Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 30.10.2006
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 6000 SIT/ 25 €
Prvo vam dugujemo iskrenu ispriku jer ovaj put nećete moći pročitati ništa konkretno o metal koncertu tjedna, koji bi to i bio da se stvari radilo malo promišljenije i sa zdravom dozom logike koja proizlazi iz toga da u naš podalpski kutak raja namamimo velika imena iz svijeta glazbe. U Orto baru se u utorak, na Noć vještica, okupila šačica težakmetalnih zaljubljenika koji su uspjeli dograbiti mali svežanj ulaznica što su bile na raspolaganju. Nastupili su naime Napalm Death, očevi grindcorea, koji već dobrih dvadeset godina (ili točnije od 1982.) bučno razglašavaju svoju kritiku truleži društvenog sustava. Večerašnja pratnja bila je obećanje dobrog koncerta, jer su atmosferu zagrijavali Mandeed i Born From Pain, također poslastica za znalce koji žude za nešto novijim ritmovima i zvukovima. Kritika koju vrijedi izreći ne ide na račun skupina, koje svoj posao i više nego dobro odrađuju, nego na račun organizatora događaja. Napalm Death su na našim su pozornicama svirali treći put. Nisu neka mala skupina iz, ne znam, nekog zaselja bogu iza leđa, nego je riječ o prominentnom, etabliranom imenu koje nije bilo moguće preslišati ni previdjeti, koliko god to željeli. Nekako se, doduše više osamdesetih, jednostavno urezalo u našu podsvijest, makar mnogi nisu znali ni jednu pjesmu. A kad nakon dugogodišnje stanke dođu u Sloveniju, na raspolaganju je samo jedan koncert na koji se može nagurati maksimalno 100 fanova, a ako ih ima više, već će se nagurati u malom prostoru koji dijeli šank od pozornice. Sve bi se to dalo preživjeti da je postojala barem osnovna infrastruktura za kvalitetno medijsko izvještavanje. Ovaj put sam svoj redoviti posao glazbenog novinara na jednoj od televizijskih postaja pokušao spojiti s recenzentskim prvijencem za rockline.info. Dovraga: radim i za emisiju Aritmija, gdje moja malenkost brine za razbijanje ušnog voska i depilaciju uz eventualno preglasno slušanje televizora, jer kao glazbeni novinar pokrivam onaj dio glazbenog spektra koji se ljubazno naziva hard’n’heavy. Na koncert, zbog nedostatka sluha organizatora, nismo došli, iako je rečeno da je sve dogovoreno. Juvenilne reakcije pojedinih odgovornih ljudi dovode do toga da medijsku prisutnost, ako ovi spomenu bilo kakve svoje zamolbe ili potrebe, jednostavno ne trebaju. Vjerujem da bi mnogi željeli vidjeti kako je bilo, ali to jednostavno neće vidjeti. Zbog isticanja svojih osnovnih potreba brisali su nas s liste uzvanika.
Da sažmemo: Dirty Skunks su jednostavno odabrali svoj put, kojim velika imena možemo strpati u prostor veličine vaše spavaće sobe. To je prva zamjerka, odnosno primjedba, jer vjerujem da bi koncert vjerojatno željelo pogledati više ljudi.
Druga zamjerka je više opaska – majice i CD-e i sve ostalo moguće je prodavati izravno kod zahoda. Dobro, današnja mladež je na svašta navikla, ali miris fekalija mi baš ne budi želju za nabavom najnovijeg albuma bilo koje skupine…
Treća zamjerka cilja na nerazumijevanje osnovnih potreba za normalan rad, hajde, dajmo si laskati, novinara – treba ti barem jasno najavljeno vrijeme kad će biti intervju, tko će ti biti sugovornik i koliko vremena imaš na raspolaganju, kako stoji stvar s mogućnošću snimanja koncerata itd. Ako govorimo o profesionalizmu, čijim se perjem većina ljudi tako rado kiti, onda je to osnova. Nadalje: mediji, pa bilo da je riječ o tiskanima, videu ili bilo kojem drugom, jesu (!!!) reklama pojedinog događaja. Reklama prodaje događaje koji će se dogoditi unaprijed, a svaka skupina koja će svirati kod nas treba određene informacije o organizaciji koncerata i o dojmovima svojih prethodnika na našim malim pozornicama. Osnovna komunikacija između medija i organizatora (obostrana komunikacija, razmjena osnovnih informacija i obostrana suradnja) – to je nužan uvjet za uspjeh. Pitanje je koliko su stvarne ambicije za daljnje pozivanje zvučnih imena u budućnosti. Ako je riječ samo o pozi, po kojoj svaki Kekec može biti i organizator koncerata, onda se, dragi moji, ne smijemo čuditi da toliki koncerti jednostavno otpadnu, slabo su oglašavani i naposljetku slabo posjećeni. Svatko tko misli da može izvesti koncert, neka ga izvede korektno. Ne radi se samo o prodaji ulaznica, tiskanju plakata i najmu prostora. Ima tu još puno više. Pa budimo sretni što imamo barem toliko malo koliko nam se ponudi i zaista izvede. Ne kažem – štošta se popravilo nabolje. Imamo više koncerata nego što ih je bilo, ne znam, prije 15 godina. I imena su zvučnija. Posjećenost je za mnogog organizatora bila dobra. Trljali su ruke. Trljaju ih još i sad i još će ih. Samo za informaciju – toliko znamo govoriti o usporedbi s inozemstvom. Zašto ne bismo i promotivnu djelatnost koncertnih događaja pokušali kopirati od onih koji to nešto bolje vladaju i zaista imaju što pokazati. Onda neće biti više spodrsljaja kao što su bili Marilyn Manson, Michael Jackson i slični događaji u Sloveniji (usput – ni jedan ni drugi nisu bili izvedeni…). Pitanje je pak s kakvim će okusom u ustima odavde krenuti Napalm Death i njihovi prijatelji. Još važnije je: kada (i ako uopće) će se nakon toga još vratiti u naše krajeve… Svakako je riječ o izglasavanju nepovjerenja ovogodišnjim organizatorima, koji su u svom radu bili, blago rečeno, amaterski, uskogrudni i poslovno nekorektni.
