Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Messegaelande / Balingen / Njemačka
Datum koncerta: 16.07.2010
Broj posjetitelja: 14
Cijena ulaznice: 85,00€
Drugi dan festivala Bang Your Head!!! 2010 dočekao nas je pošteno natopljen! Čim smo se dopuhali s Dark Tranquillity prethodne noći i zavukli u šatore na zasluženi počinak, počelo je kapati s neba. “Ne, opet!” pomislio sam i zamolio nebeskog stvoritelja (ako ga uopće ima) da ipak “zaustavi konje”. Svake je godine isto. Jedan dan sunce, drugi dan mokrina i “brozgoviljenje”. No jutro je prošlo malo drukčije. Ritual “kobasica-žurke” pod zajedničkim muškim tušem nije izostao, a jaka kavica u društvu prvog grla graveyard metalaca iz Žalca, Interceptor, više je nego samo nacrtala preširok osmijeh na lica.. Nebo se razderalo, po njemu su skakutale ovčice, mazili su nas sunčevi zrake. Ali samo do….
| SAVAGE GRACE: 10.50 – 11.40 |
…Savage Grace, kad se sivilo nad nama sabija i polako, ali uporno kao proždrljiva spužva skuplja vodu, vodu i vodu. Samo dokad će nas ovo vrijeme držati na suhom? No ajmo ipak pod pozornicu. Savage Grace su američki (“old school”) heavy metal sastav koji je na sebe skrenuo pozornost u osamdesetima, ali je tamo i ostao. Christian Louge jedino je ime – reliktno ime – koje se pojavljuje u danas reformiranom sastavu. On je u travnju 2010. odradio europsku turneju. Budući da Christian nije uspio okupiti nekadašnje Savage Grace kolege, obratio se za pomoć odličnom “cover” sastavu iz Njemačke, Roxxcalibur. Neki članovi među njima nastupaju i u odličnim njemačkim old school metal revivalistima Viron. Roxxcalibur smo gledali na zagrijavanju, prije dva dana u dvorani Volksbank Messe. Tamo smo se po izboru obrada uvjerili da su to doista glazbenici koje drži zajedno pravi iskonski zdrav glazbeni ukus i osjećaj za metal. Louge, koji je u početku u Savage Grace tukao po gitari, s vremenom je prešao na vokal. Na pozornici u Balingenu nastupio je dakle posve u ulozi pjevača. Njegov je vokal odisao melodičnom razigranošću, čistoćom i plazmom odlučnog voltaža, no najviši su ga registri nekoliko puta prilično izdali. Ako ne prije, malobrojna se publika pod pozornicom mogla u to uvjeriti kad su se sastavom prihvatili Judas Priest skladbe Exciter i Louge je nekoliko puta posve pogorio na vokalu. Možda malo previše samopouzdanja ovaj put u izboru obrade.
Kako god, poznavatelji sastava došli su na svoje, jer je Louge repertoar složio u cijelosti od oba albuma Savage Grace koji su izišli u osamdesetima, “Master Of Disguise” (1985) i “After The Fall From Grace” (1986)”, a uz to je u izvedbu uključio i skladbu The Dominatress s istoimenog EP-ja iz 1983. Članovi Roxxcalibur Andreas “Neudi” Neuderth (bubnjevi), Roger Dequis (gitara), Eric “Kalli” Kaldschmidt (gitara) i Mario Long (bas-gitara) kao pravi su majstori kameleonstva u potpunosti opravdali svoju misiju. Nastup Savage Grace bio je tako jedan od onih čuvenih slatkiša koje festival Bang Your Head!!! svake godine ponudi u repertoaru. Pitanje je koliko ćemo puta još imati priliku uživo čuti staru američku metal školu u režiji Savage Grace.
BULLET 11:45 – 12:30
Nakon Enforcera prvog dana, Bullet su bili već drugo pozitivno iznenađenje iz zemlje Volva i lijepih djevojaka koje je napalo pozornicu BYH!!! festivala. Švedska i šire Skandinavija je i ostat će meka izvrsnih glazbenika, gdje mladež odrasta uz kvalitetnu rock glazbu ruku pod ruku, pa ne čudi da iz tog kutka svijeta dolazi toliko sastava koji kipe od potencijala. Motoristički izgled mladaca već pri dolasku na pozornicu jasno je pokazao “kamo vjetar puše”. Švedani, koji su do sad izdali dva studijska albuma, prikovali su me pod pozornicu već uvodnom Pay The Price, gdje sam ostao do kraja nastupa. Formula je jednostavna – oštri i prljavi riffovi u stilu AC/DC-a ili Krokusa i bombastična energija usporediva s Airbourne koncertima. Ritam sekcija kroz odsvirane skladbe nije prikovana za jedan jedini beat, nego se brzina i unutar same skladbe po nekoliko puta mijenja, što povećava dinamičnost, a ima i puno prijelaza za koje se pobrinuo bubnjar Gustav Hjortsö. Glavna priča nastupa Bullet bio je vokalist Hell Hofer, koji zbog nešto zdepastije građe ne može tako energičan nastup, pa se oslanja na visok, rezak glas ravno iz grla, čija se prodornost može usporediti s energijom ispaljenog metka! Bullet su znali iskoristiti pozornicu, jer su trčanjem dobro popunili prazan prostor, a uz refrene su bezbroj puta u Judas Priest stilu stali zajedno i rame uz rame višeglasno otpjevali refren. Uz karizmatičnog vokalista i scensku igru, adut benda je i nevjerojatna uigranost, no da bi napravili skok na sljedeći stupanj karijere, Bullet će morati razviti više vlastitog glazbenog identiteta, da ih i dalje ne bismo zamjenjivali s spomenutim velikanima rock’n’roll buke.
| SACRED STEEL: 12.40 – 13.30 |
Zabavni simpatični Nijemci! No, no… Ako ostaneš kod studijskih uradaka, takav dojam sigurno ne dobivaš. Ali kad se sretneš sa Sacred Steel na pozornici, usta ti sama od sebe idu u iskrivi osmijeh. S Gerritom P. Mutzom u ulozi frontmena možeš biti bezbrižan. Gerrit odradi sve. Zabavan je u svojim komentarima, a posjeduje nevjerojatnu simpatičnost i karizmu. Kad se obuče u vojničića kakav bi pripadao najviše njemačkim alko-luđacima Tankard, navuče pojaseve s mecima i majicu s koje “viče” naš stari dobri Ronnie James Dio, nema nikoga koga Gerrit svojim nastupaštvom ne bi ostavio ravnodušnim. Sacred Steel su apsolutni posebnjaci na njemačkoj metal sceni. Njihova druga ploča “Wargods Of Metal” s kraja devedesetih, koja se u mnogočemu stilski temeljila na snažnom crpljenju inspiracije iz tekovina “american old school speed metala”, i danas je vjerojatno njihovo najprepoznatljivije djelo.
Nijemci su na pozornici izrazito samouvjereni i suvereni. Cijelo vrijeme potpuno aktivni u čupanju i trčanju, izrađena međusobna suradnja prednje linije gitara i bas-gitare. Sve u svemu, uh! Zvučne karakteristike bile su i drugog dana festivala optimalne, što je momcima omogućilo optimalan nastup. Gerrit, koji ne spada u najvišu ligu po kvaliteti vokalnih karakteristika, nego, kako je već spomenuto, većinu stvari spašava svojom karizmom, ludovanjem na svoj račun i urođenim glumačkim talentom, nije imao većih problema s izvedbom vokala.
Čvrsti i neprobojni kvintet Gerrit Mutz (vokal), Jonas Khalil (gitara), Jens Sonnenberg (gitara), Kai Schindelar (bas-gitara) i Matthias Straub (bubnjevi) i dalje je dakle sinonim za posrećenu kombinaciju zabave i iskrene metal poruke! Što je pozornica veća, to ta kombinacija više dolazi do izražaja. Tko bi pomislio da će Sacred Steel opstati i razviti se u neuništivu jedinicu, nakon što sam ih prvi put gledao u dalekom veljači 2001. u društvu Primal Fear i Children Of Bodom. Koncert Sacred Steel značio je jedinstvenu zabavu i pripremio vrlo povoljan teren za nastup još jednih ovogodišnjih povratnika.
| HADES: 13.40 – 14.30 |
Da. Povratnika. U originalnoj postavi ponovno ujedinjeni Hades stigli su na ovogodišnji Bang Your Head!!! kao zamjena za otkazani nastup njihovih američkih sunarodnjaka Jag Panzer. I Hadesu je bilo jasno kako pristupiti temeljitom osvajanju metalskih glava Bang Your Head festivala! Set listu sastavili su od glavnine skladbi studijskog prvijenca “Resisting Success” (1987) i njegova nasljednika “If At First You Don’t Succeed…” (1989) te otvorili nastup s Exist To Resist (album “Exist to Resist”, 1995).
Alan Tecchio, u karijeri između ostalog već i prvo grlo Watchtower i Seven Witches, otpjevao je sve fenomenalno. Zadržao je eksplozivnost i snagu u svom varijabilnom i melodijski čistom pristupu, a Hades su nizali klasik za klasikom. Iz redova publike dobili su izuzetnu podršku i odobravanje, jer ih nije bilo na vidiku od 2002. Sastav kojem je rit stalo do vanjskog izgleda i koji zato djeluje kao razbijena četa američkih demonstranata protiv zaljevskog rata, bez većih problema saniran opisanu nemarnost provjerenom kompaktnošću scenske izvedbe klasičnog materijala. Glazbeni sadržaj, razvijen u želji za još bržim sviranjem nego što ga je istodobno razvijao pokret N.W.O.B.H.M. na europskom tlu, oživio je na pozornici nekoliko nezamjenjivih i slavnih skladbi, poput On To Iliade i Nightstalker u završnici (obje s prvijenca), a i Widow’s Mite i The Leaders?, koje su u početnom dijelu nastupa čvrsto prikovale publiku uz sebe. Srednji dio nastupa, koji su krasile uglavnom skladbe s drugog studijskog albuma, popestrila je i Voodoo, koja je po izvedbi spadala u najviši kvalitetni rang izvedbi obrada sastava Black Sabbath na ovogodišnjem festivalu. Hades su dokazali da su im žile pune želje za primordijalnom metal opsesijom, da je zvijer u njima žedna krvi, zubalo neokrnjeno i da je otrova u krvnoj slici ostalo još napretek. Nadajmo se samo novom studijskom albumu i eventualnoj europskoj turneji. Dobro došli doma, momci!
TREAT 14:45 – 15:35
U priči o Treat pronašao bi se mnogi hard rock bend. Sastav je u drugoj polovici osamdesetih izdao nekoliko odličnih albuma, kad ih je početkom devedesetih kao tenk pregazio grunge pokret u usponu. Godine 1992. izdali su još svoj posljednji studijski album “Treat”, kad ih je zalazak popularnosti hard rocka izbrisao s glazbene karte. Svoj povratak među žive najavili su novim albumom 2006., a još bolji uradak uspjelo im je izdati ove godine, “Coup De Grace” naime naišao je na pozitivne kritike kako u medijima tako i kod fanova.
Uz kroničan manjak hard (glam) rocka na ovogodišnjem izdanju Bang Your Heada!!! (prošle su godine ovdje gostovali primjerice W.A.S.P., Pink Cream 69 i Lita Ford) Treat su na pozornici bili dobrodošli kao voda u grlu žednome. Očekivano, nastup je protekao u znaku aktualnog studijskog uratka, a privrženicima starijeg materijala dobacili su nekoliko svojih standarda (Get You On The Run, Conspiracy, Ready For The Taking). Napokon je pod pozornicom uživala i skupinica kičasto odjevenih tinejdžera, među kojima su kraljevale pripijene tigraste tajice, poderane Mötley Crüe majice živih boja i odlučno prevelike sunčane naočale (usprkos oblačnom vremenu, naravno!). Treat magija najljepše oživi u refrenima, vrhuncima skladbi, gdje svih petero pjeva i tako tvori nevjerojatne harmonične melodije nabijene energijom. Treat se kunu u hard rock s jajima! Iako je u njihovoj cjelokupnoj slici snažno prisutna glam komponenta koja ih prati od osamdesetih, kod Treat možemo zaboraviti na pošećerene balade tipa Poison. Točno je da su tekstovi o djevojkama i kod Švedana uobičajena tema, ali beskompromisni hard rockerski zvuk iz prstiju gitarista Andersa Wikströma uguši svaku želju za stvaranjem kakvih akustičnih balada pretjerano plačljivih razmjera. Uz šou, pravovjerno rockersko držanje i grimase, među kojima je prednjačio basist Nalle Påhlsson, uz jaku kišu oprostili smo se od Treat klasikom World Of Promises. Neka podmuklo dodam da je vokalist Robert Ernlund tijekom nastupa populistički slagao kad je rekao da su posebno za ovaj festival naučili “medley” sastavljen od nekoliko hitova osamdesetih – prije nekoliko tjedana naime sam taj isti medley čuo već u Švedskoj (reportaža ovdje). Za ljubitelje melodičnog rocka, gdje su klavijature važan gradivni element atmosfere, nastup Švedana zasigurno je vrijedio čak i do kože pokisle odjeće.
| FATES WARNING: 16.00 – 16.40 |
Dogodilo se da pljusak koji se pokrenuo usred nastupa Treat nije i nije jenjavao. Naprotiv. S neba je počelo lijevati kao za okladu, a najkraće su pritom izvukli upravo Fates Warning na jednom od iznimno rijetkih koncertnih nastupa u Europi. Postava, koja je danas ujedinjena u sastavu iz razdoblja izdavanja studijskog albuma “Parallels”, odlučila je izvedbi klasika s tog albuma posvetiti najviše pozornosti. Sastav doista nema sreće. Već na Sweden Rock festivalu početkom ovogodišnjeg lipnja kiša ih je temeljito isprala na pozornici, a ovaj put na Bang Your Head!!! festivalu nije bilo ništa bolje! Budući da je sastav bio ograničen na svega 50 minuta, ovaj se put nije odlučio za izvedbu cijele ploče Parallels, kao što je to učinio na koncertu u švedskom Solvesborgu!
Nastup su momci otvorili s “Disconnected” skladbom One. Ray Alder, koji je isprva još oprezno lutao po pozornici lijevo-desno, brzo se zasitio tog posla. Stisnuo je zube, zakoračio na “cat walk” i maksimalno se približio publici. Bez obzira na pljusak, na cat walku je proveo većinu koncerta Fates Warning. Publika i Alder uspostavili su izniman komunikacijski most. Vjerni obožavatelji sastava ustrajali su pod pozornicom i bilo je očito da ih nikakva kiša ne može otjerati odatle.
Fates Warning su nastupom potvrdili vrhunsku glazbenu potkovanost. Tehnički izrazito zahtjevna koncepcija njihovih klasika iskrila je usred Balingena! Nekoliko puta je zahvaljujući puhanju vjetra zvuk malo “odnijelo”, nekoliko puta je čak sumnjivo “škripnulo” iz monitora, ali sve to nije pokvarilo izvanredno raspoloženje i pozitivnu kemiju koju je razvila publika puna prkosa i podrške sastavu! Ta je energija Fates Warning zasigurno pomogla da postava u teškim vremenskim uvjetima iz cijele situacije izvuče još jedan pobjednički nastup, koji je ujedno bio i jedan od najboljih koncerata cjelokupne ponude ovogodišnjeg BYH!!!. Kad smo već kod Hadesa, kombinacija Fates Warning i Hades bila bi jedinstvena za eventualnu novu headlinersku turneju Fates Warning po Europi. Naravno, ako sastav ne kupe kakvi Dream Theater giganti za svoju turneju i ne prikuju ga u džepnu izvedbu repertoara predgrupe. Fates Warning ostaju sinonim visoko brušenog dijamanta nepokolebljive glazbene kvalitete i još uvijek jedan od najprepoznatljivijih sastava koji je u svom razvoju urezao posve unikatan stil definicije prog metal i art metal sadržaja! Fali samo još novi studijski album. Akcija, momci!
THE QUIREBOYS 16:55 – 17:50
Londonski Quireboysi nastupili su na festivalu kao zamjena za američke glam rockere Ratt. Nakon što su Ratt već potvrdili nastup na festivalu, otvorila im se financijski mnogo primamljivija opcija da nastupaju na američkoj turneji sastava Scorpions kao otvarači, pa su otkazali sve svoje europske termine. Koliko to podsjeća na lanjsko Rockline iskustvo, kad su se u koži Ratt našli još jedni američki hard rockeri – Tesla – i njihov je menadžment rezervirao dva nastupa na isti datum, a kraći je na kraju izvukao BYH!!! festival. Ali ostavimo to po strani, pred nama je bio nastup sastava koji turnejom po domaćem kontinentu slavi 20. obljetnicu izdanja svog klasičnog albuma “A Bit of What You Fancy”. Quireboys su sastav s – s obzirom na bogatu ostavštinu – relativno kratkim stažem na sceni. Artističke vrhunce doživljavali su u prvoj polovici devedesetih, ali su ubrzo nakon toga prestali djelovati. Povratkom među žive 2001. temeljito su promijenili postavu, a do danas su od originalnih članova ostali samo frontmen Spike i gitarist Guy Griffin.
Glazba Quireboysa vedra je karaktera, a uz dobro raspoložene glazbenike i plesni ritam blues-rock koračnica nema te đavla da se dobra volja ne preseli i među slušatelje! Spike je još jednom oduševio svojom scenskom pojavom – s ljubičastom rubcem prebačenim preko čela, simpatični je Englez u stilu Davida Coverdalea cijelo vrijeme igrao sa stalkom mikrofona i preciznim otpjevanim linijama uz skladbe There She Goes Again ili Man on the Loose potpaljivao vatru među parovima u publici. Kad govorimo o Quireboysima, ne možemo mimo činjenice da svaki komad ima u sebi ugravirnu škakljivo-erotičnu komponentu. Rockerska duša sastava uz prisutnost zvuka klavira i povremeni upad usne harmonike opasno koketira s tradicijom bluesa, a zarazni riffovi iz prstiju gitarskog para Griffin/Guerin pobrinuli su se za pravu koncertnu poslasticu. Uz stare hitove odsvirali su i nešto materijala ovog stoljeća, a iznenadili su izvedbom Rainbow klasika Starstruck – na Sweden Rocku (reportaža ovdje) se naime unatoč bitno duljem setu nisu odlučili za (u to vrijeme vrlo popularan potez) sjećanje na Dia. Možda bi s u Europi egzotičnim Ratt doista dobili ekskluzivniji nastup, ali uigranošću i pozitivnom energijom Quireboysi su odsvirali koncert kojem se nema što prigovoriti – pobrinuli su se za sljedeći od vrhunaca festivala.
| NEVERMORE: 18.05 – 19.15 |
Svježe izdani studijski album “The Obsidian Conspiracy” doveo je u Europu i seattleske thrash metalce unikatne glazbene vizije! Govorimo naravno o Nevermore. Oni su početkom ovogodišnjeg srpnja posjetili i slovenski MetalCamp. Nevermore su došli dati svima snažnu zaušnicu buke i sirove energije koju posjeduje njihova rušilačka riffovska pojava.
Pripremili su jedinstvenu set listu, koju je načela “Dreaming Neon Black” klasika Beyond Within, a sljedeća The River Dragon Has Come samo je potvrdila da su momci doista pobrinuli za veliku radost svojih obožavatelja. U nastavku se naime pokazalo da su Nevermore u set listu vratili lijepu vreću skladbi s “Dead Heart In A Dead World” (2000), koji je za pojmove mnogih poznavatelja još uvijek kultni Nevermore klasik br. 1.
Unatoč zanimljivoj set listi, nastup nije spadao među najbolje na festivalu. Prva činjenica koja ovaj put ne podnosi pretjeranu pohvalu doživljenog uz gledanje Nevermore bilo je pjevanje Warrela Danea! Pjevač se ispričao publici da mu vokal ovaj put jednostavno ne funkcionira. Tako ga je konkretno nestajalo na određenim točkama, gdje se nije čulo ništa drugo nego niže intonirano hropćanje. Je li napuknuti glas pjevača bio odraz manje prehlade ili samo post-regeneracijske faze nove neprespavane noći? Vrag će ga znati. No drugi, možda manje primjetan čimbenik koji nekako nije opravdao glas sastava jest činjenica da se postava, koja po novom djeluje opet kao kvartet, odlučila za angažiranje dodatnog koncertnog pomoćnika, petog glazbenika. To je gitarist Attila Voros. Tko je gledao Nevermore sa Steveom Smythom i Jeffom Loomisom na pozornici, tom je ovaj put doista više nego pošteno zaškakljalo za boljim vremenima Nevermore. Ne kažem da je koncert bio loš. Daleko od toga. Ali nije bio onaj kalibra najviše kvalitativne razine. Steve Smyth (čovjeka smo mogli gledati na istom festivalu dan prije s Forbidden) pravi je majstor gitarske vještine, a o scenskoj kompaktnosti kakvu su Nevermore nekoć razvijali u kombinaciji s tim gitaristom na pozornici mogli smo ovaj put samo sanjati.
Jeff Loomis je standardno briljirao u svojoj savršenosti. Solaže iz njegovih prstiju čista su poezija, a njegov gitarski “gear” još je jednom bio pun “kipio i disao”, kad je festival preplavila karakteristična masivna zavjesa zvučnog zida unikata thrasherski usijanog riffanja. U tome Loomis ostaje i danas jedan od najzanimljivijih glazbenika koji se mogu pohvaliti otkrivanjem i razvijanjem novih dimenzija riffovskog empirizma.
Postava je bogato predstavila i novi studijski uradak “The Obsidian Conspiracy”, koji je kroz skladbe Your Poison Throne, The Termination Proclamation, Emptiness Unobstructed i naslovnu pjesmu potvrdio da pred nama stoji novo odlično studijsko ostvarenje Nevermore. Momci su u sat i deset minuta otjerali crne oblake i tako je ostatak festivala od tu nadalje protekao bez kapi kiše. Suma sumarum, ne najbolji Nevermore koncert, ali i takvi moraju povremeno biti. Postava je zaključila nastup poguba Enemies Of Reality.
| QUEENSRYCHE: 19:35 – 20:45 |
Ako je netko na festivalu iznenadio, to su bili Queensryche. Jednostavno. Zbog set liste. Na pozornicu ih je donijela “Here in the New Frontier” skladba Hit The Black. Molim? Da. Nimalo popularan album među poznavateljima sastava otvaračkom skladbom odmah je utjerao pravi strah u kosti, što sve može uslijediti u nastavku. I? Sacred Ground s “Q2K” potvrdila je strah, a između Man Down! (“American Soldier”, 2009) i The Hands (“Operation: Mindcrime II”) stanje na festivalu postalo je već posve alarmantno. Ne da su skladbe loše, ali činjenica je da su nas Queensryche dosad na koncertima uvijek razmaživali kultnim klasicima, kojima dosad nabrojane “pjesmice” ne sežu ni do koljena. Okus na sreću popravljaju Damaged (“Promise Land”, 1994) i iza nje jedno od najpozitivnijih iznenađenja ovogodišnje Queensryche set liste, The Thin Line (“Empire”, 1990).
Nad svima je svojom scenskom pojavom ponovno požnjeo svu pozornost jedinstveni pjevač Geoff Tate. On je obrijao lubanju do savršenstva i uredio mušketersku bradicu i brkove. Pokriven šeširom i sunčanim naočalama, pretvorio se u pravog mačista, a o njegovoj iznimno samouvjerenoj i do savršenstva izrađenoj scenskoj igri ne treba gubiti riječi. Čovjek se vješto uživljava u mnogostruku ulogu poezije Queensryche s nevjerojatnom lakoćom, što je posljedica urođenih glumačkih talenata gospodina Tatea. I u tome mu teško tko parira. Pozornica je dakle postala Geoff Tate. Ostali (uz Tateovu igru gotovo statisti) u postavi naravno su neizostavni: Eddie Jackson (bas-gitara), Michael Wilton (gitara) i Scott Rockenfield (bubnjevi). Potonji se pojavio na pozornici s gotovo upola manjim setom bubnjeva nego prije dvije godine, kad su prave orijaške karike držale na okupu njegovu scensku utvrdu (tada su Queensryche nastupili na BYH!! 2008 festivalu u ulozi glavnog nositelja prvog dana festivala i odsvirali u cijelosti oba dijela ploče “Operation: Mindcrime”). Neka spomenem da skupini na pozornici pomaže još i peti član. On je samo pomoćnik, a ne stalni član. To je Parker Lundren, koji već samom emo frizurom marljivo ispeglane kose ne pripada u Queensryche, nego prije u Bullet For My Valentine. Dečko je, između ostalog, i posinak pjevača Geoffa Tatea.
Atmosferu je na posve drugu razinu katapultirala “Operation: Mindcrime” klasika Breaking The Silence. Odjednom se u pjevanje uključila 10.000-glava mnoštvo pod pozornicom. Taj je kontrast bio izniman. Čovjeka u tren oka obuzme koža guske. Magično! Tate, kojem su godine ipak odnijele nešto snage na vokalu, što se najprije pokazalo pri izvedbi Breaking The Silence, ohladio je glasnice kroz jednu od najljepših balada koje je ikad skomponirao svijet rocka i metala, “Empire” klasiku Silent Lucidity.
Brzo su u zaborav utonule i The Right Side Of My Mind (“Here In The New Frontier”, 1997) te inače odlično izvedena Black Sabbath obrada Neon Knights. Svi smo naime umirali za starijim Queensryche materijalom. Sastav nas je uslišao i u svemu se iskupio za svoje zastrašivanje u prvom dijelu nastupa, kroz savršenu egzekuciju kultnih standarda I Don’t Believe In Love, Empire te završnu Jet City Woman! Bez obzira na pritužbe zbog kvalitativno vrlo neuravnotežene set liste, nastup Queensryche pokazao se jednim od vrhunaca drugog dana festivala. Tome je u golemoj mjeri pridonijela i suradnja trenutačno više nego fanatično zagrijane njemačke publike.
| THE HAUNTED: 20:45 – 21:55 |
Tko nije mogao preživjeti dulju vremensku stanku dok su pripremali glavnu pozornicu za nastup Twisted Sister, mogao je sat vremena otkolovratiti na “kratkočasnicu” u dvoranu Volskbank Messe. Tamo su naime na pozornicu stupili odlični predstavnici metalcorea. Švedani The Haunted. Svoju savršenu mješavinu, koja proizlazi iz empirizma riffovskih sadržaja göteborške škole melodičnog death metala, momci su uz autoritativno vodstvo vrištača Petera Dolvinga bez kompromisa i zaustavljanja oživjeli i na ovogodišnjem Bang Your Head!!! festivalu.
Repertoar koji je obuhvatio sve studijske albume, osim prvijenca, i zapravo utjelovio nedavno izdani koncertni album i DVD “Road Kill” (2010), pokazao se pravim rođenjem pakla! Istina, u dvorani nije bilo ni 1000 glava, ali The Haunted su dokazali da su jedan od najpogođenijih naslova za svakoga tko traži samo jednu stvar. Izravan šut u žilu! Jednostavno, a pritom izbrušeno, oštro i otrovno namotano preko svih bučnih razmjera. Tko je htio neprobojni riffovski zid jedinstvenog ritmičkog “groovea”, ovaj je put na festivalu doista pronašao dovoljno pravih razloga da se uvrti u divlji “mosh pit”, ili su ga drugovi natovarili na ramena u “crowd-surf”. Dolving, koji na prvi bježni pogled podsjeća na, u ovom slučaju posve nedužnog veseljaka odnosno pjevača Elvis Jacksona, Budu, publici nije dao disati! Koncert The Haunted nažalost nisam mogao pratiti do kraja, jer su me noge u međuvremenu već odnijele u foto pit pod glavnom pozornicom, na kojoj je sve bilo spremno za nastup Twisted Sister, ali jedno je sigurno. The Haunted su na vrhuncu svojih snaga!
TWISTED SISTER 21:10 – 22:50
Nastupilo je vrijeme za finale jubilarnog 15. Bang Your Head!!! festivala. Nastupilo je vrijeme za Twisted Sister. Sastav na našu stranu Atlantika nakon ponovnog oživljavanja 2003. u pravilu zalazi samo na pojedinačne nastupe, za kakvu dulju turneju po Starom kontinentu očito nemaju volje. Za sve obožavatelje Sestara mogućnost da sastav uhvate na pozornici je dakle prava rijetkost, ali ne i za redovite posjetitelje BYH!!! festivala, jer su Sestre ovaj put već treći put bile njegove goste. Upravo je broj gostovanja bio i pitanje koje je sretniku s točnim odgovorom neposredno prije početka koncerta donijelo i gitaru J.J. Frencha sa svim potpisima Sestara. Nadajmo se da će je marljivo tuci!
Deset minuta nakon devet sve je bilo spremno. Pozornica odjevena u tamu, pod njom gužva. Čekamo. Tek dobrih 20 minuta nakon prvotnih planova iz zvučnika se počeo razlijegati “taped intro” Come Out And Play. Uz do tog trenutka pouzdanu izvedbu festivala u pogledu vremenskih smjernica, krivnju za pomak početka vjerojatno nosi hirovita zvjezdanost Sestara. Nakon puštenog introa počelo je zaista, skladba The Kids Are back izbacila je na pozornicu petoricu s Deeom Sniderom na čelu. Unatoč najavama u jednom od intervjua prošle godine, gdje je Snider rekao da će 2010. za Twisted Sister biti prijelomna jer će prestati koristiti frizure i dodatke za šminkanje na nastupima uživo, najava se nije ostvarila. Odjeća u Balingenu bila je u odnosu na onu iz osamdesetih u granicama normale, ne možemo je više definirati riječju “groteskna”, ali i dalje se ističe prepoznatljiva frizura Deeja Snidera, zaštitni znak Twisted Sister.
Set odsviranih skladbi bio je očekivan. Prednjačile su skladbe s prva tri izdanja, iz vremena kad je put Sestara po glazbenim ljestvicama i popularnosti među rockerskom raјom strmo išao prema gore, s četvrtog albuma “Come Out And Play” odsvirali su dvije skladbe, dok su posljednji ozbiljni studijski album, “Love Is For Suckers”, posve ignorirali. Tko poznaje pozadinu njegova nastanka, već će znati zaƒto. Zanimljivo je da bend s samo tri općepoznata albuma može “headlineati” ovakav festival kao što je BYH!!!. Sestre su se na vrhuncu slave tako snažno utisnule u srca ljudi da su tamo ostale sve do danas, lavlji udio u tome nedvojbeno ima mega hit We’re Not Gonna Take It. Iznenađujuće uvršten već u sredinu nastupa, požnjeo je glasne ovacije i čak dvaput prisilio glazbenike da se nakon odsviranog komada moraju vratiti na refren, prije nego što su prešli na power baladu The Price. Redovni dio nastupa zaključili su drugim velikim hitom, I Wanna Rock, čije je razvlačenje išlo preko svih granica dobrog ukusa, a vrhunac je doseglo “inteligentnom” igrom riječi i pjevanjem “I wanna fu*k”.
Poanta djelovanja Twisted Sister oduvijek je bila dobra zabava. Sastav nikad nije slovio po artističkoj izvrsnosti ili tehničkom ovladavanju instrumentima, pa je glazbenim sladokuscima uspjeh Sestara često neobjašnjiv pojam. Bubnjarski solo A. J. Pera ispao je kao loš sažetak prve lekcije bubnjarske klinike Mikea Terrane, a i uz udaranje basista Marka Mendoze po svojoj ljubimici mnogi bi radije zatvorili oči i uši da si uštede patnju. Većina šoua tako visi na plećima Deeja Snidera, kojem uz prepoznatljivost i karizmu nije teško voditi nastup i (pre)dugim obraćanjima pridobivati publiku na svoju stranu. Gledano po sposobnosti držanja publike u neprestanom transu, Snider spada među najbolje frontmene na svijetu. Uz vatromet za kraj festivala i glazbenu pratnju komada S.M.F. Sestre su završile svoj nastup – nevaljalci su pripremili sat i pol dugo rajanje, makar plitkih glazbenih sadržaja, koje je mnogog glazbenog gurmana ostavilo ravnodušnim.
DESTRUCTION 23:00 – 00:30 (dvorana)
Vatrometom i nastupom Sestara za mnoge je posjetitelje festival već završio, a mi najhrabriji smo ipak odjurili u dvoranu na posljednji izdisaj BYH!!! festivala. Nakon nastupa Forbidden i Artillery prvog dana, Destruction su bili jedini predstavnici thrash metala stare škole drugog dana festivala. Zajedno s Kreatorom i Sodomom tvore zlatnu trojku njemačkog thrash pokreta, koji u domaćim krajevima ima već kultni status, pa je gledanje nastupa Destruction na domaćem tlu bila obveza.
Destruction su se u ožujku zbog glazbenih neslaganja razišli s bubnjarom Marcom Reignom, pa su legendarni osnivači Schmier (vokal, bas-gitara) i Mike Sifringer (gitara) bili primorani zagristi u traženje zamjene za upražnjenu stolčicu. Problem trenutačno rješava u široj javnosti nepoznati njemački bubnjar, no Schmier upozorava da će se sastav o prihvaćanju novog bubnjara u postavu kao punopravnog člana odlučiti tek na jesen, nakon završene turneje. Glavni i vjerojatno najzahtjevniji ispit za budućeg bubnjara bit će punopravno sudjelovanje na mjestu back vokalista, kao što je kod Destruction već uobičajeno.
Na kraju pozornice, tik pred početkom publike, kraljevale su lubanje nataknute na željezne šipke, scenska je slika dakle bila dorasla mračnom glasu sastava. Agresivan nastup već je uvodno ponudio klasik Mad Butcher, koji je pokrenuo jedan od rijetkih “mosh pitova” na festivalu, Schmier je inače tijekom koncerta često gestikulacijama poticao na “moshanje” najzagrijanije glave u prednjim redovima. Plavokosi Sifringer strugao je po gitari na desnoj strani pozornice, a uz njegovu zauzetost u obavljanju posla čini se kao da u vrijeme nastupa pada u trans koji popusti tek nakon napuštanja pozornice. U beskompromisnom držanju Destruction svirke manje je prostora za solaže nego kod nekih srodnih sastava, pa su cijelo vrijeme u prvom planu rušilački riffovi koji pod pozornicom skrbe za pravu ratnu vihor. Privremeni (novi?) bubnjar bez većih je problema pratio Schmierove bas linije, ali smo jako pogrešali back vokale koje je pokušao nadomjestiti sam Schmier, no pokusi su bili prilično jalovi. Kroz skladbe poput Tormentor, Devolution i Total Desaster s posljednjim atomima energije probili smo se do kraja nastupa, kojeg je dijelom zagorčao samo nejasan zvuk iza mikseta.
I tako je završio 15. jubilarni Bang Your Head!!! festival. Kao i uvijek, ni ovaj put čovjek ne može naći primjedbi. Sve je teklo kao podmazano. Sastavi su imali optimalne zvučne uvjete. Velika pozornica i povoljni zvučni uvjeti bili su garancija izvrsnih nastupa kojima smo svjedočili. Nešto neugodnosti donijelo je loše vrijeme drugog dana festivala, ali što se organizacijske strane festivala tiče, zaslužuje samo najviše ocjene. Koncerti su se često počinjali čak i prije nego što je bilo najavljeno. Uz sve ove pozitivne osjećaje jednostavno ne možeš učiniti ništa drugo nego zakleti se da ćeš postati redoviti Bang Your Head!!! posjetitelj. Takav te festival svojom kvalitetom jednostavno zauvijek opčini. Vidimo se dakle 14.07., 15.07. i 16.07.2011., kad se ponovno nađemo tamo!
tekst: Urban Bolta (Bullet, Treat, The Quireboys, Twisted Sister, Destruction)
tekst: Aleš Podbrežnik (Savage Grace, Sacred Steel, Hades, Fates Warning, Nevermore, Queensryche, The Haunted)
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
10:00 – 10:40 TOXIN 10:50 – 11:30 SAVAGE GRACE 11:40 – 12:30 BULLET 12.40 – 13.30 SACRED STEEL 13.40 – 14:30 HADES 14:45 – 15:35 TREAT 15:50 – 16:40 FATES WARNING 16:55 – 17:50 THE QUIREBOYS 18:05 – 19:15 NEVERMORE 19:15 – 20:10 DEW-SCENTED (dvorana) 19:35 – 20:45 QUEENSRYCHE 20:45 – 21:55 THE HAUNTED (dvorana) 21:10 – 22:40 TWISTED SISTER 23:00 – 00:30 DESTRUCTION (dvorana) SAVAGE GRACE setlista: 1.Bound To Be Free 2.Into The Fire 3.After The Fall From Grace 4.We Came, We Saw, We Conquered 5.Master Of Disguise 6.The Dominatress 7.Sins Of The Damned 8.Exciter (Judas Priest cover) BULLET setlista: 1.Pay The Price 2.Stand Up And Shout (Dio cover) 3.Dusk Til Dawn 4.Turn It Up Loud 5.Heading For The Top 6.One Deal With The Devil 7.Rambling Man 8.Bite The Bullet 9.Roadking 10.Bang Your Head SACRED STEEL setlista: 1.Metal is War 2.Battle Angel 3.Open Wide the Gate 4.Heavy metal To the End 5.Denial of Judas (Heaven Betrayed) 6.Maniacs of Speed 7.Kill the King (Rainbow cover) 8.Carnage Victory 9.Slaughter prophecy 10.Wargods of metal HADES setlista: 1.Exist to Resist 2.Widow’s Mite (Chapter Eleven) 3.The Leaders? 4.King In Exile 5.I Too Eye 6.Rebel Without a Brain 7.Voodoo (Black Sabbath cover) 8.Opinionate! 9.On to Iliad 10.Nightstalker TREAT setlista: 1.The War Is Over 2.Ready For The Taking 3.Paper Tiger 4.Rev It Up / Party All Over / Too Wild 5.We Own The Night 6.Sole Survivor 7.Get You On The Run 8.Conspiracy 9.Skies Of Mongolia 10.World Of Promises FATES WARNING setlista: 1.One 2.Life in Still Water 3.A Pleasant Shade of Gray Part III 4.We Only Say Goodbye 5.The Eleventh Hour 6.Point of View 7.Eye To Eye 8.Through Different Eyes 9.Monument THE QUIREBOYS setlista: 1.Intro 2.Bite The Hand That Feeds 3.Have a Little 4.The Finer Stuff 5.Tramps And Thieves 6.There She Goes Again 7.I Love This Dirty Town 8.This Is Rock ‘N’ Roll 9.Man on the Loose 10.Starstruck (Rainbow cover) 11.7 O’Clock NEVERMORE setlista: 1. Beyond Within 2. The River Dragon Has Come 3. Your Poison Throne 4. Born 5. Inside Four Walls 6. Narcosynthesis 7. The Termination Proclamation 8. This Godless Endeavor 9. The Heart Collector 10. The Obsidian Conspiracy 11. Emptiness Unobstructed 12. Enemies Of Reality QUEENSRYCHE setlista: 1.Hit the Black 2.Sacred Ground 3.Man Down! 4.The Hands 5.Damaged 6.The Thin Line 7.Breaking The Silence 8.Silent Lucidity 9.The Right Side Of My Mind 10.Neon Knights (Black Sabbath cover) 11.I Don’t Believe In Love 12.Jet City Woman 13.Empire THE HAUNTED setlista: 1. Dark Intentions 2. Bury Your Dead 3. 99 4. Trespass 5. The Flood 6. The Medication 7. Iron Mask 8. Bloodletting 9. Little Cage 10. D.O.A 11. No Compromise 12. Moronic Colossus 13. The Guilt Trip TWISTED SISTER setlista: 1.Come Out and Play (taped intro) 2.The Kids are Back 3.Stay Hungry 4.Captain Howdy 5.Shoot ’em Down 6.You Can’t Stop Rock ‘n’ Roll 7.The Fire Still Burns 8.I Am (I’m Me) 9.We’re Not Gonna Take It 10.The Price 11.I Believe in Rock ‘n’ Roll 12.Burn In Hell (plus drum solo) 13.I Wanna Rock —dodatak— 14.Under the Blade 15.Long Live Rock’n’Roll (Rainbow cover) 16.S.M.F.
Galerija slika
