Ayreon: Transitus

0 175

Izdavač: Music Theories Recordings/Mascot Label Group
Datum izlaska: 25. 9. 2020.
Produkcija: Arjen Anthony Lucassen
Duljina albuma: 80.51 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 7.0/10


»Transitus« naslov je najnovije progmetal/progrock opere u glazbenoj, skladateljskoj i konceptualnoj režiji Arjena Anthonyja Lucassena i njegova vazda ambicioznog projekta Ayreon. Arjen »Transitus« u početku uopće nije namjeravao izdati kao Ayreon album, nego u sklopu nekog drugog projekta, no kasnije je promijenio mišljenje i opet  pozvao na suradnju niz prestižnih glazbenih imena.

Pjevačke uloge, odnosno uloge pojedinih likova iz »Transitus« koncepta, međusobno su podijelili brojni poznati pjevači i pjevačice; Tommy Karevik (Kamelot, Seventh Wonder) kao Daniel, Cammie Gilbert (Oceans of Slumber) kao Abby, Paul Manzi (ex-Arena) kao Henry, Simone Simons (Epica) kao Anđeo smrti, Amanda Somerville (Trillium) kao Lavinia, Marcela Bovio (ex-Stream of Passion) u ulozi triju likova, bubnjar Johanne James (Threshold) kao Abraham, Dianne van Giersbergen (Ex Libris) kao Sopran i Dee Snider (Twisted Sister) kao Otac.

Arjenu su društvo u ulozi instrumentalista na »Transitus« pravila takva majstora kao što su gitarski virtuozi Joe Satriani i Marty Friedman (ex-Megadeth). Velika posebnost »Transitus« jest to što je ovo tek drugi Ayreon album na kojem bubnjeve ne svira Ed Warby. Ovaj ga je put zamijenio Juan van Emerloot, Arjenov stari znanac, koji je nekoć surađivao s Lucassenovim prvim bendom Vengeance. Arjen je prema vlastitim riječima i s Warbyjevom (privremenom) zamjenom želio dokazati da ne ide za uobičajenim Ayreon albumom. Prestižni gost u ulozi pripovjedača priče ovaj je put legendarni engleski glumac Tom Baker, koji je u razdoblju između 1974. i 1981. postao slavan ulogom doktorove četvrte reinkarnacije u kultnoj BBC-jevoj znanstvenofantastičnoj seriji Doctor Who.

Još je samo malo glumaca ‘stare engleske škole’ koji bi za ovakav koncept bili prikladniji od Bakera, jer čovjek je kao stvoren za pripovijedanje gotičko-jezive priče smještene u 19. stoljeće, usred viktorijanske Engleske. Nažalost, njegovih je naracija, osobito na drugom disku, apsolutno previše i s vremenom znaju postati naporne mnogima. Gotički koncept »Transitus« potpuno je drukčiji od dosadašnjih Ayreon koncepata, koji su većinom bili znanstvenofantastično obojeni, što je bio jedan od glavnih razloga zašto je Arjen imao dvojbi da ga ne bi radije izdao u sklopu nekog drugog projekta. Kako se uskoro pokazalo, njegove su dvojbe bile posve opravdane.

U usporedbi s dosadašnjim Ayreon konceptima »Transitus« predstavlja veliki korak unatrag, jer umjesto ambiciozne, inteligentne, provokativne i inovativne priče dobili smo nešto što je više nalik Disneyjevoj interpretaciji klasičnih europskih bajki nego mračnom, gotičkom filmu u režiji Tima Burtona. Priča je izrazito plitka i govori o dva različita svijeta – materijalnom, koji je personificiran u viktorijanskom Londonu, i spiritualnom, u kojem žive duhovi.

Središnji lik priče bogat je i naivan dečko imenom Daniel. Njega iz kuće tjera vlastiti otac zato što je imao aferu s njihovom sluškinjom Abby, koja je očito bila zanimljiva obojici bogataša. Uz to će mnogi čuvar političke korektnosti , koji ne razumije povijesni kontekst, zakolutati očima, jer ‘fatalnu’ sluškinju glumi crnkinja Cammie Gilbert. Daniel doživi tragičnu smrt i od tada njegov duh na različite načine pokušava uspostaviti kontakt s Abby te dokazati njezinu nedužnost za njegovu smrt. Daniel svoju tugu liječi razgovorom s kipom rimskog vojnika usred očeva imanja, koji mu u mislima oživi i progovori. Daniel na kraju priče, unatoč đavolskom planu svog lažnog prijatelja Henryja te zavodljivoj, ženskoj verziji Anđela smrti i njezinim furijama, uspije uspostaviti kontakt s Abby i ljubavnici se na kraju sjedine u Transitusu, svijetu duhova odnosno mrtvih. Ukratko, o »Transitus« konceptu nema smisla trošiti previše riječi, a veliko je pitanje hoće li strip, koji je izašao usporedno s albumom, popraviti prilično blijed dojam.

Treća i možda najveća mana »Transitus« jest neuvjerljiva vokalna interakcija između središnjeg muškog i ženskog protagonista, koje svojim pjevačkim doprinosima predstavljaju Tommy Karevik i Cammie Gilbert, jer među njima nikako ne zaiskri prava magija, odnosno ona magija na koju smo kod prošlih Ayreon muško-ženskih dueta obično bili navikli. Cammie ima prilično specifičan vokalni registar i zanimljivu boju glasa, koji u njezinu bendu Oeans of Slumber vjerojatno pali, dok u duetu s Tommyjem, koji je inače očekivano uspješan u ulozi solo pjevača, ispada pretjerano razglašeno i gotovo predatorski, što nikako ne odgovara njezinoj ulozi Danielove krhke, pokojne ljubavnice. U nekoj drugoj ulozi njezin bi vokalni pristup vjerojatno ispao odlično.

Ostali pjevači i pjevačice uglavnom zaslužuju pohvale, iako na albumu ima i ne baš sjajnih trenutaka, kad se pomalo razglašeno deru jedni preko drugih, kao primjerice na blago iritantnom »Condemned Witout a Trial«. Među pjevačicama to osobito vrijedi za ovaj put izvrsno raspoloženu Simone Simons u njoj neuobičajenoj, zlokobnoj i ujedno zavodljivoj ulozi Anđela smrti. Crvenokosa metal diva posebno zasja na skladbi »This Human Equation«. Lijepo je čuti i sjajan vokalni nastup Paula Manzija, koji nakon odlaska iz grupe Arena, s kojom je plodno surađivao gotovo deset godina, svakako zaslužuje veću prepoznatljivost. Paul se posebno iskaže na skladbi »Talk of the Town«, koja spada među uspjelije trenutke »Transitus«.

U instrumentalnom pogledu riječ je o nešto težem, gotičkijem i ambijentalno mračnijem Ayreon uratku nego inače, koji je na trenutke bliži drugim Arjenovim projektima nego što je to primjerice The Gentle Storm, no to smo u skladu s najavama o naravi i konceptu »Transitus« nekako i očekivali. Pojedini instrumentalisti svoj su posao odradili besprijekorno, dok će svi štovatelji lika i djela Joea Satrianija zacijelo uživati u njegovu gitarističkom solažiranju na skladbi »Get Out! Now!«, koja je izašla i u obliku singla. Upravo skladbe koje su izašle u obliku singlova, poput »Hopelessly Slipping Away« te prije spomenutih »Get Out! Now!«, »This Human Equation« i »Talk of the Town«, spadaju među najbolje trenutke ovog ‘toplo-hladnog’ albuma. Neuvjerljiva vokalna kemija između dvaju glavnih pjevača nažalost je razlog zašto većina kompozicija već od uvodne »Daniel’s Descent into Transitus« nadalje nikako ne uspijeva zaživjeti, dok se među pojedinim kompozicijama nalazi i apsolutno pretjeran broj najviše dvije minute dugih ‘mašila’ u kojima vlada Bakerova govorna riječ.

Za »Transitus« bilo bi svakako prilično bolje da je izašao pod imenom nekog drugog Arjenova projekta, primjerice The  Gentle Storm, Guilt Machine ili Stream of Passion, umjesto Ayreona, kao što je izvorno bilo predviđeno, no na kraju je opet prevladala ekonomska logika zajamčene zarade. Šteta, jer album nije bez svojih pozitivnih strana. S nešto kraćim trajanjem, ograničenim brojem naracija, duhovitijim strukturama pojedinih djela, inteligentnijim i zanimljivijim konceptom te ponajprije boljom vokalnom kemijom između dvaju glavnih pjevača »Transitus« bi bez sumnje ispao prilično bolje. Ovaj put Arjenu, unatoč njegovoj vazda zavidnoj ambicioznosti, sve skupa nije najbolje pošlo za rukom i može se dogoditi da »Transitus« ostane u sjeni prilično zanimljivijih, znanstvenofantastično obojenih Ayreon prethodnika.

Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik


Popis skladbi:
CD1.:
1. Fatum Horrificum (A] Graveyard, B] 1884, C] Daniel And Abby, D] Fatum, E] Why?!, F] Guilty)
2. Daniel’s Descent Into Transitus
3. Listen To My Story
4. Two Worlds Now One
5. Talk Of The Town
6. Old Friend
7. Dumb Piece Of Rock
8. Get Out! Now!
9. Seven Days, Seven Nights
 
CD2.:
1. Condemned Without A Trial
2. Daniel’s Funeral
3. Hopelessly Slipping Away
4. This Human Equation
5. Henry’s Plot
6. Message From Beyond
7. Daniel’s Vision
8. She Is Innocent
9. Lavinia’s Confession
10. Inferno
11. Your Story Is Over!
12. Abby In Transitus
13. The Great Beyond

Glazbenici:
Arjen Anthony Lucassen – vokal, gitara, bas gitara, klavijature, ksilofon, Dulcimer, dječji klavir

Vokalisti/vokalistice:
Tommy Karevik 
Cammie Gilbert
Amanda Somerville
Dee Snider
Marcela Bovio
Simone Simons
Johanne James
Michael Mills
Dianne van Giersbergen
Caroline Westendorp
Dan J. Pierson
Jan Willem Ketelaers
Wilmer Waarbroek
Will Shaw
Marjan Welman
Lisette van den Berg

Tom Baker – naracija

Noa Gruman – orkestracije za Hellscore Choir
Hellscore Choir – zborsko pjevanje

Joost van den Broek – Hammond orgulje, klavir
Ben Mathot – violina
Jeroen Goossens – flauta, svirale
Jurriaan Westerveld – violončelo
Alex Thyssen – rog
Joe Satriani  – gitara
Marty Friedman – gitara
Patty Gurdy – Hurdy gurdy
Juan van Emmerloot – bubnjevi
Jan Willem Ketelaers – prateći vokal
Wilmer Waarbroek – prateći vokal
Will Shaw – prateći vokal
Marjan Welman – prateći vokal
Lisette van den Berg – prateći vokal

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići