Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Kansas
Izdavač: Legacy Recordings
Izlazak: 1980
Trajanje: 43:16
Ocjena: 3.5/5
Američki progresivno rockovski prvoborci Kansas su s nastupom osamdesetih završili svoje klasično razdoblje u kojem su stvorili nekoliko izvanrednih albuma vrhunskog art rocka. Njihov utjecaj na razvoj progresivno rockovskog revitalizma devedesetih i progresivnog metala nezanemariv je i može se osjetiti još i danas. Njihov osebujni i tehnicistički visokoprofilirani oblik arena rocka brojnih simfonijskih manira s “Audio-Visions” uzeo je višegodišnji oproštaj i, usprkos nekim kasnijim dobronamjernim pokušajima obnove klasičnog zvuka, nikad se više nije vratio na onu razinu iz zlatnih godina grupe. Lako bi se moglo reći da se njihov razvoj u smislu progresivno rockovskog avanturizma završio ovim albumom, iako bi neki tu prekretnicu postavili još godinu-dvije unatrag.
U skladu s tadašnjim glazbenim trendovima, Kansas su se na “Audio-Visions” još izdašnije prilagodili potrebama AOR radiovalova, iako (još) nisu posve okrenuli leđa svojoj simfonijskoj prog rockovskoj ostavštini, koju je moguće diviti na svim svjetlijim trenucima ovog s tranzicijskog aspekta prilično zanimljivog, ali u usporedbi sa svim njihovim dosezima iz sedamdesetih razmjerno prosječnog albuma. “Audio-Visions” je danas vjerojatno najpoznatiji po tome što je više od dvadeset godina, sve do albuma “Somewhere to Elsewhere” (2002), predstavljao posljednju suradnju nosivog Kansasovog skladateljsko-instrumentalnog dvojca, koji su utjelovili gitarski virtuoz Kerry Livgren te odlični pjevač i povremeni klavijaturist Steve Walsh. Kao i obično, Walsh se pobrinuo za autorstvo kompaktnijih, tvrdo rockovskih stvaralaštava, dok je Livgren nastavio svoju privrženost epskim, simfonijskim rock himnama i power baladama.
Za razliku od super uspješnih art rockovskih vršnjaka à la Journey i Styx, Kansas se na “Audio-Visions” nisu počeli preobražavati u neutješne lomitelje djevojačkih srca, nego u prave evangeličke propovjednike, tako da je stvar osobne procjene je li to bio bolji izbor. Karakteristična američka patetika im doduše nikad nije bila strana, ali su je do tada unutar tekstova nekako uspijevali zadržati u mjeri dobrog ukusa, i zahvaljujući svojoj privrženosti britanskoj školi progresivnog rocka. Glavni “krivac” za to što su gotovo svi njihovi tekstovi postali hvalospjevi božjem spasenju nije bio nitko drugi nego Kerry Livgren, koji se u to vrijeme iz strastvenog mistika preobrazio u novorođenog kršćanskog revnitelja. Pod svoj je utjecaj s vremenom dobio i basista Davea Hopea, koji je nakon odlaska iz grupe čak postao evangeličkim pastorom. Svi članovi naravno nisu bili oduševljeni naviještanjem božje riječi i činjenicom da se Kansas počeo sve više povezivati s tzv. kršćanskim rockom. Steve Walsh je imao najviše problema s interpretacijom takve evangeličke poezije, što zorno pokazuje njegova prilično paušalna izvedba balade “Hold On”, inače jedinog očitog primjerka vjerske revnosti. Njegov se odnos s Livgrenom zbog nametanja vjerskih uvjerenja pogoršao do te mjere da se nakon izlaska ovog albuma odlučio za odlazak i osnivanje vlastite grupe Streets.
Kansas su na “Audio-Visions” svoje zvučne silnice još izdašnije osnažili u korist melodično tvrdo rockovskih himni i power balada te pritom zadržali svoju karakterističnu arena rockovsku pompoznost. Svi AOR zagriženjaci ne bi se smjeli ništa žaliti na “Audio-Visions”, jer album nudi izdašnu mjeru visoko melodičnog šarma, dok je ljubiteljima proga zacijelo prilično manje zanimljiv, jer su strukture pojedinih skladbi, predvođene simfonijskim aranžmanima, postale zamjetno jednostavnije u odnosu na njihove prošle standarde. Robby Steinhardt, briljantni violinist i povremeni pjevač, imao je ovaj put zamjetno manje prostora za svoje gudačke podvige, što je uz izloženost svakodnevnom vjerskom fanatizmu od strane dvojice dugogodišnjih glazbenih suboraca pridonijelo njegovu sve većem nezadovoljstvu statusom u grupi te kasnijem (privremenom) odlasku. Simfonika je unutar njihova izričaja počela dobivati sve manju ulogu, što za njihov karakteristični zvuk doista nije moglo imati najbolje posljedice.
No, usprkos tome što to više nije bila grupa koja je mogla značajno krojiti sudbinu progresivnog rocka osamdesetih, na albumu se može naći nekoliko briljantnih skladbi koje su na razini umjetnina iz njihovih zlatnih godina. Prva među njima je već uvodni ep “Relentless”, koji u skladu s njihovom tradicijom predstavlja izvanredno snažan uvod u album. Ujedno je to jedna od posljednjih Kansasovih klasika sa Steveom Walshom na vokalu. To je jedna od onih skladbi na kojoj se može zorno uočiti činjenica da su Kansas postavili snažne temelje danas popularnom glazbenom žanru koji nazivamo progresivni metal. Dramatičan i izvoran tvrdo rockovski rif izložen je u prvi plan, dok ne manjkaju brojni epski aranžmani koji lijepo brinu za primjerenu dinamičnost. Sve to povezuje odlično Walshovo pjevanje s naglaskom na dramatičnom melodično rockovskom refrenu.
S pompoznim “Anything for You” u pravom trenutku umire tempo i unose prstohvat zvučne suptilnosti. Ta skladba sadrži nekoliko zanimljivih aranžmana, iako ničim ne odskače iz njihova stvaralačkog opusa. Patetika iskonske američke škole svom snagom zasja na ljubavnoj baladi “Hold On”, koja je nastala kao evangelička oda Livgrenovoj ženi. Taj baladeskni sirup spada među njihove poznatije i omiljenije balade, iako me osobno nikako ne uvjerava. Uz prilično neukusan tekst, u Walshovu pjevanju nije moguće osjetiti onu iskrenost kakvu se može diviti primjerice na besmrtnom “Dust in the Wind”. “Loner” i “Got to Rock On” tipični su Walshovi tvrdi rockeri, bazirani na temperamentnim gitarskim rifovima i izdašnoj vokalnoj energičnosti, što znači da ničim ne odskaču.
Na pompoznom hladnoratovskom epu “Curtain of Iron” za trenutak se opet probudi njihov klasični simfo prog rockovski zvuk. Taj Steinhardtov “zvjezdani trenutak” sadrži sočne gudačke aranžmane i dramatičan pjevački doprinos u režiji legendarnog violinista, iako ne predstavlja nikakav presežak, jer je riječ o slabo prikrivenom pokušaju stvaranja nasljednika klasika “Cheyenne Anthem”. Uvjerljivije izlazi “Don’t Open Your Eyes”, koji predstavlja odličan primjerak pompoznog simfo prog rocka s dramatičnim, gotički obojenim aranžmanima na violini, koji su položeni na do kraja navijen tempo u režiji bubnjarskog majstora Phila Eharta. Nažalost, to je jedna od rijetkih skladbi na albumu na kojoj cijela grupa zvuči nadahnuto i punom snagom sudjeluje u gradnji izvanrednog ugođaja.
“No One Together” je izvrstan Livgrenov simfo prog ep i uz “Relentless” jedina skladba na albumu koja posve opravdano zaslužuje status Kansasove klasike. Način na koji postupno grade dramatičan ugođaj, tehnicistička pretencioznost i protočnost među epskim aranžmanima cijelo je vrijeme na zavidnoj razini, što znači da bi se ta skladba lako mogla nalaziti na bilo kojem od njihovih klasičnih albuma iz sedamdesetih. “No Room for a Stranger” posve je prosječna tvrdo rockovska skladba, koja doduše sadrži nekoliko zanimljivih instrumentalnih uložaka, ali se nikamo ne razvija, jer cijelo vrijeme zadržava isti, prilično dosadan motiv. Završni “Back Door” pak je s druge strane razmjerno zanimljiva melodično rockovska power balada sa zavodljivom središnjom melodijom, moćnim višeglasjima i ukusnim gudačkim aranžmanima. Ugodno iznenađenje priređuje i završni keltski aranžman na klavijaturama.
“Audio-Visions” i danas budi poprilično pomiješane osjećaje, jer na njemu ima ogromno neiskorištenog potencijala za uvjerljivije prog rock manevre, što ga lako čini najslabijim izdanjem klasične Kansasove postave. Dok je djelovala skladateljska povezanica Walsh-Livgren, Kansas su doduše još uvijek bili sposobni povremeno posegnuti za prog rockovskim zvijezdama, ali se s druge strane na “Audio-Visions” lako osjeti da grupa kao cjelina srcem više nije bila uz stvar, što se pozna na njegovoj kvalitativnoj konzistentnosti. S dolaskom Walshove pjevačke zamjene Johna Elefantea, još jednog novorođenog kršćanina po Livgrenovu ukusu, Kansas su konačno zakoračili u kršćansko propovjedački AOR. Daleko od toga da je to razdoblje bilo loše, barem sa strogo muzikalnog aspekta, ako već ne tekstova, ali nažalost još zdaleka nije odražavalo onu pravu dušu ove grupe, koja je oduvijek počivala na skladateljskom partnerstvu između Walsha i Livgrena.
Postava
Steve Walsh – vokal, klavijature, udaraljke, vibrafon
Kerry Livgren – gitara, udaraljke, klavijature, prateći vokal
Robby Steinhardt – violina, viola, prateći vokal
Dave Hope – bas gitara, prateći vokal
Rich Williams – gitara, udaraljke, prateći vokal
Phil Ehart – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Terry Ehart – prateći vokal
Four Bassmen – prateći vokal
Joey Jelf – prateći vokal
Victoria Livgren – prateći vokal
Joey Self – prateći vokal
Anne Steinhardt – violina, viola, prateći vokal
Lisa White – prateći vokal
Donna Williams – prateći vokal
Produkcija
Kansas, Brad Aaron, Davey Moire
Popis skladbi
1. Relentless (4:55)
2. Anything for you (3:56)
3. Hold on (3:45)
4. Loner (2:26)
5. Curtain of iron (6:08)
6. Got to rock on (3:19)
7. Don’t open your eyes (4:03)
8. No one together (6:54)
9. No room for a stranger (2:55)
10. Back door (4:20)
