Izdavač: Verglas Records
Datum izlaska: 21. 10. 2022.
Produkcija: John Mitchell
Trajanje albuma: 62.03 min.
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 10/10
»The Theory of Molecular Inheritance« bio je za mnoge ljubitelje (neo)progresivnog rocka najiščekivaniji album 2022. godine. Dolazak izvrsnog pjevača Damiana Wilsona (Headspace, Ayreon, Star One, ex-Threshold, Landmarq) otvorio je potpuno novo poglavlje za engleske neoprogrockovske prvake Arena, koji su do sada promijenili već četiri pjevača. Nasljednik Paula Manzija, koji se 2020., nakon uspješnog desetljeća zajedničkog rada, oprostio od ostatka glazbenih kolega, nedvojbeno je najprofiliraniji pjevač u dosadašnjoj povijesti ovog sastava, pa su očekivanja prije izlaska novog studijskog albuma s pravom bila visoka.
»The Theory of Molecular Inheritance« trebao je ugledati ’svjetlo dana’ već u listopadu 2021., ali je njegov izlazak odgođen čak dvaput, pa je na kraju izašao gotovo godinu dana nakon prvotno planiranog datuma. Klavijaturistički čarobnjak Clive Nolan i bubnjar Mick Pointer, kreativni voditelji Arene, još su prije izlaska najavili da će novi album sadržavati složen znanstvenofantastični koncept, koji po dubini i poruci neće zaostajati za konceptima remek-djela »The Visitor« (1998.) i »Contagion« (2002.).
Prema Cliveovim riječima, koncept »The Theory of Molecular Inheritance« predstavlja teoriju nekog znanstvenika koji odluči raznim eksperimentima ukrotiti molekule preminulih osoba kako bi one sa svojim karakterističnim, specifičnim svojstvima postale sastavni dio novog života. Većina skladbi na albumu ‘govori’ o njegovim eksperimentima. Clive se ovaj put doista upustio u potpuno metafizičke vode, jer se koncept albuma vrti oko zanimljive znanstvene teorije o tome da materija ni nakon smrti nikada ne nestaje, što znači da nije tako daleko od učenja većine svjetskih religija. Prema toj teoriji, nakon smrti se molekule svakog umrlog bića vraćaju u zvjezdanu prašinu. Zatim određeno razdoblje lebde po cijelom svijetu i čekaju da se ponovno uključe u različita živa bića, od biljaka i životinja do ljudi. Clive tu radi još jedan korak dalje u područje znanstvene fantastike i pita se ‘što ako postoje molekule koje prenose svojstva davno preminulih ljudi, kao što je primjerice Ludwig van Beethoven’? Je li u tom slučaju moguće da će molekule slavnog skladatelja za stoljeće ili dva postati dio novorođenog djeteta koje će potom pokazati izniman glazbeni talent?
Gospodin Wilson se u ’novom čoporu’ odmah na početku odlično snašao, iako su njegov glas i pjevački pristup poprilično drukčiji od prethodnikovih. Njegov pjevački stil u Nolanove i Pointerove skladateljske vizije ‘sjeda’ kao podmazan. Zapravo nije ništa neobično da su ga članovi Arene pokušavali privući u svoje redove već u prošlosti, kad su ostali bez pjevača, ali je to zbog Wilsonove (pre)zauzetosti drugim sastavima i raznim sporednim projektima bilo nemoguće. Koliko je dobro ispala najnovija promjena u bendu može se čuti već u odličnoj uvodnoj skladbi »Time Capsule«, koja zbog nakostriješenih gitarskih dionica i beskompromisnog bubnjarskog marša zvuči pomalo progmetalski. Svaki strah da će Arena nakon Damianova dolaska slučajno ‘mutirati’ u derivat sastava Threshold nestaje u trenu, kad uđu Cliveovi klavirski i sintesajzerski aranžmani, dok John Mitchell nakon početnog ‘rešetanja’ gitarskim frazama prelazi na svoju karakterističniju, profinjenu i melankoličnu gitarsku tehniku.
»The Equation (Science of Magic)« je još ‘tradicionalnija’ Arena tvorevina od prethodne kompozicije, jer je nabijena brojnim vremenskim obratima, dramatičnim harmonijama i poetičnim refrenom u režiji uvijek izvrsnog Damiana. Sve to prati iznimno napeta atmosfera, koja nakon upada Cliveovih orgulja postaje izrazito zlokobna i mračna. Pritom valja spomenuti da Arena nakon Damianova dolaska ipak zvuče nešto manje fatalistički nego što je to bilo karakteristično osobito za Manzijevo razdoblje, jer visoki bradonja posjeduje ‘svjetliju’ i ‘baršunastiju’ boju glasa od prethodnika. »Twenty-One Grams« je približna težina koju bi trebala imati ljudska duša. Tekst ove izrazito melankolične skladbe, koju Damian na određenim dijelovima otpjeva u poprilično visokim registrima, pita se jesmo li mi ljudi samo materija ili se u nama možda nalazi besmrtna duša. Kad nastupi balada »Confession«, koja je kao stvorena za Damianov vokal, već je jasno da je članovima sastava uspjelo stvoriti još jedan izniman album.
Skladba »The Heiligenstadt Legacy« vrti se oko pisma koje je Ludwig van Beethoven 6. listopada 1802. napisao svojoj braći, Karlu i Johannu. Heiligenstadt je mjesto u blizini Beča kamo se Ludwig iz očaja sklonio kako bi se povukao od svijeta. Tekst govori o skladateljevoj golemoj patnji kad je zbog sve veće gluhoće počeo gubiti vjeru u svoje sposobnosti i život općenito. Članovima Arene, koji fluidno prelaze između dramatičnih i smirenih dionica nad kojima većinu vremena ‘zapovijeda’ Cliveov melankolični klavir, vrlo je dobro uspjelo dočarati Beethovenovu tugu i osamljenost. Uvodni dio sljedeće skladbe, »Field of Sinners«, pomalo podsjeća na »The Visitor« standard »Pins and Needles«. Ova tvorevina iz sekunde u sekundu pojačava iznimnu ambijentalnu dramu, dok se osobito dobro ističu Damianova vokalna eklektičnost, Johnova gitarska suptilnost i Cliveove grandiozne sintesajzerske teksture.
»Pure of Heart« protkana je metalskim gitarskim frazama i moćnim orguljaškim dionicama, koje u kombinaciji učinkovito pojačavaju dramatičnu atmosferu. Epski refren s odlično raspoloženim Damianom u društvu razgranatih harmonija nastupa tek otprilike na polovici skladbe, no zvuči sjajno i sve zajedno prebacuje u poprilično svjetlije ambijentalne vode. »Under the Microscope« je u uvodnom dijelu lijepa power balada, nakon čega se poslije prvog prijelaza pretvara u zanimljiv eksperiment s metalskim gitarskim frazama i tome primjerenom ritmičkom podlogom. Među kraćim instrumentalnim dionicama dugogodišnji će se sljedbenici oblizivati uz Cliveove i Johnove virtuozne vragolije i uživati u eklektičnoj ritamskoj vezi između Micka i basista Kylana Amosa, dok je još jedan Damianov izniman vokalni nastup (ponovno) onaj presudni faktor koji sviđajuću skladbu pretvara u pravu Arena klasiku.
»Integration« je u uvodnom dijelu predivna balada s Cliveovim krhkim klavirskim aranžmanima i Damianovim gotovo nebeskim pjevanjem, nakon čega iznenađujuće prelazi u vrlo tradicionalno obojenu neoprog dionicu, koja na račun nostalgičnih sintesajzerskih linija podsjeća na rane godine ovih neoprogrockovskih velikana. Takav je potez nakon dugo vremena poprilično dobrodošao i razveselit će mnogog dugogodišnjeg pristašu, jer će se pritom sjetiti da su Arena na svoja prva dva studijska ostvarenja povremeno (još) podsjećali na rane Marillion dok nisu razvili posve specifičan skladateljski i aranžerski pristup.
»Part of You« ima osjetno udarniju strukturu i na račun naoštrenih gitarskih fraza te bijesnih bubnjarskih prijelaza sadrži poprilično progmetalskih elemenata, no klavijaturska raznovrsnost, s naglaskom na orkestralno obojenim aranžmanima, te još jedan neobično osjećajan pjevački nastup omogućuju razvoj iznimne ambijentalne dubine. Epska poslastica »Life Goes On« predstavlja pobjednički završetak, kakvih smo od ovog sastava inače bili navikli već u prošlosti. U ovom veličanstvenom pothvatu, tijekom kojeg znanstvenik naposljetku dobiva potvrdu o beskonačnosti ljudske duše, ne nedostaje neutješna gitarska solaža ni prekrasno eklektičan pjevački nastup s vrhuncem u moćnom refrenu.
»The Theory of Molecular Inheritance« predstavlja ostvarenje snova svih Arenih sljedbenika, koji su se pošteno načekali prije nego što su dobili odgovor kako zvuči nova verzija ovog kultnog (neo)progrockovskog sastava. S Damianovim dolaskom u jedra benda zapuhao je svjež vjetar, koji ih je u pravo vrijeme preporodio i iznjedrio novo studijsko remek-djelo. Možemo se samo nadati da će Damian kod Arene izdržati barem još jedan album, jer su njegovi odlasci (i ponovni dolasci) u sastavu Threshold postali već gotovo predvidljivi. Istodobno je realno očekivati da će briljantnom, ali (još uvijek) notorno opskurnom sastavu zbog njegovih veza s Ayreonom i Star Oneom donijeti nešto više zaslužene prepoznatljivosti.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Time Capsule (5:30)
2. The Equation (The Science of Magic) (6:28)
3. Twenty-One Grams (6:34)
4. Confession (2:20)
5. The Heiligenstadt Legacy (5:42)
6. Field of Sinners (6:27)
7. Pure of Heart (6:18)
8. Under the Microscope (6:51)
9. Integration (4:48)
10. Part of You (5:54)
11. Life Goes On (5:11)
Postava:
Damian Wilson – vokal
John Mitchell – gitara, prateći vokal
Clive Nolan – klavijature, prateći vokal
Kylan Amos – bas gitara
Mick Pointer – bubnjevi
