Ayreon: Into The Electric Castle
Izdavač: Transmission Records
Datum izlaska: 31.10.1998
Produkcija: Arjen Anthony Lucassen
Trajanje albuma: 104.47 min
Žanr: Progressive Rock / Space Rock
Ocjena: 10 / 10
Nizozemski glazbeni genij Arjen Anthony Lucassen, koji je ujedno multiinstrumentalist, pjevač, skladatelj, tekstopisac i producent, sredinom devedesetih je svojim ambicioznim projektom (a kasnije i bendom) Ayreon obnovio ideju konceptualne rock opere za koju se dugo činilo da je umrla zajedno sa sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Takvo oživljavanje davno otpisane ideje njegovo je najveće postignuće, no daleko od jedinog, jer je ovaj majstor spajanja progresivnog rocka i prog metala s povremenim elementima folka, klasične glazbe i elektronike prvijencem Ayreona, »The Final Experiment« (1995), postavio posve nove standarde za to kakva treba biti suvremena, konceptualna rock/metal opera.
Godine 1998. Arjen se, međutim, nije baš nalazio u zavidnoj situaciji, jer je drugi Ayreon album, »Actual Fantasy« (1996), do danas njihovo jedino nekonceptualno ostvarenje, doživio priličan neuspjeh u usporedbi s izvrsno primljenim prvijencem. Lucassen pritom nije skrivao razočaranje, pa je prije snimanja sljedećeg albuma najavio da će, u slučaju još jednog neuspjeha, jednostavno zaključiti Ayreon priču i radije se posvetiti drugim (solo) projektima.
Odlučan da glazbenom svijetu pokaže kako se stvara (dvostruka) rock opera zavidnih zvučnih, ambijentalnih i konceptualnih dimenzija, ovaj je ambiciozni glazbeni majstor odlučio da »Into The Electric Castle« bude potpuno drukčija priča od svog, usput rečeno, daleko od lošeg prethodnika »Actual Fantasy«. Prvo je odlučio da će novi studijski projekt sadržavati znanstvenofantastični koncept, ali s manje ozbiljnim prizvukom u usporedbi s »The Final Experiment«. Upravo zato je Arjen inspiraciju za koncept »Into The Electric Castle« crpio iz nekih znanstvenofantastičnih filmova B produkcije, dok koncept u osnovi (nehotice) lagano podsjeća na priču kultne Marvelove stripovske sage ‘Secret Wars’ iz osamdesetih.
Na »Into The Electric Castle«, koji je Arjen vlastoručno napisao, aranžirao, producirao, otpjevao vokale, odsvirao gitare, bas i klavijature, okupio je doista impresivnu legiju gostujućih glazbenika, među kojima su se isticali ponajprije prestižni pjevački gosti. Bilo je nekako logično da će Arjen na suradnju pozvati ponajprije svoje nizozemske prijatelje predvođene Edwardom Reekersom (Kayak) u ulozi Futurista, Sharon den Adel (Within Temptation) kao Indijankom te Anneke van Giersbergen (ex-The Gathering) kao Egipćankom, dok su i manje poznati pjevači, Edwin Balogh kao Rimljanin i Jay van Feggelen kao Barbar, dobro obavili svoju vokalnu misiju.
Najveći pogodak pak mu je uspio kad je uspio privući kultnog škotskog pjevača Fisha (ex-Marillion) i engleskog pjevačkog majstora Damiana Wilsona (Threshold, ex-Landmarq). Priznati engleski solo glazbenik Peter Daltrey (Kaleidoscope, Fairfield Parlour) iskazao se kao Glas (izvanzemaljca). Među instrumentalistima su se isticali legendarni nizozemski flautist/klavijaturist/pjevač Thijs van Leer (Focus), engleski klavijaturistički čarobnjak Clive Nolan (Arena, Pendragon, Shadowland) te nizozemski klavijaturist Ton Scherpenzeel (Kayak, ex-Camel). Svaki od navedenih pjevača postavljen je u ulogu jednog od likova iz Arjenovog znanstvenofantastičnog koncepta. Škotski div Fish je (kako prikladno) izvrsno odigrao ulogu Highlandera, dok se jednako sjajno snašao i Damien Wilson kao Vitez. Arjen je osobno odigrao ulogu Hipija, jer je njegov psihodelično obojen vokal bio kao stvoren za takvu zadaću.
Koncept »Into The Electric Castle« ide otprilike ovako: tajanstvena sila povuče sa sobom ljude iz različitih vremenskih razdoblja i mjesta te ih materijalizira na nepoznatom planetu u nekoj drugoj dimenziji. U neobičnom društvu, koje se nikako ne može načuditi svojoj novoj situaciji, tako se nađu škotski Highlander, Vitez, Rimljanin, Hipi, Egipćanka, Indijanka, Barbar i Futurist. Odjednom začuju neobičan glas koji ih usmjerava kroz pustolovinu i ujedno upozorava na brojne opasnosti i kušnje koje ih čekaju na putu do cilja. Njihovo spasenje nalazi se u tajanstvenom Električnom dvorcu. Prvu opasnu kušnju predstavlja posebno stablo Odluke, koje društvu navješćuje da će se jedan od njih morati oprostiti od života.
Highlander kao prvi u skupini podliježe kušnji, pa se na putu prema tajanstvenom, mamljivom svjetlu zaustavi, legne i umre. Nakon što naiđu na neobičan vrt koji okružuje Električni dvorac, Egipćanka ugleda tajanstveno svjetlo i dobije osjećaj da je k sebi zove njezin vrhovni bog Amon Ra. Zato se uputi prema svjetlu, legne i umre. Preostali članovi neobične skupine u međuvremenu napokon ulaze u Električni dvorac. Indijanka na trenutak postane nepažljiva jer je opčini tajanstveni piš vjetra, što joj na kraju postaje kobno, pa ode putem Highlandera i Egipćanke u smrt.
Na kraju se Vitez, Rimljanin, Hipi, Barbar i Futurist nađu pred posljednjom kušnjom u obliku dvaju vrata. Jedna vrata vode u uništenje i smrt, druga u spasenje i zemaljski raj. Društvo mora izabrati prava vrata koja će im donijeti spasenje. Prva vrata djeluju nagrđeno, zlokobno i groteskno, dok su druga znatno primamljivija jer su izrađena od čistog zlata. Barbar podliježe svojoj aroganciji i ponosu te kroz zlatna vrata zakorači, što mu donosi trenutnu smrt. Preostala četvorka, koja je preživjela najtežu kušnju cijele avanture, prije nego što prođe kroz prava vrata nagrađena je time što se pred njima napokon pojavi izvor tajanstvenog glasa.
Pokaže se da je tajanstveni glas pripadao usamljenom izvanzemaljcu koji ih je na svoj planet prenio samo zato što mu je bilo dosadno usred dvorskih zidina i poželio je igru i uzbuđenje. Potom ih je primoran poslati natrag u njihova različita vremenska razdoblja i mjesta. Netom prije nego što četvorka prođe kroz vrata spasenja, izvanzemaljac im priopći da će im izbrisati sjećanje, tako da će zaboraviti sve što su doživjeli na njegovom planetu.
Tako se Hipi nađe u svom vremenu i počne se pitati nije li njegovo čudesno putovanje bilo samo posljedica prekomjernog uživanja psihodeličnih supstanci. Futurist se nakon povratka ne može othrvati neugodnom osjećaju da mu je netko posebnom napravom izbrisao sjećanje. Rimljanina, s druge strane, neobično iskustvo, koje tumači kao dio sna, čini osobnošću jačom. Vitez je pak uvjeren da je kroz san uspio doseći najveće viteško odličje, to jest Sveti gral, što ga ispunjava silnim ponosom i blaženstvom. Kraj tako ostaje otvoren slušateljevoj vlastitoj interpretaciji što se zapravo doista dogodilo s neobičnim avanturistima.
Glazbena slika albuma spaja neke od najboljih elemenata iz svijeta progresivnog rocka i prog metala, a ne nedostaje ni orkestralnih primjesa klasične glazbe i pastoralnih nota folka. Izuzetna žanrovska i aranžerska raznolikost, vrhunske virtuozne vještine pojedinih glazbenika i sjajne vokalne izvedbe u režiji svih pjevačkih gostiju glavne su odlike ovog konceptualnog umjetničkog djela, koje svojim intenzivnim ozračjem slušatelja cijelo vrijeme drži ‘na iglama’, pri čemu se dramatični i spokojni trenuci neprestano skladno izmjenjuju.
Na »Into The Electric Castle«, koji je ujedno bio prva suradnja između Arjena i dugogodišnjeg Ayreon bubnjara Eda Warbyja, nalazi se gotovo dva sata glazbe (sat i 45 minuta, ako smo precizni), a na njemu nema ni jednog jedinog dosadnog trenutka, što je još jedan rječit dokaz više da je gospodin Lucassen naprosto pršteo od artističkog zanosa i inovativnih ideja. Zapravo nije posebno potrebno naglašavati da se album ponosi i odličnom produkcijom, što kod gospodina Lucassena nije bilo ništa neobično. Prvi disk otvara se skladbom »Welcome To The New Dimension«, u kojoj zbunjene pridošlice u novoj dimenziji dočeka izvanzemaljčev glas u režiji Petera Daltreya, dok se u pozadini preljevaju elektronski uzorci i eteričke gitarske varijacije.
Na jedanaestominutnom simfoprog epu »Isis and Osiris« svojom se teatralnom vokalnom izvedbom posebno ističe izvrsno raspoloženi Fish te obje pjevačice sa svojim operetnim pristupima, dok harmonični prelijevi između klavijatura i električne gitare stvaraju veličanstvenu atmosferu. U instrumentalnim dionicama ne nedostaje duhovitih varijacija koje dodatno razbuktavaju dramatično ozračje. Mjestimice se jasno osjeća ambijentalni utjecaj nekih rockerskih legendi kao što su Pink Floyd (gitarsko-klavijaturske harmonije) i Led Zeppelin (pastoralni elementi). Arjen je maksimalno iskoristio tradicionalne prog klavijature predvođene hammond orguljama, mellotronom i minimoogom.
Izuzetna ambijentalna kontrastnost te aranžerska i vokalna raznolikost slušatelja već na samom početku usisaju u srž koncepta. »Amazing Flight« je još jedan ambiciozan ep veličanstvenih ambijentalnih dimenzija, u kojem posebni gost Clive Nolan oduševljava svojim šarolikim i specifičnim sintisajzerskim solažama. Vokalne harmonije, u kojima se ovaj put iskazuju baš svi uključeni pjevači, pa i Arjen u ulozi Hipija, ponovno su posebno poglavlje za sebe i ne mogu se dovoljno pohvaliti. Arjenove gitarske solaže cijelo vrijeme lijepo plešu i održavaju epsko ozračje, u kojem ne nedostaje brojnih suptilnih trenutaka. I gospodin van Leer se iskazuje iskričavim varijacijama na flauti, dok obje pjevačice dobro brinu za eterična višeglasja.
»Time Beyond Time«, u kojem se pojedini likovi pitaju o pravom značenju svoje tajanstvene situacije, otvara se dirljivim, eteričnim uvodom uz pratnju pastoralnih akorda na akustičnoj gitari, dok gospodin Reekers u ulozi Futurista svojom divnom bojom glasa lijepo supostavlja hipnotičko ozračje. Za sjajan vokalni kontrast pobrinuo se Damien Wilson u ulozi Viteza, koji se pita nije li ovo kozmičko iskustvo usputna posljedica djelovanja Svetog grala. Majstor van Leer ponovno se iskazuje kraćom flautističkom solažom, dok Arjen svemirskom improvizacijom ponovno dokazuje zašto je jedan od najvećih europskih gitarskih majstora.
Na »The Decision Tree (We’re Alive)«, koji sadrži spacerockovske elektroničke nijanse, Fish kao Highlander podliježe opominjućim riječima stabla Odluke o najavljenoj smrti jednog iz društva. U instrumentalnim dionicama vladaju melodične gitarske pasaže koje lijepo održavaju moćno ozračje. Fish je ovdje na vrhuncu svoje vokalne melodramatike, dok ga u pozadini prate epska višeglasja. Posebno zanimljivo unutar ove sjajne kompozicije ispada Highlanderova vokalna prepirka s filozofski srodnim Barbarom i Rimljaninom o tome tko će biti taj koji će se žrtvovati i kome će potom pripasti posmrtna čast. Nekoliko ludih varijacija na tradicionalnim klavijaturama, neukroćeni, metalski bubnjarski stampedi i nepredvidljiva umjetnička djela na električnoj gitari ponovno su pravi špas za uši svih ljubitelja glazbenih virtuoza.
Pastoralna balada »Tunnel Of Light«, u kojoj društvo naiđe na novu opasnu kušnju u obliku Tunela svjetla, predstavlja Fisheovu (Highlanderovu) oproštajnu skladbu na albumu, dok ga uz pastoralnu, akustičnogitarsku melodiju prate eterične ženske vokalne harmonije. Škotski div se uz takvu zvučnu podlogu odlično osjeća i izvodi nezaboravnu pjevačku izvedbu. »Across The Rainbow Bridge« otvara se melankoličnim uvodom u kojem zablista ponajprije Wilson svojim dirljivim vokalom, dok u pozadini vladaju razgranate klavijaturističke zavjese i usputne ritmičke varijacije. Posebno poglavlje za sebe predstavlja višeglasni, epski refren na bazi simfonijskog prog metala. Klavijaturistička dionica ponovno se zabavlja elektroničkim teksturama, dok električna gitara ovaj put nemilosrdno struže po ‘metalskim notama’. Arjen se ovaj put odlično zabavlja u psihodeličnoj vokalnoj ulozi zbunjenog Hipija.
Drugi disk otvara se kompozicijom »Garden Of Emotions«, u kojoj se društvo nađe pred novom kušnjom, tik pred ulazom u Električni dvorac. Uvodni dio obilježavaju epski aranžmani s ljupkim harmonijama između električne gitare i klavijatura. Arjen se ponovno iskazuje kao Hipi, kojem u njegovom zbunjenom stanju ni najmanje ne svita pred kakvom se opasnošću nalaze. Anneke van Giersbergen u međuvremenu ugleda iluziju staroegipatskog sunčevog boga Amon Ra te se odluči na put u smrt. U srednjem dijelu zavlada metalska dionica s brutalnim gitarskim pasažama i nemilosrdnim bubnjarskim maršem, dok izmjenjujuće vokalne harmonije kompoziciju opet pomaknu u eteričnije sfere. Jedan od zabavnijih trenutaka je vokalna prepirka između Rimljanina i Barbara oko prestiža, jer imaju srodne predodžbe o tome kakva ih nagrada čeka na kraju avanture. Gitarski maestro u instrumentalnoj dionici ponovno ne štedi svoje duhovite varijacije, dok dramatično ozračje raste iz sekunde u sekundu.
Naivna Egipćanka podlegla je glasu svog vrhovnog boga i zauvijek se oprostila od društva, što je ujedno i središnja tema melankolične, pastoralne balade »Valley Of The Queens«, u kojoj se u glavnoj pjevačkoj ulozi iskazuje van Giersbergen. Na mračno obojenom »The Castle Hall«, koji se otvara jezivim, životinjskim zvukovima, preostali članovi društva napokon se nađu usred Električnog dvorca. Pritom ih ponovno dočeka izvanzemaljčev opominjući glas. Ovaj put Arjen se odlučuje za zanimljivo stapanje space rocka i prog metala, koje uporabom sporih ritmičkih elemenata povremeno vuče već na doom metal. Posebno zanimljivo na tom mjestu ispada Damienova izvedba u ulozi Viteza, koji je sav zbunjen uvjeren da se vratio u srednji vijek, gdje ga iza zidina legendarnog dvorca Camelot iskušava čarobnjak Merlin. Gospodin van Leer se u završnom dijelu iskazuje dražesnom flautističkom solažom, uz koju mu se pridružuje Lucassen s prepredenim gitarskim varijacijama.
»Tower Of Hope« je još jedna skladba s mračnim ambijentom, u kojoj društvo čeka nova kušnja u obliku Tornja nade. Ovaj put Arjen u uvodnom dijelu oduševljava spacerockovskim zvučnim kolažem, dok u nastavku slijedi spust u metalskije vode s harmoničnim izmjenjivanjem različitih vokalnih uloga. Posebno dobro ispada zanimljiv, pomalo psihodeličan refren. U završnom dijelu nastupa neočekivan, kraći instrumentalni preokret u svijet jazz fusiona, nakon čega ponovno zavlada psihodeličnometalski hibridni motiv.
»Cosmic Fusion« sadrži zloslutan uvodni dio, dok ovaj put na red za oproštaj dolazi Sharon den Adel kao Indijanka, koja iznenada osjeti poziv duhova prirode i sunca koji je zovu k sebi. To znači da je ova melankolično-mračna skladba izgrađena oko njezinog ljupkog vokala, dok se u pozadini preljevaju enigmatične sintisajzerske zavjese. Ostali članovi društva upozoravaju je da je riječ o laži i da je čeka smrt, no njihova upozorenja ne djeluju. Indijanka odlazi u smrt, koja se ovaj put osobno pojavljuje na sceni kroz režeće vokalne doprinose u režiji Roberta Westerholta (Within Temptation) i Georgea Oosthoeka. U instrumentalnoj, simfonijski začinjenoj dionici zavlada divlji, ali ujedno dinamičan ples instrumenata.
»The Mirror Maze«, u kojem se preostala petorka nađe usred posljednje dvorske kušnje, otvara se klavirskim aranžmanom i Arjenovim psihodeličnim vokalom u ulozi Hipija (ovaj put nekoliko puta poštено povuče na Johna Lennona). Veličanstveni simfonijski aranžman u svezi s akustičnogitarskim akordima i eteričnim vokalnim harmonijama pobrine se za oblikovanje epskog refrena. Lucassen ponovno ne štedi suptilne gitarske varijacije, dok se ambijentalna priroda ove sjajne skladbe praktički neprestano mijenja.
»Evil Devolution«, oštra kritika prebrzog tehnološkog napretka bez ikakvog nadzora, sadrži psihodelični uvod s bizarnim, žuborećim efektima, nakon čega slijedi preljev u melodramatičnu dionicu s epskim gitarskim varijacijama. U završnom dijelu zavlada kraća spacerockovska dionica s disonantnim elektroničkim teksturama. Na udarnom »The Two Gates« preostala se petorka suočava s dvoja vrata, pri čemu moraju izabrati prava. Barbar u vokalnom liku Edwina Balogha čini kobnu pogrešku i prolazi kroz zlatna vrata, što mu donosi smrt. U skladu s tim, ovaj put je Baloghov vokal postavljen u prvi plan. Dramatična priroda skladbe, predvođena epskim refrenom, začinjena je udarnim, metalski orijentiranim gitarskim pasažama uz beskompromisnu ritmičku podršku.
»Forever Of The Stars«, u kojem preživjela četvorka kroz susret s izvanzemaljcem doživi odgonetanje zagonetke, kratki je spacerockovski interludij s elektronski manipuliranom naracijom u režiji Petera Daltreya kao Izvanzemaljca. »Another Time, Another Space« predstavlja epski završetak albuma s dramatičnim simfonijskim aranžmanima, u kojem si sva četiri preživjela lika, nakon povratka u vlastita vremenska razdoblja i mjesta, postavljaju pitanja o nedavnom iskustvu jer se detalja jednostavno više ne mogu sjetiti. To znači da se sva četiri preostala pjevača uz melodičnu podlogu uspješno izmjenjuju na glavnom vokalu te posljedično brinu za konačni konceptualni klimaks i trijumf nezaboravne atmosfere.
»Into The Electric Castle« bio je ključno djelo u režiji jednog i jedinog Arjena Anthonyja Lucassena, kojim je postavio posve nove standarde suvremene rock/metal opere i pomogao oživjeti zanimanje za gotovo pokopani konceptualni žanr. To je bilo konceptualno remek-djelo bez premca, koje Ayreonu nije omogućilo samo miran opstanak na glazbenoj sceni, jer je njegov uspjeh nadmašio baš sva Arjenova očekivanja, nego ih je lansiralo u stratosferu najuzbudljivijih predstavnika suvremenog prog rocka i prog metala.
Ujedno je Arjen njime postavio temeljni kamen za dugogodišnju Ayreon tradiciju različitih gostujućih glazbenika, predvođenih znamenitim pjevačkim gostima koji su većinom dolazili iz priznatih glazbenih sastava. Svojim djelovanjem uspio je povezati glazbenike iz različitih naraštaja, zemalja i žanrova u uspješnu stvaralačku zajednicu te premjestiti brojne žanrovske međe. Teško je povjerovati, ali Arjen će sljedećim konceptualnim projektom (u dva dijela), »Universal Migrator«, ne samo doseći kvalitetnu razinu »Into The Electric Castle«, nego stvoriti čak i najbolje djelo svoje dotadašnje glazbene karijere.
autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
CD1: 47:25 min.
1. Welcome to the New Dimension (3:05)
2. Isis and Osiris (11:11)
A) Let the Journey Begin
B) The Hall of Isis and Osiris
C) Strange Constellations
D) Reprise
3. Amazing Flight (10:15)
A) Amazing Flight in Space
B) Stardance
C) Flying Colours
4. Time Beyond Time (6:05)
5. The Decision Tree (We’re Alive) (6:24)
6. Tunnel of Light (4:05)
7. Across the Rainbow Bridge (6:20)
CD2: 57:10 min.
1. The Garden of Emotions (9:40)
A) In the Garden of Emotions
B) Voices in the Sky
C) The Aggression Factor
2. Valley of the Queens (2:25)
3. The Castle Hall (5:49)
4. Tower of Hope (4:54)
5. Cosmic Fusion (7:27)
A) I Soar on the Breeze
B) Death’s Grunt
C) The Passing of an Eagle
6. The Mirror Maze (6:34)
A) Inside the Mirror Maze
B) Through the Mirror
7. Evil Devolution (6:31)
8. The Two Gates (6:28)
9. Forever of the Stars (2:02)
10. Another Time, Another Space (5:20)
Glazbenici:
Arjen Anthony Lucassen – električna i akustična gitara, bas gitara, minimoog, mellotron i klavijature, vokal (Hipi)
Edwin Balogh – vokal (Rimljanin)
Sharon den Adel – vokal (Indijanka)
Jay van Feggelen – vokal (Barbar)
Fish – vokal (Highlander)
Anneke van Giersbergen – vokal (Egipćanka)
Edward Reekers – vokal (Futurist)
Damian Wilson – vokal (Vitez)
Robert Westerholt i George Oosthoek – vokal (Smrt)
Peter Daltrey – vokal (Glas)
Ed Warby – bubnjevi
Roland Bakker – hammond orgulje
Robby Valentine – klavir, sintisajzerski solo na “Isis and Osiris, I. Let The Journey Begin”, “Amazing Flight, I. Amazing Flight in Space” te “Tower of Hope”, mellotron na “The Mirror Maze, I. Inside the Mirror Maze”
Ernő Oláh – violina
Taco Kooistra – čelo
Jack Pisters – sitar
Rene Merkelbach – sintisajzerski solo na “The Decision Tree (We’re Alive)” i “Evil Devolution” te klavir na “Valley of the Queens”
Clive Nolan – sintisajzerski solo na “Amazing Flight, III. Flying Colours”
Ton Scherpenzeel – sintisajzerski solo na “Cosmic Fusion, III. The Passing of an Eagle”
Thijs van Leer – flauta na “Amazing Flight, III. Flying Colours”, “Time Beyond Time”, “Valley of the Queens” te “The Castle Hall”
