Izvođač: Angra
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2006
“Aurora Consurgens” je definitivno drugačiji album od “Temple Of Shadows”. Inspiriran je starom knjigom koju je napisao sv. Toma Akvinski. Tu knjigu navodno je koristio, primjerice, Jung za uspostavljanje veza između snova i raznih duševnih stanja. Album pritom ne nosi koncept. Svaka od skladbi na albumu “Aurora Consurgens” bavi se jednim odabranim stanjem, samo jednim od mnogih duševnih stanja pojedinca. Već kad samo preletimo naslove skladbi, nije teško zaključiti koja se od njih, primjerice, bavi sklonošću počinjenju samoubojstva, shizofrenijom, manijakalnom depresijom, sociopatijom,… Angra s “Aurora Consurgens” ostaju strogo prepoznatljivi u svojoj niši, a istodobno nude nešto drugačiji album, iz kojeg zrači mnogo više mračnog, mutnog ugođaja nego dosad. Podsvijest je puna crnih misli!
Album zanimljivo ne posjeduje niti jednu tipičnu epsku “straight bewtween your teeth” power metal himnu koja bi imala potencijal hita, ili skladbu koju možeš bilo kada otpjevušiti. Time se mogao pohvaliti praktički svaki Angra album do “Aurora Consurgens”. Ovaj put bombastičnost koja te zahvati na prvu kroz “power metal drive” ne osjeća se. Iznenađenje je već sam vokalni pristup Edua Falaschija, koji se na albumu dosljedno drži nižih dionica. Ni jednog vriska koji para uši na ploči nema! Čak i s obzirom na udarnost power metal produkcije u osnovi albuma, složeni elementi se isprva malo prikriju, ali što češće sjedaš slušati album, sve veću težinu dobivaju, a slika se upotpunjuje. I na kraju shvatiš da su skladbe građene mnogo složenije nego na pločama “Rebirth” (2001) ili “Temple Of Shadows” (2004), ako se usredotočimo samo na albume sastava iz novog tisućljeća. Po zahtjevnosti je to jedan od najteže osvojivih albuma koje je sastav izdao u svojoj karijeri. Smiješno je da to pri slušanju na prvu ne možeš odmah jasno uočiti, jer je najslušljiviji čimbenik, koji ti prvi kuca na uho, upravo melodične gitarske harmonije, kojih i ovaj put ima na pretek, a one su karakteristične za šablonu klasičnog melodičnog metala i “power metala”. To je album kojem treba vremena da ti uđe pod kožu. Naglih ritmičkih obrata i “kontraritmički” lomljenih prijelaza na njemu vrvi.
Produkcija je udarna, a riffing čvrst i dominantan. Naravno, Angru bez brazilskih etno folk ritmova, “podritmova” i ostalih prepoznatljivih melodičnih elemenata južnoameričkog kastiljskog temperamenta nije moguće zamisliti. To je oduvijek davalo sastavu dobrodošao pečat jedinstvenosti i prepoznatljivosti. I ovaj put Angra nisu zaboravili na njih. So Near So Far je, primjerice, Carolina IV. u dozrelom izdanju, starijem deset godina. Gitarski dvojac Loureiro i Bittencourt opet su prvorazredna atrakcija albuma, a njihov dovršeni rad na gitarama, općenito po razini međusobne uigranosti na kvalitativnom standardu kojem slični sastavi još dugo neće doraslo, opet oduzima dah. Paklensko pikiranje preko riffova, što su naslijedili od Helloween i izbrusili do savršenstva! Sviranje ekstremne brzine u kombinaciji s prvorazrednim osjećajem za melodiju! Paganini na struju! Sve je odjeveno u složenu komponentu šarene palete ritmičke raznolikosti, koja Angri daje prepoznatljiv intelekt, a atmosferičnost je opet osigurana dodatkom hrabro odabranih orkestralnih aranžmana, koji intelekt sastava samo nadograđuju. Angra potvrđuju svoje vješto majstorstvo, a album dobiva dodatni veliki plus zbog toga što je sva ta složenost opet objedinjena u rukama sastava tako da fluidnost albuma nije narušena ni na jednoj jedinoj točki, iako je album protkan nekim od najstrmoglavijih eksperimentalnih bjegova ritam linije i same gitarske “furioznosti”, što prethodne Angra albume nikad nije tako opsežno obilježavalo. Jedan od tipičnih komada takvog profinjenog spajanja na novoj ploči je Window To Nowhere.
“Aurora Consurgens” je najzreliji Angra album dosad, a njegovo izdanje najljepši je mogući način na koji je sastav obilježio 15. obljetnicu svojeg postojanja. Angra dokazuju da im ideja kojima još uvijek mogu šokirati svoje vjerne sljedbenike, kao i ostatak glazbenog svijeta, nikako još ne misli ponestati.
Postava
Edu Falaschi – vokal
Kiko Loureiro – gitara
Rafael Bittencourt – gitara
Aquiles Priester – bubnjevi
Felipe Andreolli – bas gitara
Produkcija
Dennis Ward
Popis skladbi
1. The Course of Nature (3:47)
2. Ego Painted Grey (5:49)
3. Salvation: Suicide (4:21)
4. The Voice Commanding You (5:29)
5. Passing By (6:31)
6. Breaking Ties (3:30)
7. Scream Your Heart Out (4:24)
8. Window to Nowhere (6:01)
9. So Near So Far (6:11)
10. Abandoned Fate (3:09)
Trajanje albuma: 50.47
