Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Rijeka / Hrvatska
Datum koncerta: 06.12.2008
Broj posjetitelja: 2
Cijena ulaznice: 0,00€
Dogodilo se posve neočekivano i neplanirano. Sjedim u ugodnom društvu, u atmosferi nabijenoj pravom mladenačkom energijom bunta i neposluha u riječkoj dvorani Palach, gdje se održava prvi dan tradicionalnog Ri Rock festivala, kad upoznajem basista grupe Art Knockout Gorana (“ljubazno” ga zovu Kučica, iako je to njegovo prezime). Nakon vruće rasprave tko je tko, što je tko i tako dalje, mogao bih nabrajati cijele dane i noći, Goran mi ponudi da navratim sljedećeg dana na probu benda.
Zašto baš Art Knockout, od milijun bendova velike rock metropole kakva je Rijeka? Dečki su zanimljivi. Ne brinite, ne radi se o nekim opsjednutim štovateljima Cassiusa Claya (čitaj: Muhammada Alija) koji bi se u slobodno vrijeme iživljavali udarajući vreće pune guščjeg perja! Ovo je odličan “cover band” koji zna priređivati koncertne večeri posvećene sjećanju prije svega na zlatna doba Judas Priest, Iron Maiden ili Metallice. Osim toga, naravno, imaju u repertoaru i “cover” pjesme drugih legendarnih bendova, ponajviše hard rock sastava. A kad spomenem da pjevač Terla bez posebnog napora otpjeva sve registre Child In Time (klasika Deep Purple), nije ni čudo što dečki to rado iskorištavaju kad se late klasika Judas Priest. Možda je još važnije od sviranja već izmišljenih pjesama činjenica da Art Knockout pišu i vlastiti autorski materijal. Iz toga pretpostavljam da dečki sebi namjerno nisu dali ime “Hellion”, “Sentinel”, “Painkillier” ili nešto slično, jer ime Art Knockout definicija je njih samih i njihova vlastitog shvaćanja glazbe.
Nikako nisam mogao reći “ne” pozivu da se pridružim dečkima u prostoru gdje vježbaju. Kako je bila subota, a iza nas naporna petkova noć koja se za većinu Riječana nastavila u subotnje jutro, posljedice toga (opet pretpostavljam) među članovima benda najviše je osjetio Terla, koji se probi nije mogao pridružiti. Tako su dečki nešto iza 19.00 sati odmah krenuli s probom bez njega. Marijana i ja jedva smo se strpali u malu garažu, gdje su u prostoru kraljevali Turkovi bubnjevi, a gitaristi Tesla i Raul te Kučica (na bas-gitari) gurali su se sa svom opremom (pojačala, pedale efekata, itd…) na preostalih dva i pol kvadratna metra.
“Što bi voljela čuti? Što da sviramo?”, bio je ljubazan Kučica. “Što god vam se svidi.”, slijedio je odgovor. Momci krenu s Hell Patrol (Judas Priest, “Painkiller”, 1990). Iznenadio je prokleto dobro “uhvaćen” zvuk obiju gitara, koje su gradili Tesla i Raul. Zaista vrlo blizu Judas Priest. Čist zvuk. Raul ima studio i iskustvo stečeno tamo sad definitivno kapitalizira na ovaj način. To se najljepše vidjelo u samim tercnim harmonijama kao i u solažama, koje su oba dečka izrađeno i ravnopravno oponašala. Još intenzivnije ispala je sljedeća skladba. Veliki Painkiller, čiju je izvedbu predložio Turk iza bubnjeva (naravno, zašto ne, jer je ta stvar pravi raj za bubnjanje), kod koje je i moja glava sama od sebe počela plesati na vratu. U malom se prostoru temperatura jednostavno podigla. Među dečkima vlada neka pozitivna stvaralačka kemija, koja je dokazivala da se funkcioniranje pojedinaca koji grade jedinstveno tijelo Art Knockout skladno nadopunjuje. Šteta što je nedostajao pjevač Terla da slika bude potpuna.
U pauzi nam se vraćaju sjećanja na biker festival Staari Rocker u Umagu, koji se održao u svibnju 2007., gdje je i RockLine prvi put vidio dečke kako nastupaju (bilo je to prije koncerta Johna Lawtona, bivšeg pjevača Uriah Heep – RockLine reportažu pročitaj OVDJE). Nitko nije zaboravio kako im se na pozornici tijekom “sound checka” pridružio Žak (vokal, Mary Rose). I tada je na pozornici ponovno nedostajao pjevač benda. Zato im je Žak pomogao otpjevati Heading Out On A Highway, rekavši da je šteta da se tako odlična pjesma odsvira “u prazno”, bez vokala. Na probi slijedi, dakle, Heading Out On A Highway(Judas Priest, “Point Of Entry, 1981). Prsti su ugrijani na pravu radnu temperaturu, što dokazuje i nastavak s vražjom Two Minutes To Midnight, original Iron Maiden (za sve vas grešnike koji pjesmu slučajno ne znate), a oba gitarista opet odlično izvode gitarske solaže dok ih čvrsta ritam sekcija brižno čuva i podžiže! U skladu sa svježom najavom koncerta Iron Maiden u Beogradu, 10.02.2008.! Bez Metallice nikako ne ide, pa tu je Battery, gdje dečki ne zaborave zarežati i pokazati svoje ljute zube! Pa, zubne formule još uvijek su snježnobijele i nesalomljive! Bez brige.
Nažalost, tjerao me vrijeme i nakon sat vremena velike zabave s dečkima trebalo se brzo oprostiti. Dečki su nastavili s “struganjem”, utonuli u svoj posao. Prilika za uvid u backstage iznimno perspektivnog benda, koji svoju glazbu njeguje na tradiciji hard rocka (nije im strano ni sviranje obrada Whitesnake, Deep Purple, Garyja Moorea,…) i heavy metal velikana, dakle, nije promakla. Štoviše. Kvaliteta je potvrdila da ti dečki u svakom trenutku mogu biti vrlo atraktivni. Samo će se morati snaći. U Hrvatskoj se njihovo ime već marljivo širi.
A prognoza? Vrlo obećavajuća. Judas Priest je vječnozeleni bend, a ta se vječnozelenost tako jednostavno uvlači pod kožu svojom jedinstvenom genijalnošću i neponovljivošću. Art Knockout su Judas Priest uvukli duboko pod kožu i to je neosporno. Vrući su i definitivno vrijedni pažnje. Osim toga, stvaraju vlastiti materijal i bit će zanimljivo pratiti kamo će se bend usmjeravati, kako će se razvijati i kako će mijenjati boju kože ovisno o situaciji i ulozi nastupajućeg, odnosno hoće li ih htjeti na pozornici kao Judas Priest tribute to band ili samo kao Art Knockout. Dečki su dakle spremni za pozornice! Pripremite se, dakle, na Art Knockout!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
