Datum intervjua: 29.08.2008
Nakon što me je organizator ljubazno primio na prostor 14. tradicionalnog Twin Horn Beach Party festivala u Puli, nije prošlo ni pet minuta, a već sam sjedio za stolom u backstageu s legendarnim pjevačem Axxis, osnivačem i trenutno jedinim originalnim članom sastava, koji Axxis cijelo vrijeme drži na nogama, Bernhardom Weissom. To je nevjerojatno pozitivna i karizmatična osoba, uvijek raspoložena za dobru šalu i zabavu. Uz to djeluje nevjerojatno razborito i realistično. Ubrzo nam se pridružio i novi gitarist grupe Marco Wriedt i u vrlo živahnom ambijentu, gdje je sve cvrkutalo od raznoraznih zvučnih kulisa, kako i dolikuje bajkerskom festivalu, napokon je krenuo naš, ovaj put zaista, maratonski intervju…
RockLine: Kako se osjećate?
Bernhard: Odlično!
Marco: Odlično! Prvi put sam u Hrvatskoj. Vrijeme je ovdje super, cure su lijepe, što bi čovjek više poželio?
Bernhard: Danas smo probali salatu od hobotnice, sjedili na obali gdje nas je grijalo sunce. Kod nas u Njemačkoj je trenutno stvarno odvratno vrijeme. Prije 15 godina bio sam ovdje blizu Pule, u mjestu Novi Vinodolski. I petnaest godina nakon toga sviram ovdje u Puli. To je stvarno nevjerojatno. Pula je vrlo lijep grad.
RockLine: Danas je prvi dan vaše ljetne turneje, što nam možete reći o turneji?
Bernhard: Zapravo to nije turneja. Turneju smo odradili zimi zajedno s Helloween i Gamma Ray. Ovaj put riječ je o pojedinačnim koncertnim nastupima na nekim festivalima. Nakon mjesec dana festivalska sezona za nas završava, a onda oko božićnih dana planiramo nekoliko pojedinačnih akustičnih koncerata u Njemačkoj
Marco: i Španjolskoj…
Bernhard: I Španjolskoj. Španjolska je za nas vrlo važna. To opet neće biti prava turneja, neka vrsta mini turneje, koja se kod nas inače nadovezuju jedna na drugu.
RockLine: Vaš aktualni studijski album “Doom Of Destiny” izašao je prošle jeseni. Koja je bila glavna glazbena usmjerenost kojoj ste se držali na tom albumu i zapravo osnovna ideja koja je vodila album?
Bernhard: Imamo čitavu hrpu usmjerenja. Pogotovo na početku, kad je album u najranijim fazama. A na početku se zapravo vrlo teško odlučujemo čega bismo se prihvatili.
Marco: Na ovom albumu pokušali smo pomiješati što više različitih boja. Tvrdo heavy usmjerenje s bombastikom, koje predstavljaju skladbe poput Better Fate ili Doom Of Destiny. Snimili smo i odličnu baladu u koju je uključena solaža na saksofonu, naslova The Fire Still Burns, i vrlo brzu metalsku pjesmu Father, Father,… Ukratko, na albumu ćeš naći zaista različita usmjerenja. To je za mene bio prvi album s Axxis, bio sam jako nadahnut i osjećao sam veliki zalet i oduševljenje dok smo ga snimali.
Bernhard: Nadam se da će tvoj zalet ostati takav i ubuduće.
Marco: Dat ću sve od sebe!
RockLine: Glazbeni stil grupe jako se mijenjao tijekom godina. Što je tome kumovalo?
Bernhard: Već na samom početku, s “Kingdom of the Night” i kasnije sa sljedećim albumom “Axxis II.”, kad smo recimo snimili skladbu Touch the Rainbow, koja ima dašak reggae glazbe, pa sve do brze speed metal pjesme. Cijelu karijeru držimo se toga da volimo isprobavati mnogo različitih stvari. Danas zvučimo mnogo metalnije, u glazbu ugrađujemo i dodatne ženske vokale, recimo na “Doom Of Destiny” ženski vokal ima ravnopravnu ulogu glavnog vokala. Smatram da je svakom glazbeniku dosadno kopirati svoje CD-ove iznova i iznova. Za nas je izazov isprobavanje novih stvari. Na početku ne znaš hoće li stvar zaživjeti ili neka ideja neće upaliti. Recimo, album “Voodoo Vibes”, koji se njemu (čitaj: Marco Wriedt, op.p.) jako sviđa, bio je za naše obožavatelje već kap koja je prelila čašu, previše eksperimentalan album. U tom razdoblju albuma “Voodoo Vibes” puno smo naučili. Za nas je bilo vrlo važno što smo izdali taj album. To je bio poljubac smrti za nas u odnosu s EMI Records. Bio je to posljednji CD koji smo izdali za njemački EMI Records. S EMI Records bili smo u Njemačkoj stvarno veliki bend, zaradili smo puno novca i tamo smo uvijek bili jako dobro poznati. Ali čim dođeš do njemačkih granica, sve staje. Čak i u Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Nitko ne zna Axxis. A sada, kad već sedam godina djelujemo s manjim izdavačima, kao što su Massacre Records i AFM Records, dobili smo priliku nastupati i recimo u Hrvatskoj, Rumunjskoj, Španjolskoj, Italiji, … to je za nas posve nova situacija, u kojoj se osjećamo bolje. Sad se vremena mijenjaju. Silne grupe danas kupuju računala i izdaju CD-ove, pa je tržište zasićeno i mnogim lošim izdanjima, a heavy metal time pomalo gubi smisao. Prirodno bi bilo da grupa svake godine napravi mali korak naprijed. Tako smo se razvijali mi, a sam nastup davao nam je veliku motivaciju za dalje.
Marco: To što sam u grupi Axxis jest nešto za što mogu reći da ne želim ništa više od toga. Slušam vrlo različitu glazbu. Mnogo grupa ustraje u jednom te istom glazbenom stilu, što je šteta, jer s vremenom mogu postati dosadne. Naravno, to ne vrijedi za sve grupe, ali kao što je već rekao Bernie, svaki je Axxis album drugačiji. Zapravo ih ne možeš ni uspoređivati. Općenito smo Axxis vrlo otvorene naravi kad je riječ o isprobavanju različitih stvari u glazbi.
RockLine: Andre Hilgers, vaš dosadašnji bubnjar, napustio vas je. Sada svira s Rage. Jeste li već našli zamjenu za njega?
Bernhard: Tražimo. Trenutno nam pomaže Dirk Brandt. Čovjek je napravio puno DVD-ova i knjiga koji služe učenju bubnjanja. I Andre je kupio puno DVD-ova od njega, zapravo je Andre učio od Dirka. Osobno smatram da s Dirkom odlično surađujemo, a s druge strane Andre se također odlično uklopio u Axxis, no što se toga tiče, zapeli smo oko vremenskog planiranja. U posljednje vrijeme događalo se da smo imali jako puno koncertnih nastupa koji su se preklapali s istim danom drugog koncerta. A kako je Andre već svirao s Rage, mučili smo se s problemima oko usklađivanja termina koncerata. U jednom trenutku to jednostavno više nismo mogli. Dogovaranje oko svih nastupa, čak i turneja, postalo je prekomplicirano, uzimalo nam je previše energije. Za Andrea je sada bolje da svira s Rage. Tamo su svega tri čovjeka u grupi, vrhunski glazbenici, i to je za njega odlično rješenje.
Marco: Rage su za njega prava glazbena solucija, posve u stilu “jaja o zid”, praktički svaka skladba leži na dvostrukom pedalu za bas bubanj, tamo se sada odlično osjeća i to je jako dobro.
Bernhard: Andre je nedavno ostavio posao i postao profesionalni glazbenik. Htio je zadržati članstvo u obje grupe. U Axxis i u Rage. Tako je primao plaću od obje grupe. No kao što sam rekao, stvar nije prošla.
RockLine: Kako je bilo na turneji s Helloween? RockLine vas je posjetio na koncertu u Kaufbeurenu (Njemačka)?
Marco: Kaufbeuren?!?!?
Bernhard: Kaufbeuren?!?! Ha, ha, ha, ha,…!!!
RockLine: Da, išli smo do tamo iz Slovenije, napravili smo čak i intervju s Kaijem Hansenom…
Bernhard: Nevjerojatno…
RockLine: Vjerojatno smo malo ludi.
Bernhard: Da. Stvarno ste ludi, ha, ha, ha….
Marco: Turneja s Helloween… bila je također luda, ha, ha, ha… Znaš, kad si na turneji i sviraš po velikim gradovima kao što su Pariz, London, Rim, uđeš u potpuno drugi svijet. Meni se to zapravo dogodilo već nakon tri dana. Bilo je zapravo prekrasno. Vibracije među grupama bile su odlične.
Bernhard: Zamisli otprilike ovako: Axxis autobus kojim smo putovali bio je zapravo party bus turneje. Svi, Gamma Ray i Helloween, sjedili su u našem autobusu. Svi su čudno gledali, što dovraga rade u autobusu predgrupe, no u ovom slučaju to uopće nismo osjetili, jer nas momci iz obje grupe poznaju već skoro 20 godina. I na primjer Henjo iz Gamma Ray jako voli Axxis, a u vrijeme kad je izašla naša balada Stay Don’t Leave Me, upoznao je svoju curu i ta je skladba postala njihova pjesma.
Marco: Da. Uz tu pjesmu vežu ga posebne uspomene. Prije posljednjeg nastupa naše turneje svirali smo tu skladbu na probi zvuka, a on je pokraj plakao.
Bernhard: Da, stvarno. I u tom slučaju zapravo je bila riječ o nekakvom čudu, jer točno nakon pet godina na taj dan…
Marco: Ne pet, nakon deset…
Bernhard: …nazvala ga je cura. Na dan kad smo svirali tu skladbu. To je zapravo neka vrsta čuda. Neka vrsta magije.
Marco: Glazbena čarolija.
Bernhard: Na turneji nije bila riječ samo o prijateljstvu. Bili smo obitelj.
Marco: Bilo je to kao odmor na pozornici. I odlična prilika za Axxis da se pokažemo na raznim krajevima Europe. Zgrabili smo priliku i na koncertima dali sve od sebe. Svaku večer.
RockLine: To je bio po mom mišljenju odličan potez. Vaše su dvorane bile potpuno krcate.
Bernhard: Bila je to odlična kombinacija grupa na turneji.
Marco: Da. Recimo, dva dana zaredom u Parizu bila su potpuno rasprodana. Za grupu koja nije iz Francuske vrlo je teško svirati u Francuskoj. Tamo naime svira silno mnogo francuskih grupa koje zapravo ne izlaze iz Francuske, ljudi su jako vezani uz domaće grupe, tako da je osjećaj bio zaista izniman…
RockLine: Članovi naše ekipe prvi su put pogledali Helloween na njihovoj zadnjoj turneji još u studenom 2007. u Beogradu, ali tamo Axxis niste nastupali…
Bernhard: Znaš, isprva smo dobili ponudu da sviramo na cijeloj turneji s Helloween, na baš svim lokacijama u Europi. No problem je bio u tome što nam je proračunski novčanik bio prilično slabo napunjen. Zato smo npr. vagali hoćemo li svirati po skandinavskim državama ili recimo u Sloveniji. Svi smo se u grupi složili da ovaj put posjetimo istočnoeuropska tržišta, jer je tamo publika posebno vatrena i posebno vezana uz grupe koje nastupaju. Problem je nastao u tome što je naša izdavačka kuća rekla: “U redu, ali tamo Axxis ne prodaju ploče!” A ja sam im odvratio: “Okej, ali za nas je to svejedno važno, jer na tim koncertima prodamo više službenih suvenira, ha, ha, ha…!” Oko toga smo imali mali rat s izdavačem, no na kraju smo se svi dogovorili da krenemo na sjever Europe, u Skandinaviju.
Marco: Isto tako je to za nas važno, jer mnogo talentiranih mladih metal grupa dolazi upravo iz Skandinavije…
Bernhard: Ali tamo je sve paklenski skupo,… Sve. Od trajekta do hotela…
Marco: U Oslu smo ostali četiri dana, jer baš u to vrijeme nije bilo nikakvih koncerata za nas. Kako nismo imali što raditi, švrljali smo po Oslu i u jednom sam danu tamo potrošio toliko novca koliko inače ne potrošim ni u dva mjeseca.
Bernhard: Znaš, to me malo ljuti. Jer za tih pet skandinavskih nastupa mogli bismo odsvirati deset u istočnom dijelu Europe. Kako god, ovaj put nas je izdavač nadmudrio, ha, ha…
RockLine: Tko će večeras na koncertu ovdje u Puli obavljati zadatak ženskih vokala?
Bernhard: Nitko. Nakon iskustva s Anom iz Rumunjske (pjevačica Ana Mladinovici, iz grupe Magica, koja je pratila grupu na zadnjoj turneji, op.p.), odlučili smo da ćemo nastupati bez ženskih vokala. Axxis su inače grupa bez ženskih vokala. Njih smo koristili samo na zadnja dva studijska albuma. Inače bez ženskih vokala funkcioniramo vrlo dobro. No kad nisam u studiju, s druge strane svejedno mi nedostaje ženski vokal na pozornici. Prija mi ta scenska igra koja te navodi na malu bitku s curom na pozornici. Tijekom pjevanja ili svega ostalog što paše uz nastup.
Marco: Nakon turneje s Helloween rekli smo si da ćemo se vratiti malo natrag svojim korijenima. Dobili smo nekoliko ideja koje bismo htjeli upotrijebiti na sljedećem albumu, za njega još ne znamo kako će izgledati.
Bernhard: Dogovoreni smo s dvije pjevačice koje ćemo možda iskoristiti u studiju za novi album, ali što se koncerata tiče, Axxis koncerti funkcioniraju vrlo, vrlo dobro i bez ženskih vokala na pozornici.
Marco: Da. Večeras ćeš se moći uvjeriti u to.
Bernhard: I svejedno ti to znači dodatne troškove. A cura na turneji i u autobusu! Oho-ho-ho…
Marco: Uvijek donose probleme…
Bernhard: Pa razumiješ. Ha, ha, ha, ha…. To je različita kemijska struktura. Kad stavis curu u tour bus, cijela se situacija potpuno promijeni. Moj je osjećaj da su naša koncertna putovanja opuštenija i mirnija bez cura koje bi putovale s nama na turneji. No, osim s vremena na vrijeme, ha, ha…
RockLine: Okej, preživjeli ste skoro 20 godina na sceni. Kako doživljavate situaciju za heavy metal i hard rock danas, u odnosu na dane kad je Axxis karijera tek počinjala? Recimo, kakvo je njemačko iskustvo?
Marco: Po mom mišljenju Njemačka nakon svih tih godina danas ima najbolju ponudu glazbenih grupa. Sve najvažnije izdavačke kuće također trenutno dolaze iz Njemačke.
Bernhard: Pa i Skandinavija.
Marco: I Skandinavija, ali Njemačka je svejedno na prvom mjestu. Recimo Whitesnake ili Alice Cooper, dakle zaista velika imena na sceni iz osamdesetih, svi su oni sada završili kod njemačkih izdavača.
RockLine: SPV Records, zar ne?
Marco: SPV, da. A s druge strane, kod nas imamo Wacken Open Air festival, koji je najveći festival na otvorenom na svijetu. Zato je dobro za nas što se nalazimo u Njemačkoj.
Bernhard: Iako trenutno većina odličnih mladih grupa dolazi iz Skandinavije, glavnina najvećih poslova sklapa se u Njemačkoj. Ne znam zašto je tako…
Marco: Inače me glazbena scena općenito jako ljuti. Mrzim je. Smatram da je u devedeset posto umjetna, lažna… Ne moraš znati svirati instrument, ni pjevati, jer sve možeš odrediti na računalu. Turneje su dostupne svakome,…
RockLine: Došlo je razdoblje internetskog “downloada”…
Bernhard: Grupe koje su sposobne svirati i nastupati na pozornici nemaju novca da bi mirno investirale i riskirale turneju, pa tako došle svirati npr. u Sloveniju. Ni mi se sami s time ne možemo pohvaliti, zato trenutno čekamo da nas nazovu neki dovoljno “ludi” promotori, kao u ovom slučaju današnji ovdje u Puli, da možemo nastupati i u državama izvan Njemačke i Skandinavije. Kad smo Axxis počeli s karijerom, računalnih tehnika snimanja još nije bilo. Koristili smo snimajuće vrpce. Zato si morao svirati, svirati gitaru, morao si znati svirati gitaru. Bilo je to vrlo važno. Mogao si doduše koristiti određene trikove, ali si uz to morao jako dobro vladati sviranjem. Danas možeš dobiti virtualnog gitarista, basista, a za sve to ni ne znaš odakle potječe.
Marco: I problem zbog toga je u tome što ljubitelji glazbe više ne razlikuju autentično od lažnog sviranja, jer je mnogo stvari skriveno pod dobrom produkcijom. Trenutno gore u tom pogledu ne može biti. A svi mediji, od MTV-ja do Vive, lažu ljudima. Nadam se da će grupe poput recimo Avantasia s Tobiasom Sammetom i slične, koje se okreću metodama kasnih šezdesetih, stvar nekoć zaokrenuti na pravo mjesto. Trenutno sve kontroliraju mediji…
Bernhard: Prije pet godina nastupali smo na Bang Your Head!!! festivalu. Mi, Axxis, svirali smo normalno, bez snimljene glazbene podloge, dok je mnogo grupa nastupilo s dodatnim snimkama u pozadini. Dogodilo se da je takva grupa imala bolji zvuk od nas, koji smo svirali kao glazbenici, zapravo bez pomoći dodatnih snimaka. Radilo se osobito o dodacima što se tiče vokala. Ako želiš biti iskren prema ljubiteljima svoje glazbe, možeš se suočiti s činjenicom da neki član grupe prije koncerta neće biti raspoložen, pa na pozornici može odjeknuti katastrofa, ili se prodaš i opremiš laptopima u pozadini i ostalim umjetnim pomagalima.
Marco: To je noćna mora.
RockLine: Okej, promijenimo temu…
Marco: Okej, ali ono što ćeš večeras čuti od nas jest sviranje uživo.
Bernhard: Uz iznimku snimljenog ženskog vokala.
Marco: Da. Četiri sekunde ili tako nešto.
RockLine: U uvodu?
Marco: Ne, u skladbi Doom Of Destiny.
RockLine: Slijede osobnija pitanja. Bernhard. Kako održavaš svoj vokal? Još je uvijek vrlo eksplozivan i snažan nakon svih ovih godina…
Bernhard: Prije svega glasan, vrlo glasan…
RockLine: Recimo, Rob Halford potpuno je izgubio glas.
Bernhard: Da. Rob je već jako star.
Marco: Bernhard je jedan od rijetkih pjevača danas koji je sačuvao svoj raspon netaknutim. Mnoge grupe, recimo Dio, moraju ugoditi svoje instrumente niže, čak za cijeli ton. Dio je inače jedan od mojih najdražih vokalista, a ipak …
Bernhard: Možda mi pušenje i pijenje pomažu, ha, ha….
Marco: Bernhard je bolji nego ikad.
Bernhard: Ah, ma. Večeras imam čudan osjećaj. Osjećam se kao na odmoru, ponašam se kao turist, a zapravo sam na radnoj dužnosti.
RockLine: Marco, što bi rekao o sebi kao gitaristu? Tko ti predstavlja glazbeni izvor nadahnuća?
Marco: Prvo i prvo, velika me većina ljudi ne razumije, ne prati me kao glazbenika. Počelo je s Pink Floyd, Genesis, Yes, Queen,… Dalje Meat Loaf, Madonna, Prince, Iron Maiden, Black Sabbath, Dream Theater, od novotarija jako mi se sviđaju Coldplay, sviđa mi se i Avantasia,… Vrlo širok glazbeni raspon što se tiče upijanja glazbe. Slušam i dosta jazza, recimo Al Di Meola. Dalje Journey, pa AOR grupe kao što su Boston, Chicago. I Christina Aguilera, i nju cijenim, ona je prava. Umjetnica je. A prvo veliko nadahnuće za sviranje gitare bili su mi Megadeth.
RockLine: Počelo je dakle s Megadeth?
Marco: Ne, ne. Glazbu sam zavolio s Queen. Queen su imali vrlo širok glazbeni spektar. Nisu se držali samo jedne ili dvije stvari. Svirali su sve. Nitko od današnjih glazbenika ne može im se u tom pogledu ni približiti. Inače upijam sve što ima dušu. Jako volim i Testament ili Symphony X. Glazba te mora dotaknuti kad je slušaš.
RockLine: Kako si se pridružio Axxis?
Marco: To je bilo vrlo čudno. Bilo je suđeno. Tada sam imao 21 godinu. I radio sam u trgovini gitarama. Rob (Rob Schomaker, basist grupe, op.p.) bio je naš kupac. Javljao se barem jednom mjesečno u trgovini. Nisam znao da je on član grupe Axxis, jer sam do tada poznavao samo prva dva albuma “Kingdom Of The Night” i “Axxis II.” i “Matters Of Survival”. Onda se dogodilo da je jednog dana šef trgovine pristupio meni i rekao: “Hej! Znaš li ti da taj tip svira u Axxis?”, i dalje da Axxis traže novog gitarista. Bio sam uvjeren da se šali, jer sam imao tek 21 godinu. Mislim, kužiš, smatrao sam da sam premlad za dečke, odnosno da su oni prestari za mene. Ovisno o gledištu…
Bernhard: Ha, ha, ha…
Marco: Mislio sam da ionako neću moći ispuniti što bi grupa tražila od mene. Onda sam se sastao s Robom i razgovarali smo. Očito nisam ostavio tako loš dojam, pa mi je dao telefonski broj od Harryja (Harry Oellers, klavijaturist grupe, op.p.) i on je rekao: “U redu, navrati!” Tako sam otišao u studio. Zakasnio sam dva i pol sata, jer sam vozio u krivom smjeru.
Bernhard: Pa, kao što vidiš, i u ovim godinama smo u Axxis još uvijek vrlo strpljivi.
Marco: Onda sam se našao u studiju. Odavde dalje može nastaviti Bernie…
Bernhard: Vrlo zanimljivo bilo je u studiju. Marco me među svim gitaristima koji su svirali u Axxis jako podsjeća na našeg prvog, Waltera Pietscha. Po načinu sviranja. Onda smo zajedno odsvirali nekoliko naših demo snimaka, novi materijal. Meni se činilo vrlo dobro, Harryju samo dobro. Opet smo malo razgovarali, a onda se Marco prihvatio riffa Kingdom Of The Night. Mnogi gitaristi koje smo isprobali imali su s njim problema. Dakle, nisu imali problema s notama, nego s osjećajem. A Marco je stvar odsvirao s potpunim osjećajem, kao da slušam Waltera na početku Axxis karijere. Zato smo si rekli da ćemo pokušati riskirati. Imali smo isti problem. Za nas je Marco tada bio vrlo mlad, brinulo nas je prije svega kako ćemo uspostaviti međusobne odnose s Marcom. No već smo zajedno odradili nekoliko turneja i stvar odlično funkcionira. S Marcovim dolaskom i sam sam postao pozorniji na aktualnu glazbenu scenu. On nam je predstavio nove grupe, jer ja već dugo ne čitam ni glazbene časopise, niti gledam ili slušam glazbene emisije.
Marco: Kad sam se pridružio Axxis, želio sam u starim skladbama izvabiti što sličniji zvuk, kakav je bio karakterističan za original. I sam sam takav da želim na koncertu čuti odsvirane skladbe koje što više slijede originalnu snimku na ploči. I kad sam došao u Axxis, kad su me isprobali, pomislio sam: “U redu, moram napraviti tako da bude što bliže originalu!” S druge strane, želio sam da kad dođem u grupu, doprinesem više bombastičnih utjecaja, čak još više gitarskih pasaža, koje zahtijevaju više soliranja, a pritom cijelo vrijeme držim u glavi činjenicu da je pritom potrebno brinuti da se sve solaže slažu s osnovnom konstrukcijom pjesme. Sama pjesma najvažnija je, više od bilo koje solaže. Solaža mora biti složena tako da se smjesti u pjesmu. Ako želiš pokazati da si najbrži gitarist na svijetu, onda to nije dobro za skladbu. To meni osobno ništa ne znači. Bit je da soliraš tako da se solaža uklopi u pjesmu. Osjećaj je najvažniji. Isto tako trudim se iz dana u dan biti bolji, napredovati, zato cijelo vrijeme sviram i vježbam.
RockLine: A što s idućim glazbenim ciljevima za Axxis? Koja su polja glazbe koja želite istraživati i isprobati u budućnosti?
Bernhard: Zanimljivo pitanje. Sljedeći korak koji namjeravamo poduzeti jest prerada nekih naših klasičnih skladbi u akustične aranžmane. To ćemo napraviti za vlastito uživanje i vidjeti kako će funkcionirati te isprobati ovog prosinca na turneji. Na njoj ćemo izvesti samo neke akustične koncerte, jer mi se jako sviđa kad skladbi kao što je Touch the Rainbow dodamo lambada ritam i slično… Večeras ćemo je svirati u akustičnoj izvedbi na pozornici, usput Marco, jesmo li ponijeli akustične gitare?
Marco: Nitko ih nema sa sobom.
Bernhard: Ah tako, dakle, bit će….
Marco: Upotrijebit ću akustični, čisti zvuk na električnoj gitari, u stilu Dire Straits, ha, ha…
RockLine: S fingerpickingom, ha, ha…
Marco: Ahhh, ne… nisam baš dobar u fingerpickingu,….
RockLine: A ima li na vidiku kakav plan za izdavanje nekog koncertnog DVD-a ili CD-a?
Bernhard: Približava se naša 20. godišnjica postojanja i tražimo ideje kako to obilježiti.
Marco: A novi studijski album izaći će 2009., to je sigurno.
Bernhard: S DVD-om je problem. Košta više, moraš više uložiti u njega, a još manje ih prodaš nego običnih CD-ova, njihova je cijena viša u trgovinama. CD možemo napraviti posve sami u našem studiju. Teže nam je pak raditi s filmskim materijalom… Ali mislimo na to obilježje i u ovom trenutku skupljamo materijal. A krajem iduće godine, dakle 2009., odsvirat ćemo nekoliko koncerata za poslovne ljude.
Marco: A sa sljedećim albumom osobno bih želio da Axxis još prošire svoj glazbeni doseg na svim točkama. Ljude smo već jako iznenadili nevjerojatnom bombastikom koju ima naš album “Doom Of Destiny”, osobno bih volio da njegov nasljednik bude nadograđen barem za dvije stepenice više.
Bernhard: Pa.. ne znam, previše eksperimentiranja nije baš najbolje… Bit svega su dobre pjesme.
Marco: Naravno. Pokušat ćemo naći ravnotežu, to će opet biti tvrd, heavy album, pravi Axxis album.
RockLine: A sljedeća turneja bit će onda s King Crimson?
Marco: Ha, ha, ha,…
Bernhard: Ha, ha, ha… Ni s tim ne bih imao nikakvih problema, jer ih jako volim. Naši su prijatelji. Problem je u tome što to ne možeš ponuditi našim obožavateljima. Osobno bih se toga odmah prihvatio.
Marco: Odlično. King Crimson. Imaš dobar ukus.
RockLine: Ovo za kraj, sasvim je opće pitanje. Što očekujete od večerašnjeg špila?
Marco: Očekujem dobre ćevapčiće, jer danas još uopće nisam ništa pojeo. Nikad nisam bio tako izgladnio kao večeras.
Bernhard: S obzirom na to da večeras sviramo na bajkerskom festivalu, pretpostavljam da ljudi nisu večeras ovdje zbog Axxis, nego zbog svojih motora,….
Marco:..i zbog cura i piva.
Bernhard: Za mene osobno špil na bajkerskom festivalu izazov je, izazov u smislu kako privući te ljude pod pozornicu. Da probudiš zanimanje za sebe.
RockLine: Kad sam stigao, već sam na parkiralištu uočio nekoliko metalaca…
Bernhard: Ali ne znaš poznaju li Axxis…
Marco: Za Iron Maiden nema problema, njih svi znaju…
RockLine: A za kraj, biste li još nešto dodali?
Marco: Dođite na koncert Axxis, doživite nas uživo.
Bernhard: Slažem se. Bend moraš vidjeti uživo. Inače bismo mi jako rado svirali i u Sloveniji. Čuo sam da imate puno klubova i dobre promotore kod vas (dobri su samo toliko koliko sami žele biti dobri, op.p.)…
RockLine: Dakle, nastupit ćete opet iduće godine u Sloveniji, kad će proći točno 20 godina od vašeg nastupa u Ljubljani prije Black Sabbath…
Bernhard: Oh, stvarno, ha, ha, ha, ha…. Ti momci još djeluju?
Marco: Da, ali kao Heaven And Hell.
RockLine: Možda onda prije Heaven And Hell…
Marco: To bi bilo cool. Samo se s Tonyjem Iommijem rukujem, a onda mogu umrijeti.
Bernhard: Svakako bi bilo cool.
RockLine: Hvala vam na ovom maratonskom razgovoru…
Marco: Oh, nema problema, rado razgovaramo.
Bernhard: Da, hvala i tebi. Vrijeme je da idem na probu zvuka. Jesi li ti, Marco, svoje gitare već isprobao?
Marco: Da. Kod mene je sve potpuno u redu.
Bernhard: Okej, onda se vidimo poslije, adijo.
RockLine: Adijo.
Marco: Adijo, vidimo se.
Galerija slika
