Mjesto: Pula / Hrvatska
Datum koncerta: 29.08.2008
Broj posjetitelja: 10000
Cijena ulaznice: 60,00HRK (cca. 8,50€)
Posjet Puli pretposljednjeg dana kolovoza 2008., točnije posjet 14. tradicionalnom Twin Horn Beach Party Bikers festivalu u Puli, bio je u režiji mog svakodnevnog života posve neplaniran. Jedva sam se sabrao nakon burne noći provedene s članovima sastava Lady’s First poslije koncerta u Podljubelju (RockLine reportažu pročitaj OVDJE), a već je stigao novi dan za avanturu. Što bih lagao, jedva sam čekao da se opet smjestim u auto!
Zahvaljujući povratnom pozivu iz sastava Heat, koji su se odazvali na moj zahtjev poslan svega dva dana prije koncerta Axxis, nakon dugo vremena opet sam odjurio u Istru. Prizorište se skrivalo usred šumskog otoka, koji je u ovom slučaju, s obzirom na neposrednu blizinu grada Pule, predstavljao odličnu protubučnu barijeru, nekakav pufer za gutanje viška decibela. Dakle, odličan ambijent za ovakve priredbe, i zbog obilja sjenovitih mjesta koja nudi.
Axxis, njemački simfonijski hard rock bend, koji se u svom današnjem izdanju često dotiče smjernica power metala, danas broji debelih 19 godina. Dakle, uskoro će 20 godina otkako su nastupili davne 1989. u ljubljanskoj Hali Tivoli (Slovenija). Bio je kraj rujna, a Axxis su tada nastupili kao predgrupa Black Sabbath na turneji “Headless Cross”. No, Axxis su se u tih 19 godina glazbeno-stilski konkretno promijenili i doživjeli šarenu evoluciju glazbenog izraza. Na početku su treskali tada moderan sleaze/glam hard rock, na koji nas danas podsjete samo izvedbama starih hitova, a danas svoj glazbeni izraz grade na konkretnoj gradnji bombastike i dramskog elementa, zahvaljujući orkestralnim aranžmanima koje rado dodaju u riffovske forme.
FALLEN ANGELS:
Fallen Angels, iz hrvatskog Bjelovara, bili su odlično rješenje za zagrijavanje pred Axxis. Riječ je o odličnom bendu koji svira obrade, a takve su grupe na motorističkim festivalima obično najpoželjnije. Momci su zajedno dobrih šest godina i odlučili su zabavljati ljude sviranjem zanimljive kombinacije skladbi većih stranih sastava, kao što su Guns N’ Roses, Bon Jovi (stari klasici) i (da, dobro čitaš) The Cult (!!!). Tome su dodali hit Whitesnakea Fool For Your Lovin’ i sve skupa dobro zacijenili hitom Ramonesa Pet Sematary.
Vokal je fenomenalan! Ima odličan raspon, nevjerojatno prilagodljiv raznolikosti odsviranog repertoara. Prve tri četvrtine koncerta prilično brzo su prošle, zahvaljujući zagriženosti i uvjerljivosti izvedenog materijala, za koji se pobrinuo trio Dany Daniels (gitara, prateći vokal), TommyGun (vokal, bas-gitara) i Igor (bubnjevi). Karizmatični vokal djelovao je kao odlično zvučno punilo u izvedbi materijala Bon Jovija i Guns’ N Roses, a vrlo dobro su prošli i Whitesnake. Vokal je naime toliko dobar i uvjerljiv da se klavijature, dodatni prateći vokali i ostala kozmetika koja bi pomogla približiti obradu originalnom zvuku nikako nisu mogli zamjeriti. Klavijaturista Fallen Angels inače imaju, ali ga na pozornici u Puli (iz meni nepoznatih razloga) ovaj put nije bilo. Momci su si naravno dopustili poneki “prekršaj”, što je na ovakvim žurkama inače dopušteno. Pogotovo u gitarskim solažama, a i poneki prijelaz na bubnjevima nije bio posve precizan. Daleko najbolje prošao je repertoar The Cult, koji je zvukovno i vokalno djelovao izvedbeno doista kvalitetnije od svega doživljenog. Momci su naglasili da ih veže čvrsta pozornička kemija. Posjeduju eksplozivnost nastupa, a pjevač basist TommyGun lokomotiva je na pozornici koja vuče vlak sastava naprijed. Nažalost, u zadnjoj je četvrtini atmosfera s dinamikom malo splasnula, kao posljedica manje impresivnog izbora obrada koji je počeo dosađivati. Spodrsljaj je sastav priuštio kad se na samom kraju nastupa prihvatio sviranja Aces Of Spades (orig. Motorhead). Toga rock i metal sastavi ne smiju raditi jer se automatski izlažu ruglu, svaka verzija koju naprave automatski je premelodična, što esenciju skladbe odmah kastrira. Zanimljiva je jedino obrada Motorhead klasika u režiji country šaljivdžija Hayseed Dixie, a takav Motorhead eksperiment bio bi možda zanimljiv i u režiji sastava (upravo onih najnemogućijih) kao što su Depeche Mode ili Laibach. Fallen Angels bi na kraju prošli znatno bolje s nekom, makar i potpuno otrcanom, Born To Be Wild (Steppenwolf).
Ukratko, Fallen Angels su sastav koji je nevjerojatno hvaležan izbor za ovakve događaje, uvijek su aktualni i za nastupanje na motorističkim prizorištima u Sloveniji. Odličan šou!
AXXIS:
Legende iz njemačkog Dortmunda prilično su ugodno iznenađenje za smještaj na motorističkom festivalu. Vrlo hrabar potez. No ovaj put straha nije bilo. Publika je marljivo posjetila asfaltni plato ispred pozornice pa je koncert slušalo kojih dobrih 1300 ljudi. Mnogo razgaljenih stiglo je i iz Slovenije, priliku za gledanje svojih sunarodnjaka iskoristili su i njemački turisti koji su se slučajno u to vrijeme našli na odmoru u Istri.
Axxis su prošle jeseni izdali novi studijski album “Doom Of Destiny”. Svoje set liste nisu opterećivali repertoarom s tog albuma, kako bi se moglo očekivati, pa su s njega uvrstili svega tri skladbe od ukupno 16 točaka. Momci imaju u rujnu “zabukirano” nekoliko kasnoljetnih festivalskih nastupa koji brinu da se ime Axxis pojavljuje na prizorištima, a nakon doživljenog prije koncerta, kad sam se susreo s članovima sastava, osjećaj je potvrdilo i to da su dečki nevjerojatno nabijeni pozitivnom energijom, opušteni i da doista uživaju kad su opet zajedno na turneji. Osjetilo se da momci vole istraživati “egzotične” zemlje u kojima dosad još nisu svirali. Momci ovaj put nisu previše posegnuli u džep svog proračuna i krenuli su na put bez dodatnih ženskih pratećih vokala, samo s osnovnom opremom (instrumenti). No ipak im je dio tog novca iz kese ipak oduzeo unajmljeni plaćenik Dirk Brand, koji sastav na koncertnim nastupima privremeno spašava na poziciji bubnjeva, sve dok Axxis ne nađu stalnu zamjenu za “odbjeglog” Andrea Hilgersa, koji sad svira kod Nijemaca Rage.
Sat je snažno odbio preko jedanaest navečer kad smo naposljetku čuli uvodnu Voices Of Destiny, koja se logično preljevala u Doom Of Destiny (Arabia) s istoimenog aktualnog studijskog albuma sastava. Momci posjeduju izuzetnu rutinu i iskustvo pa su od prvog do posljednjeg trenutka koncerta ponudili izrazito samopouzdanje i pozorničku nepopustljivost, koja je uspješno vijugala između potpune koncentriranosti i šaljivih dodataka pozorničke igre kojom je sastav raspirivao svjetinu ispod pozornice. Momci su sastavili set listu koja je marljivo obuhvatila njihov glazbeni opus, s težištem hitova u drugoj polovici. U prvom dijelu koncerta lijepo su iznenadili skladbom Little War, jedinom s njihova trećeg studijskog albuma “The Big Thrill” (1993), u skladbu Bloodangel (“Doom Of Destiny”, 2007) uključili su bubnjarsku solažu i tako omogućili Brandu da se malo razmahne, iako je prilično nezanimljiva solaža koristila ponajprije ostalim članovima da malo predahnu. Bernhard Weiss, jedini originalni član današnjih Axxis i čovjek koji drži sastav na životu, basist Rolf Schomaker i svježi, odlični gitarist koji se sastavu priključio prije albuma “Doom Of Destiny”, Marco Wriedt, neprestano su se brinuli za visokoenergičan nastup, a velika pozornica omogućila im je da se konkretno rasprše po njoj. Sredina redovitog dijela bila je posebno zanimljiva kad se sastav odlučio odjenuti dvije klasične skladbe Fire And Ice (“Kingdom Of The Night”, 1989) i Touch the Rainbow (“Axxis II.”, 1990) u akustiku, a skladbi Fire And Ice pritom dodati čak i blagu latino ritmičku podlogu. Tada je Bernhard dozvao na pozornicu djevojku koju je postavio u ulogu prateće vokalistice, što je u posljednje vrijeme navika novih Axxis. Cura se nije dugo dala moliti i marljivo je lupala o tamburin kako joj je naredio Bernhard. Djevojka bi najradije ostala na pozornici da je Bernie nije diplomatski i ljubazno ispratio s pozornice nakon kraja Touch The Rainbow.
Nakon toga intenzitet koncerta samo je rastao i dosegnuo završni “crescendo” izvedbom klasičnih hitova Little Look Back i Kingdom Of The Night, koji je na kraju očekivano izazvao najviše povratne energije po količini oslobođenih decibela i kinetizma publike ispod pozornice. Nekoliko pojedinaca ispod pozornice istaknulo se poznavanjem stihova većine skladbi Axxis, što je dokazivalo da su se toga dana na festivalu po svoj prilici, slično kao ja, našli samo zbog Axxis.
U prvom bisu momci su očekivano opalili još jednu obaveznu skladbu koja ne smije nedostajati na repertoaru. To je Living In A World s albuma “Kingdom Of The Night” (1989). Zanimljiv izbor za završetak bila je simfonijska Angel Of Death (“Time Machine”, 2004). Budući da se Axxis nakon toga nisu zahvalili publici, nego su obijesno odkoračili s pozornice, taj je postupak sugerirao da kriju još jednog asa u rukavu. Drugi bis ih je donio na pozornicu, a Weiss se obratio publici da ni Axxis neće napustiti motoriste a da im prije toga ne odsviraju barem jednu obradu. Odlučili su se za obradu Nana, Hey, Hey, Kiss Him Goodbye sastava Steam. Nažalost, ne znam razlog zašto u bisu nisu izveli i skladbu Shadowman (“Back To Kingdom”, 2000), koja je bila zapisana na set listi.
Kvintet, uz to sam zaboravio spomenuti klavijaturista Harryja Oellersa, pristupio je doista profesionalno. Svirali su punom parom, samouvjereno i svojom su pozorničkom igrom plasirali izuzetnu mjeru dinamike kroz cijeli šou! Bernhard Weiss je nakon svih ovih godina zadržao izniman vokal. Eksplozivan i izražajno snažan u svakom položaju. Čist i autoritativan, visoko melodičan s blagim vibratom, koji svim skladbama dodaje karakterističan “Bernie Wiess” začin, po kojem ih možeš u tren prepoznati. Axxis su djelovali manje bombastično i atmosferično nego u ulozi predgrupe na posljednjoj turneji s Helloween prošle godine (RockLine reportažu s koncerta u njemačkom Kaufbeurenu pročitaj OVDJE) i znatno rockerskije, oštrije i izravnije. Igru su prilagodili zahtjevima motorističkih standarda. Momci su uvjerili da su puni energije i da žele nastupe. Novi gitarist Marco Wriedt donio je izuzetnu svježinu i opuštenost. Nevjerojatno je kako se odlično sporazumijevaju kroz sviranje s pjevačem Bernijem, a ovaj je i izniman solist i nadahnuti tvorac rifova! Odličan izbor za sastav koji s albumom “Doom Of Destiny” doživljava ponovni glazbeni procvat. Axxis je samo malo zezao zvuk tijekom koncerta jer su klavijature bile premalo čujne, a povremeno je smetala i preglasna bas-linija.
Za kraj bih se iskreno zahvalio Roku Smajlagiću iz sastava Heat na pozivu i ljubaznom dočeku, a on se i pobrinuo da Axxis ove godine posjete Pulu. Istodobno bih se zahvalio svim šefovima 14. zaredom tradicionalnog Twin Horn Beach Party festivala, koji su izveli još jedno nezaboravno druženje ljubitelja dobre glazbe i naravno, nadasve čeličnih bučnih dvokotačnih ljepotana. Neka bude spomenuto i to da je ovaj put bilo pomno pripremljeno i konkretna pozornica, koja je bila velika i visoka, s boljom pozorničkom rasvjetom. Vidimo se opet iduće godine.
Setlista
1. Doom of Destiny
2. Tales of Glory Island
3. Little War
4. Lady Moon
5. Bloodangel
6. Solo bubnjevi
7. Astoria
8. Fire And Ice (acoustic)
9. Touch the Rainbow (acoustic)
10. Wind in the Night
11. My Little Princess
12. Little Look Back
13. Kingdom Of The Night
—bis 1.—
13. Living In A World
14. Angel of Death
—bis 2.—
15. Nana, Hey, Hey, Kiss Him Goodbye
Galerija slika
