Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Asia
Izdavač: Universal Music Group
Izlazak: 2001
Trajanje: 79:58
Ocjena: 5/5
Dolaskom novog tisućljeća Asia su pod vodstvom nadobudnog dueta Geoff Downes (klavijature) i John Payne (vokal, bas gitara i gitara) doživjeli ono što si većina njihovih sljedbenika ne bi usudila zamisliti ni u najluđim snovima: stvorili su jedan od vrhunaca studijske karijere i album koji je po kvaliteti posve ravnopravan legendarnom istoimenom prvijencu iz 1982., a u nekim segmentima ga čak i nadmašuje. “Aura” je vjerojatno bio posljednji Asia album koji je nastavio trend imenovanja svakog novog izdanja slovom a kao početnicom naslova ploče. Bez sumnje je predstavljao vrhunac višegodišnjeg kaljenja kultnog dueta, koji je sa svakim novim izdanjem u devedesetima uspijevao zadržati prekrasnu melodičnu rockersku tradiciju skupine, utemeljenu na plemenitim prog rock korijenima s kojima su u zlatnim godinama osvajali stadione k’o od šale, a istodobno nastavio obogaćivati cjelokupnu zvučnu sliku lukavim i često vrlo suptilnim unošenjem nekih inovativnih ideja koje bi se lako moglo nazvati progresivnima.
Na “Aura” su se Downes i Payne više nego očito odlučili ponovno zaliti progresivno rockerske korijene skupine, jer album krase brojni višeslojni ritmovi i zanimljivi, često nepredvidljivi prijelazi kroz pojedine sekcije unutar kompozicija, a na njemu se nalazi i naslovni instrumental koji predstavlja jedan od prog rock vrhunaca u povijesti skupine. Kao i već mnogo puta prije, Downes i Payne su morali prije početka snimanja potražiti neke posve nove instrumentalne suradnike, jer su uz dugogodišnjeg bubnjara Michaela Sturgisa bili jedini preostali glazbenici iz ekipe koja je snimila odličan prethodni album “Arena” (1995), koji će ostati najviše upamćen po zanimljivom eksperimentiranju s elementima world glazbe.
Novačenje vanjskih glazbenika ovaj se put više nego bogato isplatilo. Na njihov poziv odazvala su se mnoga laskava imena, među kojima su bili i neki od najcjenjenijih sessijskih glazbenika na svijetu. Među njima su se istaknula čak tri gostujuća gitarista posve različitih stilova sviranja, što je bitno pridonijelo tome da je svaki od njih pojedinoj skladbi na albumu utisnuo nešto prepoznatljivo iz svoje bogate riznice gitarističkih trikova. Uz osnivača Stevea “gospodina sovu” Howea (Yes), kojemu je to bila prva ponovna suradnja sa skupinom od izlaska albuma “Aqua” (1992), Downes i Payne uspjeli su dobiti gitarističke usluge Pata Thralla, još jednog bivšeg Asia gitarista, te Iana Crichtona, gitarista legendarne kanadske progresivno rockerske skupine Saga. Valja spomenuti i mladog Guthrieja Govana, koji se pokazao kao veliko otkriće i kasnije postao stalni član skupine na nekoliko godina.
Kao da to već nije dovoljno za priču o uspjehu, uspjeli su osigurati zamah kompleksnih ritam linija koje su plod uspješne suradnje s basističkim velemajstorom Tonyjem Levinom (King Crimson, Peter Gabriel), a da o plejadi vrhunskih sessijskih bubnjara i ne govorimo. Mikeu Sturgisu su se za bubnjarskim stolcem pridružila takva bubnjarska imena kao što su Vinnie Colaiuta (ex-Frank Zappa, ex-Sting i čitav niz raznih sessijskih suradnji), Simon Phillips (ex-Toto i čitava množina sessijskih suradnji) te Chris Slade (najpoznatiji kao bivši član Manfred Mann’s Earth Band, Uriah Heep i AC/DC). Potonji se skupini na nekoliko godina pridružio i kao stalni član.
Produkcija u režiji skupine i Simona Hanharta, koji je do tada imao bogato iskustvo u radu s raznim znamenitim izvođačima, kako iz melodičnog i progresivnog rocka tako i iz popa (između ostalog surađivao je s Davidom Bowiejem, Bryanom Adamsom, Marillion, Arenom i Saxon), fantastična je i skupini osigurava izuzetno živ i bogat zvuk uz koji se mogu oblizivati brojni sladokusci.
Svaka skladba na albumu posebno je poglavlje za sebe i zaslužuje brojne superlative, što je zaista veličanstven pothvat. Uvodna poslastica “Awake” prožeta je moćnom energijom i eteričnom atmosferom, koja inače cijelim putem krasi ovaj sjajni album. Downesove profinjene sintetizatorske linije tvore sjajnu zvučnu kulisu za Payneov vokal, koji dostiže vrhunac budničarskim refrenom. Elegantno uvođenje pratećih vokala i bogati ritmički ukrasi samo još povećavaju čaroliju ove fantastične skladbe, koja bi već samom porukom u nekom drugom vremenu, nekoj drugačijoj kulturi nedvojbeno postala mega hit. Power balada “Wherever You Are” igra ulogu tradicionalnog Asia hibrida između osebujne melankolije, epske romantike i energičnog budničarstva, koji slušatelja prokleto brzo hipnotizira refrenom i prije svega naglim prijelazom u stupnjevani završni dio, gdje se središnji stih na epski način više puta ponovi.
“Ready to Go Home” još je jedna izvrsna AOR balada koju krase izuzetni aranžmani i Payneova sjajna vokalna izvedba. “The Last Time” prožeta je budničarskim, pobjedonosnim refrenom, dok se u pozadini čuju Howeove karakteristične “apalačke” gitarističke finese, koje u vezi s Downesovim klavijaturističkim umjetninama skladbi daju dašak mistične tajanstvenosti. “Forgive Me” uz moćan romantični patos, koji vrhunac ponovno doživljava u epskom refrenu, krasi obilje raznolikih ritmova na bazi world glazbe. Valja istaknuti da su tekstovi na visokoj razini i mjestimice sadrže čak i neke duboke poruke, što znači da u njima nema ni trunke sladunjavosti ili nepotrebne patetike koja često muči brojne srodne AOR skupine.
“Kings of the Day” i “On the Coldest Day in Hell” pobjedonosni su primjerci umjetničkog preljevanja segmenata melodičnog rocka i art rocka u najboljoj tradiciji Payne ere Asie, samo što obje kompozicije dodatno obogaćuju brojni gitaristički i ritmički ukrasi uglednih gostiju, koji vode u neke vrlo zanimljive instrumentalne dionice. Dramatični ep “Free” zahvaljujući duljini, kompleksnosti i lirskoj poruci bez sumnje je središnja skladba albuma. Sočni aranžmani, pompozna atmosfera, razgranate instrumentalne dionice i neočekivani vremenski prijelazi izbrusili su je u pravo art rockersko remek-djelo. “You Are the Stranger” još je jedan potentni AOR zapaljivac, gdje posebno godi fine teksture sintetizatora koje stvaraju elegantno simfonijsko valovanje te šarolika etno ritmika. Payneov vokalni raspon, a osobito sam način izražavanja emocija, kao i obično je vrijedan svakog divljenja. Na “The Longest Night” do izražaja dolaze izuzetna dramatika i dinamika među pojedinim aranžmanima, koji doživljavaju koheziju u moćnom refrenu. Downes kao i obično osigurava hipnotičku romantiku svojim profinjenim smislom za suptilnu simfoniku.
Vrhunac albuma pak predstavlja naslovni instrumental, gdje se u senzualnu prog rockersku koheziju slijevaju baš svi najbolji aranžerski i ritmički elementi stalnih članova skupine i gostujućih velikana. U skladu sa svojim nazivom ovo je remek-djelo prožeto iskrenom orijentalnom aurom, koju upija kroz umjetničko kombiniranje pentatonskih ritmičkih ljestvica i elegantnih klavirskih aranžmana. Levinove razigrane bas linije i raznovrsne etno udaraljke bacaju se u prekrasan ples, dok gitarske linije osiguravaju melankoliju koja para srce. Međuteksture električnog klavira položene su točno na pravo mjesto da ugodno usklađuju energični ritmički karneval, koji je glavni razlog oduševljenja svakog progresivno rockerskog gurmana. Možda je upravo to onaj trenutak njihove karijere kada su se Asia najočitije i najdublje poklonili svojim progresivno rockerskim korijenima.
“Aura” je u svakom pogledu fantastičan album i vrhunac razdoblja s Johnom Payneom, koji se dogodio u vrijeme kada ih je većina dugogodišnjih sljedbenika, ponajprije zbog stalnih promjena sastava, već praktički otpisala, iako su sa svakim novim izdanjem u devedesetima potvrđivali da se polako dižu prema staroj formi kao relevantni spajatelji melodično rockerske romantike i progresivno rockerske pustolovine. Tko zna, možda je u svemu tome malo pomogao i povratak Rogera Deana kao autora naslovnice. Stari mačak i mačka su na “Aura” uspjeli pronaći pravu formulu koja zadovoljava i stare i nove sljedbenike, a istodobno Asiu uspješno preporađa i priprema za izazove 21. stoljeća. Možda je još najuvjerljiviji podatak zašto je “Aura” album koji ne smije nedostajati na polici svakog ljubitelja glazbe širokog glazbenog spektra taj da je to njihov jedini proizvod koji se po kvaliteti opravdano može mjeriti s legendarnim prvijencem i najbolji je uradak skupine iz Payneova razdoblja.
Postava
John Payne – vokal, bas gitara i gitara
Geoff Downes – klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Steve Howe – gitara (na 4,8)
Elliott Randall – gitara (na 9,11)
Pat Thrall – gitara (na 8)
Ian Crichton – gitara (na 4,8,12,13,14)
Guthrie Govan – gitara (na 1,2,3,5,6,7,9,10)
Tony Levin – bas gitara (na 3)
Vinnie Colaiuta – bubnjevi (na 3,4,10)
Simon Phillips – bubnjevi (na 6,8)
Chris Slade – bubnjevi (na 2,12,13,14)
Michael Sturgis – bubnjevi (na 1,5,7,9,11)
Produkcija
Simon Hanhart i Asia
Popis skladbi
1. Awake
2. Wherever You Are
3. Ready to Go Home
4. The Last Time
5. Forgive Me
6. Kings of the Day
7. On the Coldest Day in Hell
8. Free
9. You’re the Stranger
10. The Longest Night
11. Aura
Bonus skladbe na posebnom izdanju:
12. Under the Gun
13. Come Make My Day
14. Hands of Time
