Into The Electric Castle
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Ayreon
Izdavač: Transmission Records
Izdanje: 1998
Trajanje: 1:44:47
Ocjena: 5/5
Nizozemski glazbeni genij Arjen Anthony Lucassen, koji je ujedno multiinstrumentalist, pjevač, skladatelj, tekstopisac i producent, sredinom devedesetih svojim je ambicioznim projektom (a kasnije i bendom) Ayreon obnovio ideju konceptualne rock opere za koju se dugo činilo da je umrla zajedno sa sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Takvo oživljavanje davno otpisane ideje njegovo je najveće postignuće, no nikako i jedino, jer je ovaj majstor spajanja progresivnog rocka i prog metala s povremenim elementima folka, klasične glazbe i elektronike s Ayreonovim prvijencem »The Final Experiment« (1995) postavio posve nove standarde onoga što bi trebala biti suvremena, konceptualna rock/metal opera.
Godine 1998. Arjen se ipak nije baš nalazio u zavidnoj situaciji, jer je drugi Ayreon album, »Actual Fantasy« (1996), njihov do danas jedini nekonceptualni uradak, doživio priličan neuspjeh u usporedbi s izvrsno primljenim prvijencem. Lucassen pritom nije skrivao svoje razočaranje, pa je prije snimanja sljedećeg albuma objavio da će u slučaju još jednog neuspjeha jednostavno zaključiti Ayreon priču i radije se posvetiti drugim (solo) projektima.
Odlučan da glazbenom svijetu pokaže kako se stvara (dvostruka) rock opera zavidnih zvučnih, ambijentalnih i konceptualnih dimenzija, ovaj je ambiciozni glazbeni majstor odlučio da će »Into The Electric Castle« biti posve druga priča od svog nikako loše prethodnika »Actual Fantasy«. Najprije je odlučio da će novi studijski projekt sadržavati znanstvenofantastični koncept, ali s manje ozbiljnim prizvukom u usporedbi s »The Final Experiment«. Upravo zato je Arjen inspiraciju za koncept »Into The Electric Castle« crpio iz nekih znanstvenofantastičnih filmova B produkcije, dok koncept u osnovi (nehotice) blago podsjeća na priču kultne Marvelove stripovske sage ‘Secret Wars’ iz osamdesetih.
Na »Into The Electric Castle«, kojeg je Arjen vlastoručno napisao, aranžirao, producirao, otpjevao vokale te odsvirao gitare, bas i klavijature, okupio je doista impresivnu legiju gostujućih glazbenika, među kojima su se isticali ponajprije prestižni pjevački gosti. Nekako je bilo logično da će Arjen na suradnju pozvati prvenstveno svoje nizozemske prijatelje predvođene Edwardom Reekersom (Kayak) u ulozi Futurista, Sharon den Adel (Within Temptation) kao Indijanku te Anneke van Giersbergen (ex-The Gathering) kao Egipćanku, dok su i manje poznati pjevači, Edwin Balogh kao Rimljanin i Jay van Feggelen kao Barbarin, dobro obavili svoju vokalnu zadaću.
Najveći pogodak pak mu je uspio kad je uspio privući kultnog škotskog pjevača Fisha (ex-Marillion) i engleskog vokalnog majstora Damiana Wilsona (Threshold, ex-Landmarq). Priznati engleski solo glazbenik Peter Daltrey (Kaleidoscope, Fairfield Parlour) pokazao se kao Glas (izvanzemaljca). Među instrumentalistima isticali su se legendarni nizozemski flautist/klavijaturist/pjevač Thijs van Leer (Focus), engleski klavijaturistički čarobnjak Clive Nolan (Arena, Pendragon, Shadowland) te nizozemski klavijaturist Ton Scherpenzeel (Kayak, ex-Camel). Svaki od navedenih pjevača postavljen je u ulogu jednog od likova iz Arjenovog znanstvenofantastičnog koncepta. Škotski div Fish (kako prikladno) izvrsno je odigrao ulogu Gorštaka, dok se jednako sjajno snašao i Damien Wilson kao Vitez. Arjen je osobno odigrao ulogu Hipija, jer je njegov psihodelično obojeni vokal bio kao stvoren za takvu zadaću.
Koncept »Into The Electric Castle« ide otprilike ovako: tajanstvena sila povlači ljude iz različitih vremenskih razdoblja i mjesta te ih materijalizira na nepoznatom planetu u nekoj drugoj dimenziji. U neobičnom društvu, koje se nikako ne može načuditi svojoj novoj situaciji, tako se nalaze škotski Gorštak, Vitez, Rimljanin, Hipi, Egipćanka, Indijanka, Barbarin i Futurist. Odjednom začuju neobičan glas koji ih usmjerava kroz pustolovinu i ujedno ih upozorava na brojne opasnosti i kušnje koje ih čekaju na putu do cilja. Njihovo spasenje nalazi se u tajanstvenom Električnom dvorcu. Prvu opasnu kušnju predstavlja posebno stablo Odluke, koje društvu navješćuje da će se jedan od njih morati oprostiti od života.
Gorštak kao prvi u skupini podlegne kušnji, pa se usput prema tajanstvenoj, mamljivoj svjetlosti zaustavi, legne i umre. Nakon što naiđu na neobičan vrt koji okružuje Električni dvorac, Egipćanka ugleda tajanstvenu svjetlost i dobije osjećaj da je k sebi zove njezin vrhovni bog Amon Ra. Zato se uputi prema svjetlosti, legne i umre. Preostali članovi neobične skupine u međuvremenu konačno ulaze u Električni dvorac. Indijanka na trenutak postane nepažljiva jer je zavede tajanstveni šapat vjetra, što je na kraju za nju kobno, pa ode putem Gorštaka i Egipćanke u smrt.
Na kraju se Vitez, Rimljanin, Hipi, Barbarin i Futurist nađu pred posljednjom kušnjom u obliku dvaju vrata. Jedna vrata vode u uništenje i smrt, druga u spasenje i zemaljski raj. Društvo mora odabrati prava vrata koja će im donijeti spasenje. Prva vrata djeluju izobličeno, zlokobno i groteskno, dok su druga znatno primamljivija jer su izrađena od čistog zlata. Barbarin podlegne svojoj aroganciji i ponosu te prođe kroz zlatna vrata, što mu donosi trenutnu smrt. Preostala četvorka, koja je prebrodila najtežu kušnju cijele avanture, prije nego što prođe kroz prava vrata biva nagrađena time što se pred njima napokon pojavi izvor tajanstvenog glasa.
Ispostavi se da je tajanstveni glas pripadao usamljenom izvanzemaljcu koji ih je na svoj planet prenio samo zato što mu je bilo dosadno usred dvorskih zidina i poželio je igru i uzbuđenje. Nakon toga ih je primoran poslati natrag u njihova različita vremenska razdoblja i mjesta. Netom prije nego što četvorka stupi kroz spasonosna vrata, izvanzemaljac im priopći da će im izbrisati sjećanje, tako da će zaboraviti sve što su doživjeli na njegovom planetu.
Tako se Hipi nađe u svom vremenu i počne se pitati je li njegovo čudesno putovanje bilo samo posljedica pretjeranog uživanja u psihodeličnim supstancama. Futurist se nakon povratka ne može othrvati neugodnom osjećaju da mu je netko posebnom napravom izbrisao sjećanje. Rimljanina pak neobično iskustvo, koje tumači kao dio sna, čini osobnosnim jačim. Vitez je pak uvjeren da je kroz san uspio doseći najveću vitešku svetinju, to jest Sveti gral, što ga ispunjava silnim ponosom i blaženstvom. Kraj tako ostaje otvoren slušateljevoj vlastitoj interpretaciji onoga što se doista dogodilo neobičnim avanturistima.
Glazbena slika albuma spaja neke od najboljih elemenata iz svijeta progresivnog rocka i prog metala, a ne manjka ni orkestralnih elemenata klasične glazbe i pastoralnih primjesa folka. Izuzetna žanrovska i aranžerska raznolikost, vrhunske virtuozne vještine pojedinih glazbenika i sjajni vokalni nastupi u izvedbi svih pjevačkih gostiju glavne su odlike ove konceptualne umjetnine, koja svojom intenzivnom atmosferom slušatelja stalno drži ‘na iglama’, pri čemu se dramatični i spokojni trenuci međusobno cijelo vrijeme skladno izmjenjuju.
Na »Into The Electric Castle«, koji je ujedno bio prva suradnja između Arjena i dugogodišnjeg Ayreon bubnjara Eda Warbyja, nalazi se gotovo dva sata glazbe (1 sat i 45 minuta, ako smo precizni), pri čemu na njemu nema ni jednog jedinog dosadnog trenutka, što je još jedan rječit dokaz više da je gospodin Lucassen naprosto prštao od umjetničkog zanosa i inovativnih ideja. Zapravo nije posebno potrebno naglašavati da se album ponosi i izvrsnom produkcijom, što kod gospodina Lucassena nije bilo ništa neobično. Prvi disk otvara se skladbom »Welcome To The New Dimension«, u kojoj zbunjene pridošlice u novoj dimenziji dočekuje glas izvanzemaljca u izvedbi Petera Daltreyja, dok se u pozadini prelijevaju elektronski uzorci i eterične gitarske varijacije.
U jedanaestominutnom simfoprog epu »Isis and Osiris« svojim se teatralnim vokalnim nastupom posebno ističe izvrsno raspoloženi Fish te obje pjevačice sa svojim operetnim pristupima, dok harmonični prijelazi između klavijatura i električne gitare stvaraju veličanstvenu atmosferu. U instrumentalnim dionicama ne manjka duhovitih varijacija koje dodatno razbuktavaju dramatično ozračje. Mjestimice se jasno osjeti ambijentalni utjecaj nekih rock legendi poput Pink Floyd (gitarsko-klavijaturske harmonije) i Led Zeppelin (pastoralni elementi). Arjen je na maksimalan način iskoristio tradicionalne prog klavijature predvođene hammond orguljama, melotronom i minimoogom.
Izuzetna ambijentalna kontrastnost te aranžerska i vokalna raznolikost slušatelja već na samom početku usisavaju u srž koncepta. »Amazing Flight« je još jedan ambiciozan ep veličanstvenih ambijentalnih dimenzija, u kojem posebni gost Clive Nolan oduševljava svojim šarolikim i specifičnim sintetizatorskim solažama. Vokalne harmonije, u kojima se ovaj put iskažu baš svi sudjelujući pjevači, pa i Arjen u ulozi Hipija, ponovno su posebno poglavlje za sebe i ne mogu se dovoljno pohvaliti. Arjenove gitarske solaže cijelo vrijeme lijepo prepleću i održavaju epsko ozračje, u kojem ne manjka brojnih suptilnih trenutaka. I gospodin van Leer se iskaže iskričavim varijacijama na flauti, dok obje pjevačice dobro pripomažu eteričnim višeglasjima.
»Time Beyond Time«, u kojem se pojedini likovi pitaju o pravom značenju svoje tajanstvene situacije, otvara se dirljivim, eteričnim uvodom uz pratnju pastoralnih akorda na akustičnoj gitari, dok gospodin Reekers u ulozi Futurista svojom divnom bojom glasa lijepo sustvara hipnotičko ozračje. Za sjajan vokalni kontrast pobrinut će se Damien Wilson u ulozi Viteza, koji se pita nije li to kozmičko iskustvo usputna posljedica djelovanja Svetog grala. Majstor van Leer ponovno se iskaže kraćom flautističkom solažom, dok Arjen svemirskom improvizacijom ponovno dokazuje zašto je jedan od najvećih europskih gitarskih majstora.
Na »The Decision Tree (We’re Alive)«, koji sadrži spacerockovske elektronske nijanse, Fish kao Gorštak podlegne upozoravajućim riječima stabla Odluke o najavljenoj smrti jednog iz društva. U instrumentalnim dionicama vladaju melodične gitarske pasaže koje lijepo održavaju moćno ozračje. Fish je ovdje na vrhuncu svoje vokalne melodramatike, dok ga u pozadini prate epska višeglasja. Posebno zanimljivo unutar ove sjajne kompozicije ispada Gorštakova vokalna prepirka s filozofski srodnim Barbarinom i Rimljaninom o tome tko će se žrtvovati i kome će potom pripasti posmrtna čast. Nekoliko ludih varijacija na tradicionalnim klavijaturama, neukroćeni, metalski bubnjarski stampedi i nepredvidljive umjetnine na električnoj gitari ponovno su pravi špas za uši svih ljubitelja glazbenih virtuoza.
Pastoralna balada »Tunnel Of Light«, u kojoj društvo nailazi na novu opasnu kušnju u obliku Tunela svjetlosti, predstavlja Fishevu (Gorštakovu) oproštajnu skladbu na albumu, dok ga uz pastoralnu, akustičnogitarsku melodiju prate eterične ženske vokalne harmonije. Škotski div se uz takvu zvučnu podlogu izvrsno osjeća i izvodi nezaboravan pjevački nastup. »Across The Rainbow Bridge« otvara se melankoličnim uvodom u kojem zasja prije svega Wilson svojim dirljivim vokalom, dok u pozadini vladaju razgranate klavijaturske zavjese i usputne ritmičke varijacije. Posebno poglavlje za sebe predstavlja višeglasni, epski refren na bazi simfonijskog prog metala. Klavijaturistička dionica ponovno se zabavlja elektronskim teksturama, dok električna gitara ovaj put nemilosrdno struže po ‘metalskim notama’. Arjen se ovaj put izvrsno zabavlja u psihodeličnoj vokalnoj ulozi zbunjenog Hipija.
Drugi disk otvara se kompozicijom »Garden Of Emotions«, u kojoj se društvo nađe pred novom kušnjom, tik pred ulazom u Električni dvorac. Uvodni dio obilježavaju epski aranžmani s očaravajućim harmonijama između električne gitare i klavijatura. Arjen se ponovno iskaže kao Hipi, kojem u njegovom zbunjenom stanju ni približno ne svita pred kakvom se opasnošću nalaze. Anneke van Giersbergen u međuvremenu ugleda iluziju staroegipatskog sunčanog boga Amon Ra te se odluči za put u smrt. U srednjem dijelu zavlada metalska dionica s brutalnim gitarskim pasažama i nemilosrdnim bubnjarskim maršem, dok izmjenjujuće vokalne harmonije kompoziciju opet pomaknu u eteričnije sfere. Jedan od zabavnijih trenutaka je vokalna prepirka između Rimljanina i Barbarina za prestiž, jer imaju srodne predodžbe o tome kakva ih nagrada čeka na kraju avanture. Gitarski maestro u instrumentalnoj dionici ponovno ne štedi svoje duhovite varijacije, dok dramatično ozračje raste iz sekunde u sekundu.
Naivna Egipćanka podlegla je glasu svog vrhovnog boga i zauvijek se oprostila od društva, što je ujedno i središnja tema melankolične, pastoralne balade »Valley Of The Queens«, u kojoj se u glavnoj pjevačkoj ulozi iskaže van Giersbergen. Na mračno obojenom »The Castle Hall«, koji se otvara jezovitim, životinjskim zvukovima, preostali članovi društva napokon se nađu usred Električnog dvorca. Pritom ih ponovno dočeka upozoravajući glas izvanzemaljca. Ovaj put Arjen se odlučuje za zanimljivo stapanje space rocka i prog metala, koje uz uporabu sporih ritmičkih elemenata povremeno vuče već na doom metal. Posebno zanimljivo na ovom mjestu ispada Damienov nastup u ulozi Viteza, koji je sav zbunjen uvjeren da se vratio u srednji vijek, gdje ga iza zidina legendarnog dvorca Kamelot kuša čarobnjak Merlin. Gospodin van Leer u završnom dijelu se iskaže ljupkom flautističkom solažom, uz koju mu se pridruži Lucassen s lukavim gitarskim varijacijama.
»Tower Of Hope« je još jedna skladba s mračnim ambijentom, u kojoj društvo čeka nova kušnja u obliku Tornja nade. Ovaj put Arjen u uvodnom dijelu oduševljava spacerockovskim zvučnim kolažem, dok u nastavku slijedi spust u metalskije vode uz harmonično izmjenjivanje različitih vokalnih uloga. Posebno dobro ispada zanimljiv, pomalo psihodeličan refren. U završnom dijelu nastupa neočekivani, kraći instrumentalni obrat u svijet jazz fusiona, nakon čega opet zavlada psihodeličnometalski hibridni motiv.
»Cosmic Fusion« sadrži zlokobnu uvodnu dionicu, dok je ovaj put na redu za oproštaj Sharon den Adel kao Indijanka, koja iznenada osjeti poziv duhova prirode i sunca što je mame k sebi. To znači da je ova melankolično-mračna skladba izgrađena oko njezinog divnog vokala, dok se u pozadini prelijevaju enigmatične sintetizatorske zavjese. Ostali članovi društva upozoravaju je da je riječ o laži i da je čeka smrt, no njihova upozorenja ne pale. Indijanka odlazi u smrt, koja se ovaj put osobno pojavljuje na sceni kroz režeće vokalne priloge u izvedbi Roberta Westerholta (Within Temptation) i Georgea Oosthoeka. U instrumentalnoj, simfonijski začinjenoj dionici zavlada divlji, ali ujedno dinamični ples instrumenata.
»The Mirror Maze«, u kojem se preostala petorka nađe usred posljednje dvorske kušnje, otvara se klavirskim aranžmanom i Arjenovim psihodeličnim vokalom u ulozi Hipija (ovaj put nekoliko puta poštено povuče na Johna Lennona). Veličanstveni simfonijski aranžman u kombinaciji s akustičnogitarskim akordima i eteričnim vokalnim harmonijama pobrinut će se za oblikovanje epskog refrena. Lucassen ponovno ne štedi suptilne gitarske varijacije, dok se ambijentalna narav ove sjajne skladbe praktički neprestano mijenja.
»Evil Devolution«, oštra kritika prebrzog tehnološkog napretka bez ikakve kontrole, sadrži psihodelični uvod s bizarnim, žuborećim efektima, nakon čega slijedi prijelaz u melodramatičnu dionicu s epskim gitarskim varijacijama. U završnom dijelu zavlada kraća spacerockovska dionica s disonantnim elektronskim teksturama. Na udarnom »The Two Gates« preostala se petorka suočava s dvama vratima, pri čemu moraju odabrati prava. Barbarin u vokalnom liku Edwina Balogha napravi kobnu pogrešku i stupi kroz zlatna vrata, što mu donosi smrt. Sukladno tome, ovaj je put Baloghov vokal postavljen u prvi plan. Dramatična narav skladbe, predvođena epskim refrenom, začinjena je udarnim, metalski orijentiranim gitarskim pasažama uz beskompromisnu ritmičku podršku.
»Forever Of The Stars«, u kojem preživjela četvorka kroz susret s izvanzemaljcem doživljava razrješenje zagonetke, kratki je spacerockovski interludij s elektronski manipuliranom naracijom u izvedbi Petera Daltreyja kao Vanzemaljca/izvanzemaljca. »Another Time, Another Space« predstavlja epski završetak albuma s dramatičnim simfonijskim aranžmanima, u kojem sva četiri preživjela lika, nakon povratka u vlastita vremenska razdoblja i mjesta, sama sebi postavljaju pitanja o nedavnom iskustvu, jer se detalja jednostavno više ne mogu sjetiti. To znači da se sva četiri preostala pjevača uz melodičnu podlogu međusobno uspješno izmjenjuju na glavnom vokalu te posljedično pobrinu za konačni konceptualni klimaks i trijumf nezaboravne atmosfere.
»Into The Electric Castle« bio je ključno djelo u režiji jedinog i neponovljivog Arjena Anthonyja Lucassena, kojim je postavio posve nove standarde suvremene rock/metal opere i pomogao oživjeti zanimanje za gotovo pokopani konceptualni žanr. Bila je to konceptualna remek-djela bez premca, koje Ayreonu nije omogućilo samo miran opstanak na glazbenoj sceni, jer je njegov uspjeh nadmašio sva Arjenova očekivanja, nego ih je lansiralo u stratosferu najuzbudljivijih predstavnika suvremenog prog rocka i prog metala.
Ujedno je Arjen njime postavio temeljni kamen za dugogodišnju Ayreon tradiciju različitih gostujućih glazbenika predvođenih znamenitim pjevačkim gostima, koji su većinom dolazili iz priznatih glazbenih postava. Svojim djelovanjem uspio je povezati glazbenike iz različitih naraštaja, zemalja i žanrova u uspješnu stvaralačku zajednicu te premjestiti brojne žanrovske granice. Teško je povjerovati, no Arjen će sljedećim konceptualnim projektom (u dva dijela), »Universal Migrator«, ne samo dosegnuti kvalitetnu razinu »Into The Electric Castle«, nego stvoriti čak i najbolje djelo svoje dotadašnje glazbene karijere.
Postava
Arjen Anthony Lucassen – električna i akustična gitara, bas gitara, minimoog, melotron i klavijature, vokal (Hipi)
Edwin Balogh – vokal (Rimljanin)
Sharon den Adel – vokal (Indijanka)
Jay van Feggelen – vokal (Barbarin)
Fish – vokal (Gorštak)
Anneke van Giersbergen – vokal (Egipćanka)
Edward Reekers – vokal (Futurist)
Damian Wilson – vokal (Vitez)
Robert Westerholt i George Oosthoek – vokal (Smrt)
Peter Daltrey – vokal (Glas)
Ed Warby – bubnjevi
Roland Bakker – hammond orgulje
Robby Valentine – klavir, sintetizatorski solo na “Isis and Osiris, I. Let The Journey Begin”, “Amazing Flight, I. Amazing Flight in Space” te “Tower of Hope”, melotron na “The Mirror Maze, I. Inside the Mirror Maze”
Ernő Oláh – violina
Taco Kooistra – čelo
Jack Pisters – sitar
Rene Merkelbach – sintetizatorski solo na “The Decision Tree (We’re Alive)” i “Evil Devolution” te klavir na “Valley of the Queens”
Clive Nolan – sintetizatorski solo na “Amazing Flight, III. Flying Colours”
Ton Scherpenzeel – sintetizatorski solo na “Cosmic Fusion, III. The Passing of an Eagle”
Thijs van Leer – flauta na “Amazing Flight, III. Flying Colours”, “Time Beyond Time”, “Valley of the Queens” te “The Castle Hall”
Produkcija
Arjen Anthony Lucassen
Popis skladbi
CD1: 47:25
1. Welcome to the New Dimension (3:05)
2. Isis and Osiris (11:11)
A) Let the Journey Begin
B) The Hall of Isis and Osiris
C) Strange Constellations
D) Reprise
3. Amazing Flight (10:15)
A) Amazing Flight in Space
B) Stardance
C) Flying Colours
4. Time Beyond Time (6:05)
5. The Decision Tree (We’re Alive) (6:24)
6. Tunnel of Light (4:05)
7. Across the Rainbow Bridge (6:20)
CD2: 57:10
1. The Garden of Emotions (9:40)
A) In the Garden of Emotions
B) Voices in the Sky
C) The Aggression Factor
2. Valley of the Queens (2:25)
3. The Castle Hall (5:49)
4. Tower of Hope (4:54)
5. Cosmic Fusion (7:27)
A) I Soar on the Breeze
B) Death’s Grunt
C) The Passing of an Eagle
6. The Mirror Maze (6:34)
A) Inside the Mirror Maze
B) Through the Mirror
7. Evil Devolution (6:31)
8. The Two Gates (6:28)
9. Forever of the Stars (2:02)
10. Another Time, Another Space (5:20)