Metal Mania Open Air 2008, drugi dan!
Autor: Rok Klemše, Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Datum koncerta: 29.08.2008
Broj posjetitelja: 158
Cijena karte: 1200
Raj na Zemlji? Što je, dovraga, ovo na ovoj Zemlji?… Uh, oh, ah… novo jutro… Eto, tako se razum teturajući i posrćući vukao nakon preživljenog prvog dana festivala Metal Mania Open Air u Komenu. To je taj strašni festival o kojem Metal Camp može samo sanjati, festival na kojem metal zajednica u Sloveniji na tri dana postane prava obitelj, a svi sudionici pravi braća i sestre. No, pitanje je što bi ostalo od cijele te metalske blagdanske idile, kad se zakopaju sve ratne sjekire i zacijele rane, kad bi izvadio samo jedan komadić slagalice. Alkoholna pića, naime. Dobro, ostavimo zafrkanciju po strani, jer je prokleto teško bilo doći do kruha, jogurta i komadića sira u Tušu usred Komena. Metalska invazija posvuda. Na putu nam stoji policijska patrola koja ugrožava čak i prolazne pješake, koji su otišli u selo po nove zalihe plemenitih alkoholnih napitaka. Dok požrtvovni kamerađi čekaju “cash and carry” pizzu u Komenu, ja letim pod pozornicu, jer na rasporedu su već…
RAGESPECT:
…Ragespect. Ljudi koje možemo strpati u neku verziju hardcorea, s osloncem na riffove baštine Sepultura/Slayer, grade svoju scensku karizmu na isticanju velikog voluminoznog groovea koji tvore vražji gitarski riffovi, masivni, niže ugođeni, s tračkom razmazane distorzije, ali spaljujućeg udara, naslonjeni na beat dobro nauljenog stroja čvrste ritam linije. Feel My Fist bio je pravi odgovor na sve što Ragespect jesu. Moderni i silno privlačni, jer su jednostavni, izravni i vrlo pristupačan šut u venu koji pali iz prve. Bez solaža, svedeni na samo nekoliko tonova, pa i ti možda čak smetaju. Ragespect imaju posebnu sreću što na vokalu imaju Petra, čija je boja glasa taman prava za stvaranje dodatnog instrumenta koji se učinkovito veže na jezgru samih riffova i atmosferičnog “groove feela” grupe. Autoritativan je i karizmatičan, buntovan, bijesan i naravno poduprt vrištanjem, posvađan s melodijom koja bi izrazu grupe samo štetila. Idealan za Ragespect. I za njegov nastup i energiju koju pjevač zrači s pozornice mogu reći da je izvanredna. Koherentan i uigran nastup grupe to je bio, iako se osjećalo da Ragespect mogu iz sebe iscijediti još mnogo, mnogo više otrova, bijesa i elektriciteta. Sat je otkucao tek pola jedanaest, pod pozornicom jedva 10 ljudi i povratne energije ispod pozornice tako malo da bi se grupa do kraja otrgnula. Ipak su Ragespect priredili izvanredno osvježenje festivala Metal Mania. Jedinstveni su za slovensku scenu i istodobno izuzetno uvjerljivi hardcoreovci koji drže Sloveniju u modnom koraku sa svijetom i tako donose na sunčanu stranu Alpa svjež glazbeni vjetar izvanredne kvalitete.
Ragespect set lista:
1. Feel My Fist
2. War
3. Vaš sistem
4. T.R.O.S.
5. Vojska
6. No C ontrol
7. Politika
8. Upor
9. World Of Lies
10. Face It
DEFIANT:
Požeški melodični death metalci naslijedili su pozornicu. Hrvatski bendovi uvijek očaraju izvanrednim osjećajem za ritam i to su potvrdili i Defiant. Četiri dečka, Beretz (vokal, gitara), Kris (gitara), File (bubnjevi) i Bole (bas gitara), izveli su mješavinu death metala koja sadrži mnoge melodične pasaže, koji osobito u mirnim dijelovima u tercnim harmonijama vuku na göteborgšku školu death metala koju su ustoličili In Flames ili Dark Tranquillity. Kompleksno građene skladbe alterniraju između usporenog death gromoglasja koje vodi vrlo raznolik Beretzov vokal, koji u growlanju može vrištati više à la In Flames, ili je mnogo, mnogo niže intoniran (Grave, Gates Of Ishtar, Ebony Tears), gdje gubi svaku iskru melodije. Još jedan silno zanimljiv bend koji zaslužuje svu pažnju. Doduše, plovi s vjetrom u leđa sada već gotovo legendarne škole švedskog melodičnog death metala i tako na obzor ne donosi ništa posebno glazbeno svježe, no momci su i na festivalu Metal Mania konkretno stisnuli okidač pa je malo prije podneva konkretno zagrmjelo. Svakako se osjetila činjenica da se većina posjetitelja još uvijek “liječila” po šatorima ili na okrepljujućim jutarnjim kavicama i neki posebno vratolomni koncertni bljesak na pozornici nismo doživjeli. Unatoč tome Defiant su izveli korektan nastup u koji su uklopili skladbe kao što su I Demand, Bloody Roses i Reality.
VULVATHRONE:
Grindcore metalci iz Murske Sobote, zapisani pornografskoj poeziji, nažalost ove godine nisu imali svoj dan. Ubrzo nakon početka koncerta jedan od monitora počeo je sumnjivo prdjeti. Prdenju nije bilo kraja i dečki, koji naravno nisu zaboravili ni ovaj put obuti lutkaste papučice, što im je stalnica (ovaj put bez umjetne, napuhane erotske lutke na pozornici), morali su se nakon 15 minuta oprostiti s pozornice, jer da im je logistika otišla u “maloro”. Prije odlaska s pozornice razbacali su tucet lješnikovih napolitanki marke Manner i tako barem djelomično utješili “izgladnjele” metalske hodočasnike pod pozornicom, koji su se nadali opolzko slatko opscenom metežu, za dobrobit erotike i uspješnijeg razmnožavanja Slovenaca. Već prije toga bilo je previše obraćanja publici s pozornice, a premalo sviranja, što je davalo naslutiti da nešto na pozornici stvarno ne štima. Bitch! Suck my tich? Ne? Pa nekad drugi put.
CYCLONE:
Ovu grupu gledali smo već prošle godine, kao i Vulvathrone. I također su nastupile jedna za drugom. Zapravo je festivalsko raspoloženje, za koje su Defiant i Ragespect pripremili odličnu podlogu, na festivalu u dobroj mjeri utrnulo. Vulvathrone su imali problema i prerano spakirali kofere s pozornice, što je rezultiralo predstavom cirkuske dresure hranjenja napolitankama, a Cyclone nekako nikako nisu zagrijali do vrelišta. Grupa djeluje dobre dvije godine i već je prošla kroz promjene u postavi, jer je bivćeg pjevača naslijedio novi (Anže), a dečki su u grupu pozvali i klavijaturisticu Anju, zaduženu istodobno i za glavninu prateće vokale. Ne radi se o tehnici. Dečki i cura dokazuju da znaju vrtjeti instrumente u rukama. Radi se o nekakvoj mlitavo stvorenoj atmosferi, vruće-hladnoj atmosferi, koja nije uvjerila. Osobito se u vokalima osjećala grč i neopuštenost. Neka me vrag odnese, i grupu zajedno sa mnom, ali takav je bio osjećaj. Grupi svakako želim puni procvat. Svakako je vrlo zahtjevna stvar izraziti maksimalnu mjeru melodičnosti koju zahtijeva stil koji grupa njeguje (glam hard rock). Prvo, treba ti vrlo dobro ugođen zvuk na pozornici da se gitare i klavijature čuju ravnopravno, kao i višeglasne vokalne harmonije. Puno novca i puno vježbe. Prvi manjak se tako kod Cyclone na scenskim nastupima osjeti u vokalu i vokalnim harmonijama. Cyclone trebaju snažniji i eksplozivniji vokal koji će pridonositi punoći koncertnog zvuka i koji će znati scenskom igrom podići publiku na noge i komunikativnošću zapaliti pravu koncertnu vatru. Dakle više odlučnosti i punih jaja. Osobito je pucalo po šavovima u inače izvanredno zahtjevnoj klasici Livin’ On A Prayer grupe Bon Jovi, gdje se čuje i sasvim sitan “promašaj”. No grupa je već po toj strani, što se prihvatila te obrade, silno hrabra.
KARNAK:
Talijanski grindcore death metalci iz grada Monfalcone (Tržič), koji još pripada slovenskom zamejstvu, bili su prisiljeni gledati u praznu ispred pozornice. Glavnina naroda koja se do tada nakupila na prostoru vehementno je odkorakala za važnijim poslovima tog dana. Svakako jahače apokalipse iz susjedne države to očito nije posebno pogodilo, pa su se posla prihvatili suvereno i korektno. Postava Francesco Ponga (vokal, ritam gitara), Gabriele Pala (gitara, klavijature), Ivan Rassu (bas gitara) i Stefano Rumich (bubnjevi) donijela je tupo bubnjanje i zloglasno rogobatenje, zahvaljujući izrazitoj nemelodičnosti i odsječenim prijelaznim prekidima, koji su zbog često gotovo glazbeno nemogućih veza predstavljali izuzetno tešku kost za glodanje. Takvu glazbenu nepovezanost ne nađeš svaki dan. Pitao sam se kako, dovraga, dečki uop će drže tu fragmentaciju svih komadića u glavama i brinu za uigranost. Dečki su odvalili 10 skladbi, među njima Scavenger’s Daughter, Dismemberment , 1584 URSS, The Kiss Of The Virgin Mary, The Black Hole, The Torture Of The Boats, The Bronze Bull i In Silence. Nažalost, neki pasaži i njihova nespojivost ispadnu već toliko nepovezano da djeluju prilično smiješno. Ali ne pod ravnanjem samih Karnak. Za njih je autorski repertoar svakako smrtno ozbiljna sveta Biblija i momci su se na pozornici dostojno trudili. Nažalost krajnje neimpresivno i bez pravog akcenta. Najzloslutnije odjeveni metalci tog dana. Osobito Gabriele Pala s izgledom dezertiranog bosanskog nogometnog trenera Ivice Osima, nakon teškog poraza Željezničara od Varteksa.
OBDUCTION:
Šele su Kranjčani Obduction oživjeli festival svojim energičnim, kompaktnim i uživljenim nastupom. Vrlo moderno, komercijalno privlačno i generički, ali s ponositim “grooveom”. Odlična ritam linija koja stvara masivnu kulisu podvozja na koje su pričvršćeni “razglašeno” razmazani gitarski riffovi! Izraz grupe postaje silno prijemčiv za uši koje traže poguban, bijesan, još uvijek dovoljno buntovno jedak ženski vokal koji brine za glavninu melodije u izrazu grupe. Govorimo opet o Mojci i njezinom odličnom samouvjerenom i suverenom pristupu što se tiče scenske igre! Grupa je jedinstveno pokrenula u “prešerno ljuljanje” publiku pod pozornicom, bilo da se radilo o sporijim, baladnim ili polubaladnim komadima kao što je Tool ili pak paljevinskim i naspidiranim komadima kao što je jedna od najboljih alter rock/metal tvorevina kod nas, Dilemma. Fantastičnom Mojčinom vokalu bez poteško ća parira izvanredna instrumentalna četvorka koja se iskazala kako u izvanrednoj igri funky Gašperovog dinamičnog basa s cijelim nizom Goranovih bubnjarskih tehnika, tako i u iskričavosti starih gitarskih mačaka Dadota i Mirkota, koji se služe i oštrim riffovima i nježnim melodičnim harmonijama, a s druge strane metalski nasrtljivim solažama. Napokon opet grupa koja zna uzbuđivati! I još snimaju ploču!
INTERCEPTOR:
Obduction su odlično zagrijali pozornicu za legende slovenske metal scene i tvorce groblјanskog metala! Interceptor! Zapravo je sramota da sam imao čast pratiti nastup Interceptora tek drugi put u životu. Prvi sam put izgubio nevinost na koncertu Forbidden u Mariboru, 24.06.2008., gdje su Interceptor nastupali kao predgrupa. Momci su bez okolišanja odmah nagnali strah u kosti prisutnima klasikom Fade s istoimenog prvijenca i odmah potom se zavihorili na svjež singl Homo Stupidus, koji svojim provokativnim videom ne prestaje i ne prestaje navoditi na kušnju hrabrost slovenskih medija, koji su se do sada pokazali da je posjeduju vrlo malo, u vezi s promocijom videa za tu skladbu. Ostavimo litanije po strani i bacimo se odmah pod pozornicu oči u oči s legendama. Interceptor se ne može zamisliti bez karizme, bez premca. Valjanog Gregora Čulka – Čulea, koji je još jednom više bez trunke suzdržavanja pokazao kakav mora biti nastup pravog frontmana. Da. Interceptor su s Čuleom na krilima nevjerojatan magnet za oči. Njihovo vražje zveckanje “nagruvane” voluminozno opskurne thrash verzije kodiranja osnovnih riffova, jednostavno, razgolićeno, bez ikakvog ukrasa, ali s paklenom vožnjom koja ne popušta ni na trenutak i koja Čuleu daje ogromno prostora da se kroz svoje poimanje glazbenog principa rasplamsa na pozornici u svojoj pravoj pravcatoj biblijskoj propovijedi. Kvintet je kompaktan, nasrtljivo oštrih vrhova, nepopustljiv i vrlo “ljupko” uigran. Čule je glede “štosiranja” uvijek prava zagonetka koja ne prestaje nasmijavati svojom spontannošću i poslovičnom iskričavošću.
Čovjek se u jednoj od pauzica, među ostalim, pohvalio da mu hlače spadaju s pasa jer je navodno smršavio čak dvije veličine. Zašto smo tijekom nastupa mogli gledati Čulea kako se usred bijesnog growlanja pogrbljen desnicom vuče hlače prema gore? Jer mu je kolega navodno savjetovao da nosi te hlače kako bi svi vidjeli i vlastitim očima se uvjerili da je Čule napokon izgubio nešto suvišnih zaliha svog ponosnog stasa. Set lista bila je ovaj put orijentirana na treći album grupe “Mora”. Skladbe repertoara bit će istodobno zastupljene na nadolazećem “best ofu” koji grupa namjerava izdati u skorim danima (jesen/zima 2008.). Čule se posebno potrudio i navodno je na pozornicu stigao prvi put u životu bez molekule alkohola u krvi. To se uop će nije poznalo u njegovoj igri, koja je bila onakva kao i obično. Potpuni “čulešov” bez kraja i konca.
Interceptor su bez sumnje donijeli jedan od najboljih nastupa u konkurenciji drugog dana festivala. Jednostavno se osjeća da je grupa jasno fokusirana, ujedinjena glede ciljeva, napunjena energijom, željna svježe krvi i novih pobjeda, a Čule je pravi generator energije koji je svojom igrom nesebično ispušta i dijeli među narod. Čovjek je digao na noge prisutne pod pozornicom, koji su prvi put tog dana u stilu pravog odklopa podivljali. I energija je na festivalu napokon potekla u oba smjera. Čule je prava scenska “životinja” kakvu grupa Interceptor može samo priželjkivati. Magnet bez premca. Ukratko, nastup Interceptora bio je još jednom lekcija za sve prisutne grupe, koje su mogle izravno vidjeti kako treba izgledati pravi nastup, odjeven u beskompromisnu scensku igru izvedbe “na puno”, bez ikakvog kalkuliranja. Sa Čuleom na čelu. Bez srama i s lijevim krošeom ravno u čelo, ludome. Koliko je uspješna bila predstava grupe, svjedoči i činjenica da je Interceptorovih suvenira na službenom “merchu”, nakon nastupa grupe, doslovno nestalo.
Interceptor set lista:
1. Fade
2. Homo Stupidus
3. Inner Self
4. Revive
5. Got The Time
6. Pedofil
7. Puške namesto kruha
8. Blato
9. Paparazzo
10. Zadnja žrtev
SWEET SORROW:
Melodični death metalci iz Ljubljane, kojima bolju poziciju na popisu nastupajućih festivala doista ne bi mogli poželjeti. Uz Obduction je festival počeo dobivati krila, žeravicu su iza njih dobro raspirili Interceptor, pa je do dolaska Sweet Sorow publika bila odlično nalo ženа i zagrijana na pravu temperaturu da joj se zavrti i pod huronskim tonovima Sweet Sorrow! Momci su se nedavno ojačali novim gitaristom. Precizno školovanim i tehnički visoko potkovanim Blažem Lončarjem, koji tako od sada brine da željezni Pero ne samuje sa svojom gitarom sam u grupi. To je grupa koja široko odmjerenim koracima samouvjereno i primjetno napreduje iz mjeseca u mjesec. To je potvrdio i sam Marko Košmrlj, mladi vokalist koji nema ni 20 godina i grupi se pridružio u listopadu 2007., jer su njegova samouvjerenost, opuštenost i scenska agilnost narasle još za korak od krsnog nastupa u lokalu Izbruhov bazen (Kranj) u listopadu prošle godine. Klinac je ubijao izvrsnim growlanjem, dok su Us (bas gitara), Pero (gitara) i Rope (bubnjevi), stari iskusni mačkovi i jezgra grupe dakle, svojom promišljenošću i opreznom budnošću nad tijekom nastupa brinuli da grupa izvede još jedan briljantan koncert, s odličnim zvukom, jasno čujnim tercnim harmonijama, jasnim kontrastima između ritam linije i gitara i paklenski istaknutim vokalom (čitaj: hvaljeni prsti neumornog Yowde (Lady’s First) za mikserskim stolom). Skladba poput I Am Pain nevjerojatno je zapalila, jer se radi o ekstremno brzom komadu koji je odsviran vrlo precizno i na set listi se posebno isticao u uvjerljivom bljuvanju Sweet Sorrow esencije. Ovi su momci svoj glazbeni karakter odlično odjenuli nordijskom mitologijom, čiji se stihovi atmosferski izvanredno uspješno vežu na samu gradnju kompozicija i pri koncertnim izvedbama ostavljaju na slušatelju dodatan atmosferski pečat. Sweet Sorrow su odlični kreatori pogubne atmosfere. Grupa koja u ovom trenutku definitivno spada u najviši kvalitativni rang što se tiče slovenske metalske zajednice. Bombastično i zlobno do srži. Melodično zarazno, a istodobno krajnje jedko i spaljujuće. Od prvog do zadnjeg takta.
Sweet Sorrow set lista:
1. Another Life
2. Gloria Transit
3. I Am Pain
4. 1000th Millenium
5. Twilight Of The Gods
6. Betrayals Of Humanity
7. Scarlet Whore
8. God Of War
9. Skol
DICKLESS TRACY:
Vikinzi Sweet Sorrow predali su štafetu grinderima iz Brežica, Dickless Tracy. Dickless Tracy, koji u svojoj najnovijoj inkarnaciji broji tri člana, uz besmrtnu braću Cepanec još Sinea na bas gitari, kugu na slovenskim pozornicama pušta već dobrih deset godina, što je vrijedno svake pohvale, jer kod nas nema baš puno grupa koje bi izdržale tako dugo. Tijekom nastupa tako nije nedostajalo klasika kao što su Incubator of Death i Halls of Sickness, kao ni novijih tvorevina poput To Enter Martyrdom. Na pozornici vlada Cepo s grgljanjem čega god, a Dickless su ionako poznati po odštekanom humoru, kojemu Ivanovo izdašno zlostavljanje dvostruke pedale i Sinetovo drkanje žica samo dodaju trunku šarma. Dickless Tracy desetogodišnje se grindanje još kako poznaje. Brutal as fuck! I ne bi moglo biti prikladnije nego da se nebo nije otvorilo baš tijekom nastupa Dickless Tracy. Grindstorm!
Dickless Tracy setlista:
1. Conflicts of a Time to Come
2. Incubator of Death
3. To Enter Martyrdom
4. Grindstorm
5. Halls of Sickness
6. Promised for Eternity
7. Conclusive Inscription
METALSTEEL:
Sudbina je htjela, kao što je to već tradicija svake godine kada se odvija tradicionalni festival Metal Mania Open Air, da i ove godine pada kiša. Očito su Sweet Sorrow dobro razljutili Odina i njegove podanike i na koncertu MetalSteel nebo se zavilo u tamu. Lilo je kao iz kabla. Točno na početku koncerta. Jedan od većih metalskih fenomena na slovenskoj sceni, najmlađa slovenska metalska grupa, iz Medvoda, uop će se nije uplaƒila. Štoviše. Tu dodatnu kulisu, koju je ovaj put besplatno priložila sama majka priroda, MetalSteel su odlično iskoristili. Unatoč mladosti, članova koji u prosjeku još nisu dosegli 20 godina, radi se o silno uigranom bendu koji je brojnim nastupima u otprilike dobre četiri godine skupio lijepu mjeru koncertnog iskustva i time scenske rutine. MetalSteel su u Sloveniji vrlo dobro poznati. To nije sve. Jedna su od najomiljenijih grupa. Jednostavno zato jer su lijepi, mladi, stasiti pastusi s blago nestašnim izgledom. Tako su se prvi redovi i u najgorem pljusku napunili likovima djevojaka koje su bile konkretno natopljene i bilo ih je figa briga što će pasti s neba. Dovraga! Pa na pozornici su MetalSteel! Beni Kic je izrastao u karizmatičnog vođu koji bez poteško ća vodi pjevanje stihova i nudi briljantno vladanje gitarom. Mladi slovenski Kai Hansen (Gamma Ray) uspješno je prkosio baš svim težim segmentima, vokal je djelovao svježe, s uvjerljivim nabojem. S Rokom su se za šalu dvoboravali nekim duelima, stajali rame uz rame, kao što su to krajem sedamdesetih činili pioniri Judas Priest ili Thin Lizzy, dok je Matej na bas gitari svojim bogatim znanjem i mekanim sviranjem opet donosio veliku dodatnu šaku dodatnog melodičnog dinamita u zvuk grupe. Dašin bubnjarski sklop u radu nije popuštao i tako opremljeni MetalSteel su kroz paklenu oluju koja im je mršila kose i izmicala tlo pod nogama gorjeli punim plamenom. Također su MetalSteel ostavili pobjednički dojam i nakon Interceptora i Sweet Sorrow održavali energetski tok na relaciji grupa – publika na visokoj razini. Bez obzira na pljusak. Ljudi i grupa vidno su uživali! A to je bit cijele pointe. Kroz atmosferu kakvu na pozornici želi svaki metalac i koja je…
…ovaj put bila gotovo pogubna za Metal Mania Open Air. Jer je platno krova šatora nad pozornicom bilo slabo napeto, tijekom pljuska se na njemu nakupila golema količina vode koja je platno posve iskrivila prema dolje. Konstrukcija se opasno ljuljala pod nepodnošljivom težinom svježe kišnice, a organizator je sa svojom ekipom, predvođenom blizancima iz Lady’s First, Bucom i Yowdom, u posljednji čas požrtvovno spasio situaciju i uspješno sanirao stvar. Zbog nevremena festival je neko vrijeme bio prekinut, a kad se nebo smirilo, došlo je vrijeme za nastup…
TRAIL OF TEARS:
Uz romantični sunčev zalazak (kojeg zbog kišnih oblaka naravno nije bilo) prileži nešto za mekše duše i tu na program dolazi norveška postava Trail of Tears. Norvežani su svojim, 1998. izdanim, debitantskim albumom Disclosure in Red iznenadili izvanrednim gothic metalom u kojem su se miješali utjecaji melodičnog death metala, black metala, dinamičnih struktura, domišljatih zahvata, sirovog muškog growla i anđeoskog ženskog vokala. Deset godina od nastanka u grupi se izmijenilo malo more članova, a rezultat je prošle godine izdana ploča Existentia, koja se iz mora gothic metal bendova s konceptima “beauty and the beast” ne ističe ni po čemu. Točno to nas je čekalo i na festivalu Metal Mania, na kojem se postava pokazala u mutnijem svjetlu. Instrumentalni dio i muški growl obavili su svoj posao dobro, dok je sopranistica Cathrine Paulsen očajno falširala. Nastup Trail of Tears na ovogodišnjem festivalu stoga će brzo oti ći u zaborav.
IMPALED NAZARENE:
Posve druga pjesma bili su finski luđaci, black metalski psihopati Impaled Nazarene. Postava od svog nastanka buni duhove, bilo da se radi o kritikama zbog navodno nacističkih tekstova, sporu s norveškom black metal scenom ili navodnom samoubojstvu bivšeg gitarista Teemua Raimorantea (ovaj je 2003. u pijanom stanju navodno pao s mosta na led; “what a black metal way to go, he he”). Kako god, važna je glazba, a ne govorkanja, na što je uvijek upozoravao legendarni Chuck Schuldiner, a važno je to da Impaled Nazarene sviraju izvrstan black ‘n roll. A ništa drugo osim nevjerojatno energičnog i uživljenog nastupa poduprtog hektolitrima votke od Finaca ni ne možeš očekivati. “Worship the Goat!”
AVULSED:
Kao posljednja strana grupa petkovog večera na pozornicu je stupio vjerojatno najveći španjolski izvozni death metal proizvod, Avulsed. Iako na novu ploču španjolske death metal mašine čekamo još od 2005. izdanog Gorespattered Suicide, momci su izvrsno predstavili presjek sedamnaestogodišnje karijere i obuhvatili više-manje sve albume. Mediteranski temperament se na pozornici još kako osjeti, jer su Avulsed beskompromisni, bilo da se radi o životinjskim growlovima gnjilog Davea ili brutalnom Rickyjevom bubnjanju, koji je još u travnju ove godine doživio lakši moždani udar, koji se bubnjarskom luđaku uop će ne poznaje. Brutalni koliko su na pozornici, Avulsed su i kad je riječ o pijenju, i to izvan nje. “Hail Infernal Haemorrhoids!” Petak je black metalski zaključila obalna super grupa Grimoir.
Setlista
10:30 – Ragespect 11:20 – Defiant 12:10 – Vulvathrone 13:00 – Cyclöne 13:50 – Karnak 14:45 – Obduction 15:40 – Interceptor 16:35 – Sweet Sorrow 17:30 – Dickless Tracy 18:25 – Metalsteel 19:40 – TRAIL OF TEARS 21:10 – IMPALED NAZARENE 22:50 – AVULSED 00:20 – Grimoir
Galerija slika
































































