Izvođač: Duran Duran
Izdavač: Sony BMG
Izdanje: 2004
Ocjena: 3.5/5
Naravno, Duran Duran ne trebaju nikakvu posebnu reklamu! Bend je brodić preživjelih koji je kroz osamdesete oplovio nadasve uspješno, s vlastitom prepoznatljivom formulom tada silno popularnog vala zvanog novi romantizam. Slijedio je doslovno stilski ponor između Duran Duran 21. stoljeća i onoga što su radili u osamdesetima. “Astronaut” tek danas nekako premošćuje taj ponor. Naravno, uz iznimku nekoliko bisera, poput Come Undone i Ordinary World s ploče “The Wedding Album” (1995). Album je zanimljiv jer predstavlja i reunion zlatne postave, koja je u osamdesetima svojim pojavljivanjem na sceni izazvala pravu “beatlemaniju” nakon “beatlemanije”.
Prelijepa vijest je da je “Astronaut” doista suprotnost elektro pop “fluffu” koji su pjevali proteklo desetljeće. Već prva pjesma (Reach Out For The) Sunrise nedvojbeno to potvrđuje. Nekoliko sekundi uvodnog beata koji podsjeti na nešto poput New Moon On Monday, a zatim skok na lagani pop štikl, ravno za neki disco klub osamdesetih. Gitara je lijepo položena u pozadini, klavijature markantne sa značajnim “space” melodijama. Napokon nešto konkretno nakon View To A Kill! Posebno profinjeno i sofisticirano pristupaju u melankoličnom završnom Still Breathing, gdje je uz nježno šapćuću melodiju uključen i orkestar, a kako bi naglasili dramu u pjesmi, dodali su dašak “bowieevske” disonance. E, tipičan elektro funky disco komad je pjesma Astronaut, koja stilom slijedi prethodnu ploču “Pop Trash”. Odličan kontrast, a za njom slijedi umirena, ali groovy Bedroom Toys s gitarom vođenom u stilu njihovih starijih pjesama a la Skin Trade. Duran Duran nisu zaboravili pisati pjesme sanjivih refrena. Na to nas upozore u odličnoj, rockerski nastrojenoj What Happens Tommorow ili “lakšim”, prelijepo sofisticiranim Point Of No Return i Finest Hour, gdje momci znaju još kako uvjerljivo uvući pod kožu. Ekspresivni refreni su ionako najjače oružje kojim osvajaju slušatelja, i ovaj put nije drukčije. Kroz cijelu ploču uživamo u emblematičnoj kombinaciji klavijatura, gitara i LeBonova glasa, no usprkos tome svaka pjesma ima svoj poseban čar pa je “Astronaut” vrlo raznolika ploča. Vesela vijest za sve “eighties” nostalgičare je i ta da u Point Of No Return svemirske klavijature vuku na njihovu famoznu Rio, iako je komad iz posve drugog tijesta, a Nice vuče ponajviše linijom gitara na ploču “Seven And The Ragged Tiger”. Budući da je ploča usmjerena na Duran Duran ostavštinu osamdesetih, na njoj je poseban užitak slušati produkcijski izdvojenu melodičnu bas liniju Johna Taylora, osobito u “nafunkiranoj” Taste The Summer.
Produkcija je kristalno čista, instrumenti su u ravnoteži s naglašenim kontrastom između beata, prve linije i LeBonova prepoznatljivog vokala u središtu. To je album koji unatoč naslovu ne istražuje nova obzorja, nego učinkovito crpi inspiraciju iz svoje ostavštine osamdesetih. Duran Duran su u svojoj igri pristupili vrlo pametno, a “Astronaut” je što se opreza tiče lukavo uvijen album. To je album reafirmacije koju je donio reunion. Naravno, ovdje nema govora o revitalizaciji osamdesetih. Duran Duran su krenuli “na sigurno” pa ponudili siguran, moderno zvučeći, lagani rock pop album koji je opuštajuće svjež i nadasve seksi. Nešto na što smo neki definitivno čekali jako, jako dugo.
Postava
Simon LeBon – vokal
Andy Taylor – gitara
Nick Rhodes – klavijature
John Taylor – bas-gitara
Roger Taylor – bubnjevi
Produkcija
Don Gilmore, Dallas Austin & Nile Rogers
Popis skladbi
1. (Reach Up For The) Sunrise
2. Want You More!
3. What Happens Tomorrow
4. Astronaut
5. Bedroom Toys
6. Nice
7. Taste The Summer
8. Finest Hour
9. Chains
10. One Of Those Days
11. Point Of No Return
12. Still Breathing
