Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Europe
Izdavač: Ear Music Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 41:00
Ocjena: 4.5/5
Da vam skratim muke, da ne gubite vrijeme čitajući ovu recenziju! Svi ljubitelji Europe, žurno po ovaj album u najbližu internetsku trgovinu. Dečki su s njim zatvorili razvojni krug. Vratili su se korijenima, dotaknuli su svoju pra-bit. Ako uzmemo u obzir da je ova grupa započela karijeru kao »cover« band koji je svirao klasike grupa Thin Lizzy, Free, UFO, Led Zeppelin, Deep Purple, znajte da je album »Bag Of Bones« konačno, kao četvrti album nakon reunionа grupe prije deset godina, ono što smo sve ovo vrijeme grčevito čekali. Najprije su se dečki lovili u potrazi za drugačijim modernim grooveom kojim bi impresionirali glazbene mase, »Last Look Of Eden« (2009) već je nagovještavao koketiranje s retro zvukom, ali ga je mučila silno površna produkcija. Imao je potencijal, ali je djelovao mlako, neopipljivo. S »Bag Of Bones« su Europe izbacili album kojeg konačno definira karizma velikih kvaliteta pojedinaca koji grade ovu grupu.
Ključ uspjeha? Kevin Shirley! Tonski majstor koji je u studiju konačno uspio razmrsiti novodobne tendencije grupe. Naravno, za začeće izvornog grijeha uvijek su potrebna dvoje. Europe su se malo ukrotili, zaustavili konje, zagledali se u sebe, prestali tražiti uporište u »drugačijosti«, a Shirley je istodobno u potpunosti shvatio i učinkovito sažeo na »snimateljske vrpce« bit razvojnog puta grupe u 2012.! John Norum je svakako zadržao onaj prljavi, niže ugođeni, bučno arogantni, kitarski hibridizirani zvuk novih vremena, no njegova gitara do danas (računajući od dana ponovnog okupljanja) nikad još nije zvučala tako erotogeno u okvirima Europe izričaja. Da. Blues rock vlada ovim albumom od glave do pete! I to je bit! A Shirley je uspio Norumov novi zvuk smjestiti u zvučnu sliku tako da zapravo učinkovito tuče vatru svih cilindara iz »fantomske korvete« stvarno živo, s konotacijom izuzetne karizme erotogene retro-blues konotacije.
Jedno je za Europe John Norum. Još važniji kreator ovog trenutka, kad su Europe zatvorili razvojni krug i zapravo se reafirmirali s »Bag Of Bones«, jest (nije ni potrebno nagađati) Joey Tempest. Joey je ovaj put bacio sva svoja jaja na pladanj, bez kočnica navukao i cipele soul improvizacije i izbacio iz sebe najbolje što zna. Tempest danas nipošto ne gura u visine, nego iskorištava svoj vokalni domet ponajviše u srednjem rasponu, gdje je s godinama dobio baršunastost, osjetljivu karizmu blage grlenosti (kad je želi istaknuti) i u tom je rasponu Tempest najjači, kad treba naglasiti poruku stiha i oživjeti emociju. Njega ovaj put novi album doista ne sputava. A ostatak kvinteta? Ništa lakše. S obzirom na to da su ovi dečki svirali s najboljima i najvećim rock izvođačima planeta, za njih isticanje rockerske tvrdoće kroz primarnu prizmu bluesovske erotogenosti i emocionalne draži doista nije nikakva znanstvena fantastika. Suradnja s Glennom Hughesom sredinom devedesetih, u ulozi pratećeg benda, karizmu članstva grupe samo je ojačala. A danas, kad Tempest na novom albumu više nego ikad bezobzirno hoda i po zavojima souла, ta se snaga pratećeg tima Europe tim snažnije odražava, a vanjski učinak se u toj kemijskoj suživotnosti dodatno pojačava.
Europe su stvorili izuzetno zgusnut, jedar i sadržajno posve opipljiv album kojeg razdire sva stvarnost i iskrena rockerska voltaža. Grupa je odrastala uz zvukove klasičnih rock grupa stare škole. Već uvodna Riches To Rags objedinjuje pod istim krovom vibraciju nadahnutosti nasljeđem sastava Led Zeppelin (uvodni riff), Deep Purple (Hammond »stiskavac«), Dio/kasni Black Sabbath (Tempestov vokalni pristup). Not Supposed To Sing The Blues produbljuje blues-rockersku širinu albuma, s namjernim dodatkom orijentalnog Kashmir šarma. Riječ je o prvom singlu albuma, koji još jednom potvrđuje izuzetnu karakternu snagu spajanja melodične zaraznosti s retorikom bluesa na albumu »Bag Of Bones«. Za skladbu Firefox može se reći da je najepskiji trenutak albuma, a funk podloga u strofi daje Tempestu čak i oprugu za razvoj soul elementa, u kojem bi veličanstveno mogao zasjati i sam presvijetli Glenn Hughes. Naslovna skladba s delta blues ornamentom jedan je od vrhunaca ovog albuma. Sastavu je na tu skladbu uspjelo pridobiti na suradnju vrućeg Joea Bonamassu, koji polaže solaže na »slide« gitari. Da spomenem to da su Tempest i Norum na akustici prešli sve školske klupe zajedničke karijere i zato u ovom tandemu ne mogu zatajiti! Skladba dražeće raste iz uvodne melankolične akustično vođene strofe u superekspanziju rockerske macho nadutosti potentnog refrena. My Woman My Friend svakako će omiljeti i ljubiteljima Paula Rodgersa i Free, Demon Head je opet klasično ukrojena Europe skladba, izdašnije pisana na kožu ljubiteljima Whitesnake, dok Drink And Smile može odapeti slušatelja ravno na treći album sastava Led Zeppelin. Mercy You Mercy Me mogla bi u nekom drugom vremenu i prostoru biti klasična Deep Purple pustolovina, koju bez brige vrlo brzo razumiju i shvaćaju i današnji Gotthard.
Svakako je opisano poprilično paralela s najvećim rock sastavima našeg vremena, a ipak je cijelo vrijeme jasno da je ovo posve Europe album. No kako su se Europe odlučili retro nostalgično zagledati u svoje korijene, logično je da te paralele izlaze na površinu i na albumu »Bag Of Bones«. Od najvećih su Europe učili, a energetska ekstaza koja razdire ovaj album toliko je intenzivna da joj taj primat danas ne može oduzeti baš nikakva umjetna MTV-jevski producirana »plus EMŠO 2000 revija« koja sebe naziva rock bendom.
»Bag Of Bones« je album kojim su se Europe reafirmirali. Prosječnost prethodna tri izdanja je zaboravljena, a »Bag Of Bones« već u prvoj polovici ove godine donosi jedan od vrhunaca ovogodišnjih izdanja na polju hard rocka. Nema što. Kad se stari prekaljeni mačkori late stvari koju najbolje vladaju, ne može poći baš ništa po zlu. Bomba od albuma, nad kojim će oduševljeni biti svi ljubitelji Europe, kao i svi koji se paljate na nasljeđe najvećih klasičnih rock sastava pionirskog pedigrea! Rockeri i svi ostali pravovjerni »pasjezupci« ovog svijeta! Ovo je iskreno srdačan rock album za vas! A sad samo brže-bolje vrebajte nove koncertne termine grupe!
Postava
Joey Tempest – vokal, prateći vokal
John Norum – gitara
Mic Michaeli – klavijature, prateći vokal
John Leven – bas gitara
Ian Haugland – bubnjevi, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Joe Bonamassa – “slide” gitara na skladbama br. 4. i 5.
Anton Fig – udaraljke na skladbi br. 4.
Produkcija
Kevin Shirley
Popis skladbi
1. Riches to Rags
2. Not Supposed to Sing the Blues
3. Firebox
4. Bag of Bones
5. Requiem
6. My Woman, My Friend
7. Demon Head
8. Drink and a Smile
9. Doghouse
10. Mercy You, Mercy Me
11. Bring it All Home
