Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Hala Tivoli, Ljubljana
Datum koncerta: 04.02.2014
Broj posjetitelja: 3.000
Cijena karte: 33.00€
Glazbena institucija kao što su Dream Theater ne treba posebnu predstavu. Dečki će iduće godine slaviti okruglu i već prilično časnu tridesetu obljetnicu djelovanja. Unatoč opsežnom repertoaru skupljenom na dvanaest studijskih albuma, i dalje je najpopularniji njihov drugi album, Images and Words, s kojeg nažalost proteklog utorka nismo čuli niti jednu skladbu. No o tome kasnije.
U glavi mi još uvijek odzvanja prvi susret s Dream Theater, odnosno samo s djelićem njih, davne 1998. Tada je bez posebne reklame John Petrucci sa svojom gitarskom klinikom do posljednjeg kutka napunio ljubljansku Festivalnu dvoranu. I vjerojatno nam je svima prisutnima u sjećanju ostala njegova izjava »Ne mogu vjerovati da vas se toliko okupilo. Što bi tek bilo da nastupi cijela grupa. Obećavam da ćemo vas posjetiti na sljedećoj turneji!« A kako obećanje čini dužnika, Amerikanci su se doista javili već iduće godine i u nabijenim Križankama odsvirali nezaboravan koncert u sklopu turneje Metropolis Pt.2. Dream Theater su se kod nas javili još nekoliko puta, posljednji put 2009. u sklopu turneje World Progressive, na kojoj su predstavljali aktualni album Silver Clouds & Black Linings. Istodobno se tada nitko nije zavaravao da je to bio jedan od posljednjih nastupa grupe s Mikeom Portnoyem za bubnjevima. Karizmatični bubnjar se naime s grupom razišao 2010., nakon što mu članovi nisu htjeli »odobriti« jednogodišnji odmor. U njegove cipele potom je uskočio virtuoz Mike Mangini, koji je imao zahtjevan zadatak uvjeriti slovensku publiku.
Unatoč ledenoj nepogodi koja je zahvatila cijelu Sloveniju, pred Halom Tivoli okupila se velika multinacionalna množina ljudi žednih kvalitetne glazbe, a među licima se moglo uočiti i nekoliko poznatih imena slovenske rock scene. Nažalost, kao već toliko puta dosad, opet se zapetljalo kod organizacije osiguranja. Jedan ulaz za parter i jedan ulaz za tribinu, svaki s po jednim zaštitarom za osobni pregled i jednim za pregled karata, očekivano je izazvao duge redove, a sve jača ledena kiša situaciju je samo još pogoršala. Da bi ulazak u dvoranu ipak išao brže, morao je s dodatnim čitačem priskočiti u pomoć još jedan od organizatora. Postavljanje pozornice uz tribinu značilo je sjajan pogled na pozornicu s tribine, ali i razmjerno mali parter, koji se vrlo brzo napunio.
Veliki zastor pred pozornicom obećavao je audiovizualni napad na sva naša osjetila, a nagađanja o tome što nas čeka te večeri završila su u 20:30, kad su se ugasila svjetla u dvorani. Iz zvučnika je zagrmio instrumentalni uvod u False Awakening Suite s posljednjeg albuma, a na zastoru su se u odličnoj igri kroz animacije odvrtjele scene s naslovnica svih njihovih albuma, počevši s ‘When Day and Dreams Unite’ i završivši s aktualnim samonaslovljenim ‘Dream Theater’. Nakon pada zastora grupa je odsvirala prvi singl nove ploče, The Enemy Inside, i dokazala da nas čeka energična večer. Kad se instrumentalnom dijelu na pozornici pridružio još i LaBrie, svim je nevjernim Tomama dokazao da vokalno još nije ni blizu zreo za mirovinu.
Budući da je grupa koncert podijelila u dva čina (sjetimo se konceptualnog albuma Metropolis Pt.2), nije bilo iznenađenje da je prvi dio nastupa pripao prije svega novijim djelima, ponajprije s posljednje dvije ploče, kao što su npr. za Grammy nominirana On the Back of Angels, aktualna The Looking Glass i skladba koja je turneji dala ime – Along for the Ride. Posebnog spomena u tom je dijelu bila vrijedna epska, gotovo 15 minuta duga klasika s albuma Falling into Infinity, A Trial of Tears. Budući da je riječ o kompleksnom djelu, punom sporih i brzih dijelova, kao i stalno promjenjivog ritma, ona zasigurno nije lak izbor za sviranje uživo, ali grupi to očito nije zadavalo brige. Je li Mangini dorastao Portnoyu u Dream Theater, mogao je dokazivati u aktualnom instrumentalu Enigma Machine, kojem je dodan bubnjarski solo umetak. Osobno me solo nije uvjerio, unatoč majstorskom statusu ovog virtuoza. Pogotovo jer sam prije koncerta pogledao nekoliko njegovih solo nastupa na netu, a ovaj je u Ljubljani bio samo blijeda sjena onoga što Mangini može. Da se razumijemo, Mangini je vrhunski bubnjar i odsvirati Portnoyeve dionice mu, kako se čini, nije veći problem. Pa ipak, osjetio sam nedostatak nečega, pa neka to bude samo karizma, ili čak duša.
Kako god, nastup je bio prava poslastica za uši kao i oči, jer je cijeli nastup na velikom zaslonu iza pozornice pratila bogata vizualna predstava, od fraktala i izvanredno postavljenih kamera iznad bubnjeva i klavijatura, preko poveznih animacija žutog taksija zvanog Majesty (izvorno ime grupe iz 1985.) pa do komičnih zgoda animiranih karikatura grupe tijekom Enigma Machine. Sve to, u kombinaciji s bogatim light showom i za Halu Tivoli iznenađujuće dobrim zvukom, opravdavalo je svaki potrošeni cent za ovaj koncert.
Grupa je nakon sat i petnaest minuta uzela petnaest minuta stanke. Kraj čina zahtijeva pauzu, kažu, ali ona je bila samo djelomična, jer su reflektori ostali zatamnjeni, a na pozornici su se vrtjeli razni, ponajprije komični, snimci. Od reklama za akcijske figurice članova grupe i fenomenalnih dečki i cura koji se hvataju u koštac sa sviranjem DT skladbi, do famoznog Triangle mana koji bi htio postati član grupe.
Godina 2014. grupi donosi dvadesetu obljetnicu izlaska albuma Awake. Iako on nije bio prihvaćen s takvim oduševljenjem kao prethodni Images and Words, ipak je to razgibano progresivno djelo koje je krivac za poveći broj klasika. Grupa se odlučila u čast te obljetnice odsvirati drugu polovicu albuma u nastavku koncerta. Na kraju zaslonskog EPP-ja udarili su s The Mirror, vjerojatno najtežom skladbom u svom repertoaru, a prilično statična publika je očekivano podivljala. Tvrdi i teški gitarski rifovi kao stvoreni su za razgibavanje vrata, unatoč okretanju ritma, ali to Dream Theater publiku nije smetalo. Činjenica da se grupa odluči odsvirati pola albuma izpred dva desetljeća jamči da ćemo čuti i rijetke skladbe koje možda još nikad nisu bile odsvirane uživo, što je sigurno plus za glazbene sladokusce, a to obožavatelji ove grupe sigurno jesu. Ako su The Mirror, Lie i Scarred dodobra razgibali dvoranu, u sanjivo ljuljanje su je poslale izvrsne balade Lifting Shadows of a Dream te doista izuzetna Space-Dye Vest. Potonja je mnogima podigla dlake na tijelu, a odziv publike bio je jednostavno fantastičan. To, takozvano drugo čin, grupa je zaključila još i epskom, 22 minute dugom Illumination Theory, koja na trenutke djeluje kao da slušaš filmsku glazbu umjesto Dream Theatera.
S tom skladbom su se dečki ujedno oprostili od ljubljanske pozornice, ali naravno ne zadugo, jer su ih glasni ‘We want more!’ vrlo brzo prizvali na pozornicu. Budući da te godine pada i petnaesta obljetnica albuma Metropolis Pt.2, u završnici smo dobili još četiri skladbe upravo s tog albuma. Od Ljubljane su se oprostili, kao i obično, uz bučan aplauz i stojeće ovacije i još jednom dokazali da im uvijek iznova uspijeva zadovoljiti visoka očekivanja, vjerojatno jedne od najzahtjevnijih publika u rock žanrovima glazbe. Progresivni velikani idu dalje, bez obzira na sve, a nama ostaje još jedna lijepa uspomena i iščekivanje nove turneje.
Setlista
Act I
1. False Awakening Suite (intro)
2. The Enemy Inside
3. The Shattered Fortress
4. On the Backs of Angels
5. The Looking Glass
6. Trial of Tears
7. Enigma Machine (s bubnjarskim solom)
8. Along for the Ride
9. Breaking All Illusions
Act II
10. The Mirror
11. Lie
12. Lifting Shadows Off a Dream
13. Scarred
14. Space-Dye Vest
15. Illumination Theory
—dodatak—
16. Overture 1928
17. Strange Déjà Vu
18. The Dance of Eternity
19. Finally Free
20. Illumination Theory (outro)
Galerija slika
