Autor: Sandi Sadar Šoba
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Dallas Records / Slovenija
Datum intervjua: 05.02.2014
Ekscentričnost i šok – to su dvije riječi koje će mnogi površni slušatelj glazbe izreći kao sinonim za sastav koji od 1986. nadalje redefinira polje dopuštenog na rock sceni. Rockeri su, punkeri su, novovalna atrakcija, teatralci, brkati stričeki s faličnom opsesijom, a ispod površine vulgarnog i provokativnog nude još štošta drugo, slađe, do čega se, naravno, svatko mora dokopati sam. Nakon četverogodišnje apstinencije sa slovenskih pozornica (barem kad su u pitanju samostalni nastupi) riječki su starci drugačije zvučećeg rocka u opoziciji odlučili sustavno obnavljati sjećanja na prošlost, ali s novim željezima u vatri. Lani je izišla vrlo začinjena ploča Kurcem do vjere – Thank You Lord, koja uz antologijski zapis primordijalne prošlosti razdoblja Let 2 s albumom Punjeta predstavlja sjajno polazište za novi obračun s očekivanjima publike, a mjesec dana prije najavljene okupacije u utrobi Cvetličarne našli su vrijeme za razgovor s nama u prostorijama matične izdavačke kuće Dallas Records. U ekscentričnu, razdoblju diska s primjesom estetske krajnosti začinjenu odjeću pred mikrofon sjedaju osnivački očevi sastava Zoran Prodanović – Prlja i Damir Martinović – Mrle, a putovanje u nepoznato moglo je početi bez brojnih sigurnih uporišnih točaka koje nekima predstavljaju bedeme sigurnosti, dok bi kod nepredvidljivih utemeljitelja riječke alternative to bila tek prepreka potpunom opuštanju tenzija i punini trenutne inspiracije.
Rockline: Prvo bih izrazio zadovoljstvo što vas možemo predstaviti i detaljno na našoj web stranici, gdje smo, očarani vašim albumima, učinili sve što je bilo u našoj moći da stvarima korektno dođemo do dna. Prvo pitanje tiče se činjenice da se nakon četiri godine apstinencije od zadnjeg samostalnog koncerta u Sloveniji vraćate u ljubljansku Cvetličarnu. Kakva su očekivanja i koja je ideja, priča, kojom namjeravate ovaj put šokirati publiku?
Prlja: Očekivanja su kao i svaki put – puno događanja. Kao što kažeš, prošle su već četiri godine od našeg zadnjeg samostalnog koncerta u Ljubljani (činjenica me iznenađuje, jer sam bio siguran da je prošlo manje vremena), čuli smo da je Cvetličarna u međuvremenu preuređena …
Rockline: Ima, među ostalim, veću pozornicu …
Prlja: I takve je stvari lijepo čuti i … Koncert će predstavljati eksploziju Let 3 i u bojama i u zvuku, namjeravamo dati doista sve najbolje što imamo i …
Mrle: Bespuće … Bit će to potpun izlet u bespuće, gdje nema početka ni kraja – samo bespuće.
Rockline: Živimo u vremenima bespuća koja nas prate iz dana u dan …
Mrle: Ne radi se o toj vrsti bespuća i besciljnosti, nego o pozitivnom bespuću, gdje nema ograničenja. Radi se o duhovnom bespuću, o opuštanju, gdje vam pripada jedan udah i dugi izdah.
Rockline: Koja će biti središnja nit, fokus ovog glazbenog maratona? Hoće li se predstavljati ponajprije stvari s posljednje ploče Kurcem do vjere, a onda slijedi predstavljanje starih ostvarenja, ili je napisana posebna dramaturka nit s posebnom narativnošću kojom namjeravate ovaj put na svoj način izazvati publiku?
Prlja: Radi se o presjeku kroz cijelo razdoblje, odnosno razdoblja našeg stvaranja, što može zvučati kao neki The best of. Naravno da ćemo izvoditi materijale s naših posljednjih radova, ali svoje standarde, koje ljudi koji nas poznaju očekuju, nećemo preskakati ni izostavljati. Sviramo ih već cijeli niz godina pa nema razloga da ih eliminiramo. Doživjet ćete koncert Let 3 u svom čaru, a zabava će biti po guštu ponajprije onima koji nas prate već cijeli niz godina – svi će dobiti ono što žele i što trebaju.
Mrle: Na to se pitanje neću izravno vezati. Naše dvije posljednje ploče nisu konceptualne cjeline s nekom krutom narativnošću. Zapravo su konceptualni albumi sazdani od brojnih manjih dijelova, komadića. Zašto je do toga došlo? Zato što smo prije nekih četiri godine radili na brojnim projektima, poput kazališnih predstava, filmova, izdavali videospotove koji su zbog svog političkog angažmana bili vrlo aktualni. U međuvremenu smo u našem prostoru za probe odsvirali naše dvije ploče, pa smo skupili i te snimke. Onda smo to razdoblje doista prekomjernog rada lijepo skupili na hrpu, kompilirali, ali glazbu nismo radili s namjerom stvaranja albuma grupe Let 3. To je bilo razdoblje u kojem smo se upuštali u brojne poslove koji spadaju na područje brojnih umjetnosti – filma, teatra, glazbe i video produkcije, kao što sam već rekao. Na sličan način kompilacijske nastrojenosti bit će kalibriran i naš ljubljanski koncert, koji će obuhvatiti cijelo razdoblje i epohe Let 3.
Rockline: Drago mi je da ste na poseban način s Punjetom zaključili i dugo razdoblje iščekivanja i esencijalnog vakuuma te počastili i uspomenu na razdoblje Let 2, ono primordijalno razdoblje zbog kojeg je forma Let 3 uopće bila moguća. Zašto je trajalo toliko dugo? Zašto ste toliko odgađali izdavanje tih prvih bisera stvaranja?
Prlja: Kad smo osamdesetih snimili taj materijal, jednostavno nije bilo mogućnosti da ga izdamo jer to nije htio izdati baš nitko, pa su materijali dugo ležali u arhivima u našem bunkeru, a onda smo radili na novim stvarima koje su promijenile prioritete i stare stvari jednostavno nisu došle na red. Lani smo zaključili da je vrijeme taman zrelo i da je došlo vrijeme da sve arhivske trenutke u nekoj zajedničkoj formi damo publici na slušanje, a inicijativu za to dao je prvi čovjek Dallasa Fox (Goran Lisica Fox vlasnik je, glazbeni producent i direktor hrvatske izdavačke kuće Dallas Records, koja je 1987. osnovana u Ljubljani, op.p.). Prije su već izdali čitavu paletu važnih antologija riječkog punka – izdali su Termite, kompilaciju naslovljenu Riječki novi val, zatim su slijedili Krč, Mrtvi kanal, a u takav koncept izdavačke uredničke politike sasvim prirodno spada i Let 2. S druge strane, drago nam je što smo mogli izdati nešto što je usprkos vremenskom odmaku i dalje i zvučno i sadržajno aktualno. Moram priznati, nažalost, da su neki tekstovi koje smo napisali prije tri desetljeća skrojeni tako da opisuju i danasšnju sliku. Primjer je recimo skladba Punjeta, koja je na ovom materijalu nova, ranije neobjavljena pjesma, kojoj smo dali tekst upravo skladbe Gomile napisane u razdoblju Let 2.
Rockline: Je li riječ o fragmentima, razdijeljenom mozaiku ili cjelovitoj formi?
Prlja: U vrijeme Let 2 imali smo u opusu sjajan tekst koji se nije zvao Punjeta, nego Gomile umiru glasno. Taj smo tekst posudili i napisali potpuno novu glazbenu podlogu, a na teksturama glazbe iz 2013. tekst iz 1984. zvuči vrlo aktualno …
Rockline: Samo što se umjesto socijalizma obračunava s kapitalističkim oligarsima i vremenom?
Mrle: I s njima. Ako su nas prije trideset godina u glavu jebali Tito i partija, a mi jedva čekali da ih se riješimo, sad nas lijepo obrađuje ovaj put crkva, koja nas tako konkretno zajebava barem kod nas u Hrvatskoj. Zahvate imaju vrlo slične, a maltretiraju nas potpuno jednako …
https://www.youtube.com/watch?v=oxfIjYwab94
Rockline: Promijenile su se samo boje i ideologija … U vrijeme punjete pak ste istodobno, albumom Kurcem dovjere, ruku pod ruku uz obnavljanje starih sjećanja u novom dobu pisali i materijale koji su dosljedno aktualni. Crvena nit tog aktualnog razdoblja je?
Mrle: Kao što sam upravo rekao. Stav protiv crkve samo je jedan od momenata. Treba priznati da su ljudi i danas vrlo zamanipulirani i sve je prilično loše. Ne volim gledati kako se taj narod maltretira i iskorištava, a mi smo osjetili potrebu da stvari artikuliramo, jer je situacija ostala nepromijenjena, ista. Promijenila su se društva, zamijenili su se samo oni koji maltretiraju (ili barem naziv sustava). Narod je sam po sebi posve jednako tlačen i manipuliran.
Rockline: Estetski šok bio je od prvog dana Let 3 ono čime ste privukli pažnju, a imam osjećaj da ste teatar s pozornice preselili i na cijeli život – ako posudim Shakespeareov citat »All the world is the stage and people merely players …«. Ako je svijet teatar i svi u njemu igramo svoje društvene uloge, Let 3 je uz to što je šou na pozornici i iskrena kritika društva, i na pozornici i ispod nje?
Mrle: Apsolutno! Radi se o stavu i reakciji na stanje u kojem živimo. Neki kažu da smo veliki provokatori, a to je naš prepoznatljiv izraz, naša izvornost i originalnost. Nama je u umjetničku kolijevku dano da reagiramo na svaki kurac koji se dogodi, to nas revoltira i potiče da na to moramo zauzeti svoj stav. To može ponekad biti neodgojeno, neukusno i bezobrazno.
Rockline: Kad se nešto dogodi i vidi prvi put, šokantnost je prisutna, a ostale izvedbe mogu biti samo ponavljanja, repeticije. Kako namjeravate nakon brojnih estetskih šokova na novoj turneji nadograditi moment šokantnosti i samu ideologiju Let 3?
Prlja: Ne opterećujemo se time da bismo morali dizati razinu u maniri Sergeja Bubke. Vidjet ćemo, jer se nešto takvo pojavi i postavi tijekom samog rada i događanja, pa onda može postati nekakav krovni koncept. Stvari se kao važne pokažu s vremenom, tijekom samog događanja, a postanu jasne pomoću svog mirisa, arome. Ne težimo tome da moramo nužno smisliti neki veći šok. Onda bi vjerojatno bilo najbolje da si odrežemo kurac na pozornici – to bi ljude vjerojatno šokiralo, ali ne idemo u takve krajnosti i to nam ne odgovara … Ne razmišljamo uvijek o tome da šok mora biti tu.
Mrle: Stvar može biti ekstremna, ali ne mora biti nužna. Šok radi šoka samog nam je potpuno bezveze. U nekom trenutku šok je u redu, ali imati ga kao svoju dosljednu formu …
Prlja: Ne osjećamo nikakvu obvezu, zavjet, nužnost, iako se od nas zapravo može očekivati sve, ali ništa nećemo prekršiti, uvjetno rečeno, ako smo se u nekom trenutku odlučili šok namjerno pustiti.
Rockline: Svojevrstan šok bio je izlazak ploče Jedina, koju ste snimili u ekstremno dobroj produkciji, a trebala je prvotno izaći u samo jednom primjerku na samo jednom nosaču. Zatim je došlo do izobličenja same izvorne ideje i sada je Jedina na tri ploče s 22 različite skladbe. Kako gledate na to da vas je u nekom trenutku mogla pervertirati sama izdavačka kuća?
Mrle: Na njih smo se isprva razljutili, a onda smo odlučili izdati tri različite ploče. »Ako ste vi, pičke, izdali dvije, morat ćete još dvije, inače ćemo vas tužiti.« Tako sada imate na raspolaganju tri različite ploče.
Rockline: Prije našeg intervjua uzeo sam vremena za razgovor s ostalom trojicom članova Let 3 (sastav upotpunjuju bubnjar i udaraljkaš Branko Kovačić – Husta te gitaristi Dražen Baljak – Baljak i Matej Zec – Knki, za klavijaturama povremeno Ivan Šarar – Faf op.p.), bila bi dobra ideja, kojom Jedina ne bi izgubila formu, box set triju albuma u jednom paketu. Kako vi na to gledate?
Mrle: Da bismo to ponovno izdavali?
Rockline: Ako gledamo cjelovito cijelo razdoblje, milenijsku epohu benda, to bi bila restauratorska prilika da se odamo počast ploči na način s kojim bismo se mogli mirno i dobro složiti.
Mrle: Onda bi to bilo ljepše u formi vinila.
Prlja: S obzirom na broj materijala to bi morao biti dvostruki vinil, recimo, kojim bismo objavili sve tri verzije, jer jednostruki vinil ne bi mogao vremenski pokriti sva tri albuma. Jedna je ploča minutažno prekratka.
Mrle: Zašto onda ne bismo napravili tri ploče?
Prlja: Dobro, može se napraviti i trostruka ploča.
Mrle: Time bismo princip svih triju ploča mogli ponoviti na isti način i stvar je jednostavnija.
Rockline: Ako se ne varam, u ovoj ste postavi od 1997.? Kako je došlo do sastavljanja te ekipe koja je čvrsto zajedno već toliko vremena i dobro funkcionira?
Prlja: U jednom su trenutku neke stare strukture i bivši članovi sastava ispali iz priče, i zbog svojih privatnih života i zbog činjenice da nekima s vremenom više nije zanimljivo raditi te stvari, a s druge strane Rijeka je u ta vremena bila obilježena vrlo kompaktnom scenom, sve je gravitiralo prema klubu Palah, imali smo i dobre festivale, kao što su bile rock kitarijade i slično. Bilo je posve normalno da su se stari glazbenici družili s mlađima i te tada mlade momke koje smo poznavali pozvali smo u bend, a oni su poziv prihvatili. Stvari su se pokazale dobrima i energetski tokovi među nama lijepo su potekli i super funkcionirali. Ta je postava zajedno sada već prilično dugo i funkcionira, što je najvažnije, glatko i udarno.
Rockline: Kad ste se već dotaknuli teme riječke scene – ona je oduvijek bila važan faktor i epicentar glazbenog stvaralaštva u Hrvatskoj. Kakvo je stanje u glazbenoj Rijeci danas? Mnogo je sastava nakon vrlo obećavajućeg početka jednostavno zamrlo …
Prlja: Rijeka je oduvijek imala svoj vlastiti duh i imat će ga i ubuduće, a sada su nastupila takva vremena i ciklusi promjena, i nekad smo svjedočili razdobljima praznog hoda na sceni, a onda su se opet dogodile kreativne generacije, ili barem pojedinci koji povuku događanje naprijed. Stvari povuku sa sobom neki klubovi ili prostori koji postanu aktualni … Ne mogu tvrditi da pratim i poznajem sve koji su trenutno u riječkim garažama … Ne bih rekao da je to zamiranje simptomatično samo za Rijeku, ako je to uopće problem, jer se mladi mogu kreativno baviti nečim drugim. Mi smo u svojim godinama, u svom razdoblju, shvaćali da je biti u bendu nešto posve prirodno. Svi su se bacali na osnivanje bendova – i oni koji su znali svirati i oni koji o tome nisu imali pojma, a ipak su bili u bendu. Sada se ti, recimo to tako, čopori i krda mladih generacija sastavljaju nešto drugačije. S druge strane uvijek će postojati postotak mladeži koja voli glazbu i koja ne samo dobro, nego izvrsno svira. Bolje nego mi kad smo počeli svirati. Pitanje kreativnih poziva i infekcija, pitanje autorski jakih i sebi svojstvenih pojedinaca koji su i dovoljno tvrdoglavi i imaju jaja i inat ugrađene u sebe, kojima mogu stvar probiti okvire male, zatvorene scene, kao što je riječka scena, druga je stvar.
Rockline: Kakav bi bio, recimo, odgovor na poziv svim mladim riječkim glazbenicima da biste im ponudili svoje materijale, s kojima bi smjeli napraviti bilo što svoje, kreativno, pa bismo na taj način dobili Tribute To Let3 gledan očima mladih glazbenika? Biste li se usudili napraviti nešto takvo?
Mrle: Tko bi se s njima bavio?
Prlja: Sam mislim da bi bilo zanimljivo vidjeti kako nas tko čuje i razumije te što sadržajno zanimljivo vidi za preradu u nama, ali to nije moja preokupacija.
Mrle: To ti napravi i dovedi u formu još jedan naš album … Dođi u Rijeku i pozvan si da isprobaš kreativnost …
Rockline: Vjerojatno kvaliteta ne bi bila tako visoka kao kod vas, jer sam imao prije nekoliko godina sastave koji su se ukidali u ime kvalitete. To je bilo jedino fer prema publici … (smijeh) Ali radije za veliki finale intervjua prepuštam posljednju poruku vama, kojom se posve bez kočnica možete obratiti čitateljima našeg portala.
Prlja: Pozvao bih ih da dođu na koncert u Cvetličarnu 6. ožujka, jer će to biti jedinstvena prilika da zajedno provedemo nekoliko sati u društvu dobre atmosfere i energije. S druge strane, poručio bih im da mislimo na njih i da radimo mnogo, intenzivno i da radimo dalje na novom materijalu kojem se mogu opravdano veseliti.
Rockline: Mrle, još točka na i.
Mrle: Jaki šuti ejakulata u oči koje još ne vide. (ali drkam vam u oči čorave op.p.)
intervju vodio i uredio: Sandi Sadar Šoba
Galerija slika
