualiziran i osvježen pristup komponiranju i produkciji. Riječ je o progresivnometalskom dostignuću koje je samo za sebe unikat. Istodobno nije teško u njemu osjetiti korijene »U.S. old school speed metala« iz kojeg su u ono vrijeme izašle i postave Crimson Glory, Queensryche i Savatage, dugo prije nego što se na planetu pojavila grupa imenom Dream Theater, i izborile svaka za sebe posebno mjesto u metalu. »Winter Ethereal« puca od sirove težine abrazivnog frazирања, pjesme su opet kompleksno strukturirane, s ritmovima koji se često lome te izvedbom bravuroznih bubnjarskih prijelaznih dionica koje oduzimaju dah. Skokovito i u iskorištavanju glazbenih linija iznimno razigrano pjevanje uz prethodno nabrojene gradivne elemente zapravo je dodatni katalizator progresivnosti uratka. Progresivnometalnog uratka rustikalne aure. Nevjerojatno je koliko je Archov vokal još uvijek dobro očuvan. Hrđa ga se tako lako ne prima i vokalist osupne iznimnom snagom i iznimno visokim registrima koje i u 61. godini još uvijek postiže za šalu. Njegov je vokal unikat, a upravo zahvaljujući Archu tako je unikatan i album »Winter Ethereal«.
»Sympathetic Resonance« bio je odličan uradak, ali ga »Winter Ethereal« nadmašuje. Zaboravite na kakvu durovsku ljestvicu. Isto tako, ovo je album koji ne zna ni za kakvo štrcanje nota. Ako ih netko već štrca, to je Arch u vokalnim melodijama, a upravo je to ono što ga čini nadasve posebnim i jedinstvenim i zbog čega su mnogi ljubitelji starih Fates Warning plakali kad je Arch napustio grupu.
To je album koji je iznimno spretno aktualiziran u studiju i veza sa svime što je na prijašnjim albumima spajalo Archa i Matheosa. Svakako i most prema ranim Fates Warning. Istodobno oduševljava izrazitom kompaktnošću i savršenom produkcijom koja uz intenziviranje kontrasta razvija grabežljiva raspoloženja mračne naravi, pri čemu slušatelju ledi krv u žilama i ježi mu se koža. Album koji je zbog svih posebnosti, nevjerojatne idejne probojnosti i žara s kojim je izveden zasigurno pobjednik u svojoj žanrovskoj kategoriji za 2019. godinu. To nije kraj. Tome će slijediti sljedeći album. To je neosporno. Završni zaključak je jednostavan. Nema ljepše vijesti.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Vermilion Moons (09:06)
2. Wanderlust (05:59)
3. Solitary Man (05:41)
4. Wrath of the Universe (08:23)
5. Tethered (06:11)
6. Straight and Narrow (04:20)
7. Pitch Black Prism (07:06)
8. Never in Your Hands (08:13)
9. Kindred Spirits (13:00)
Postava:
Jon Arch – vokal
Jim Matheos – gitara, klavijature
Gostujući glazbenici:
Frank Aresti – gitarske solaže na skladbama br. 8 i 9
Joe DiBiase – bas-gitara na skladbi br. 3
Joey Vera – bas-gitara na skladbama br. 2 i 8
Steve DiGiorgio – bas-gitara na skladbama br. 1, 4 i 6
Sean Malone – bas-gitara na skladbama br. 7 i 9
Bobby Jarzombek – bubnjevi na skladbama br. 4 i 6
Mark Zonder – bubnjevi na skladbama br. 2 i 5
Baard Kolstad – bubnjevi na skladbi br. 8
Matt Lynch – bubnjevi na skladbi br. 9
Thomas Lang – bubnjevi na skladbama 1., 3 i 7
