Lokacija: Volksbank Messehalle / Balingen / Njemačka
Datum: četvrtak, 25.06.2006
Okrenula se godina, došlo je vrijeme za novi Bang Your Head festival, koji se svake godine održava u njemačkom gradiću Balingen, u regiji Baden-Württemberg, relativno blizu Stuttgarta. Kao već po tradiciji, i ove su godine organizatori pobrinuli za “warm-up” show, koji je za razliku od prošle godine, kad se zagrijavanje održalo u obližnjem Hechingenu uz sastave Frobidden, Breaker i Firewind, ovaj put našao svoj dom u posve novoizgrađenoj dvorani Voklsbank Messehalle, zapravo na samom festivalskom prostoru.
| Snake Ride Rodeo (20.00-20.50): |
Sat je otkucao osam. Navečer, da ne bude zabune. Ljude ispod pozornice mogao si izbrojati na prste lijeve ruke, pa su ipak Snake Ride Rodeo morali izaći na pozornicu. To je sastav koji je nastao prije pet godina, no čine ga iskusni njemački glazbenici. Obožavatelji sastava Running Wild zasigurno ste dobro upoznati s riječju Preacher. Bivši član Running Wilda danas struže gitaru u Snake Ride Rodeo. Sastav igra na napadačku kartu otrovno živog riffovskog razmaza gitara, koji više miriše na pijano bučnu inačicu rock n’ rolla nego na bilo što što bi se moglo nazvati metalom. Kod Snake Ride Rodeo sve na gitarama škripi i cvrči dok dečki guraju svoj materijal. Prljavo brujanje poduprto je nižim, hrapavim, grlenim i rezljivim vokalom. Zamislite nazalno pjevanje prehlađenog Mata Sinnera (Sinner, Primal Fear). Zvuk i energija mjestimice odnesu slušatelja prema nekim Black Label Society. Skladbe Ashes, Ultimate Fear ili Bleed, između ostalog, predstavile su sastav publici. Kvartet je nažalost naišao na mlak odaziv ionako prilično prazne dvorane, u koju se uz malo guranja stisne 5000 ljudi. S obzirom na to da sastav igra prije svega na kartu energije rockerski izvornog osjećaja, koji generira snaga riffa, jako iskrivljen zvuk u kojem su basovi nagrizali kvalitetu zvučne slike nije čak ni smetao. Smetala je samo spoznaja da je sastav dao od sebe tek toliko koliko mu je nalagala rutina da zadrži prividnu korektnost. Za nešto više dvorana je morala biti bolje posjećena.
| Evile (21.00 – 21.50): |
Britanski “old school revival thrasheri” Evile izašli su na pozornicu kao drugi. Riječ je o odlično potkovanom thrash metalu zapisanom čvrstom ritmičkom galopu, koji je razgalio prisutne kad su momci u postavi Matt Drake (gitara, vokal), Ol Drake (gitara), Mike Alexander (bas-gitara) i Ben Carter (bubnjevi) razbacivali šaku za šakom dinamita u razjarenim skladbama poput Bathe In Blood. Cijela stvar je doduše nova, ali nosi neke primjese starih Slayer (rano razdoblje), uz obveznu ugradnju temeljitih (i višedijelnih) gitarskih solaža, koje su odsvirane otrovno brzo, zapisane polutonskom akcentu, kako se to zahtijeva i u samom riffanju nadobudnih thrash revitalista. Vokal nije naporan, “ugodno riče” i dozira taman pravu težinu olujnog karaktera!
Odjeća, odnosno scenska konfekcija sastava, vrlo podsjeća na onu iz osamdesetih, kad su Metallica nosili uske crne hlače i visoke “Puma” sportske tenisice. Dokle god će dečki mijesiti ovakve odlične skladbe, u svemu uvjerljivo nabijene agresijom i bijesom kao što su Thrashers, We Who Are About To Die ili Armoured Assault, za budućnost europskog thrash metala zaista se nema potrebe bojati. Odličan, kompaktno izveden, usko uigran nastup, koji je ipak na trenutke pomalo trpio zbog premalo razgovjetno čujnih solaža. Evile su pristupili svom snagom, suvereno i začinili svoj posjet obilatom mjerom entuzijazma, neukroćene buntovničke energije, koju je kresalo nepopustljivo agresivno thrash metalsko riffovsko valjanje. Dobra nova stvar koja miriše po starom, i to kvalitetno! Sastav, koji će u rujnu 2009. izdati svoj drugi studijski album naslova “Infected Nations”, nastupom je definitivno oduševio, a toplo ga je ispod pozornice dočekalo nekih 1000 znatiželjnika!
| Jon Oliva’s Pain (22.05 – 23.15): |
Jon Oliva’s Pain postigli su da se dvorana napokon napunila. Sastav, koji je prošle godine izdao svoj treći studijski album “Global Warning”, očito se zasitio izvođenja vlastitog repertoara i u njemu je zadržao samo skladbu Walk Upon The Water. Ostatak materijala bio je podređen izvedbi jednih jedinih Savatage.
Uz to su se nametala pitanja. Zašto vraga Jon Oliva ne sastavi opet Savatage? Traženje odgovora postalo je još mučnije nakon što je publika doslovno vrištala za Savatage klasicima Chance, Edge Of Thorns, Tonight He Grins Again, Gutter Ballet, Sirens, Believe, Jesus Saves i završnom Hall Of The Mountain King. To je pitanje osnažila osobito činjenica da su Jon Oliva’s Pain djelovali raspušteno, a glavni krivac za to bio je gitarist Matt Laporte. Čovjek nije imao ni primjereno pripremljen zvuk na pozornici, a kamoli da bi zauzeto izvodio Savatage repertoar. Gdje su uzroci za to, ne znam. Je li bio pijan, ili osjećaj da dečki jedva čekaju završiti turneju i da ih Jon raspusti, ipak ne vara. Govorim o osjećaju, ne dajte se zavesti!
Chrisa Cafferyja doista smo mogli jako zamijetiti po odsutnosti. Laporte ne da nije djelovao zauzeto, nego si je dopustio i nekoliko velikih pogrešaka tijekom solaža, kao i tijekom vodećih gitarskih uzoraka i gitarskih ukrasa. Otrovni “tremolo zatezi” djelovali su sablažnjivo manjkavo, zapravo ih nije ni bilo, kao ni pravog naboja u samim riffovima. Posve izlizano, bez proživljenosti i začinjeno obilnom mjerom aljkavosti, može se reći za Laportea.
Cijelu je stvar spašavao veliki Jon Oliva, koji je odlično pjevao i svojim velikim karizmom preusmjeravao publiku na sebe, tako da je ona možda preslišala i previdjela “izmrcvarenog” Laportea i njegovo scensko varanje. Za Olivu je to mala maca. Sjedio je posve naprijed, svirao klavijature i pjevao. Pritom je cijelo vrijeme zabavljao publiku šaljivim grimasama, pokazivanjem jezika itd…
Unatoč primjedbi, koncert Jon Oliva’s Pain, koji su nastupili u postavi Jon Oliva (vokal, klavijature), Matt Laporte (gitara), Tom McDyne (gitara), Kevin Rothney (bas-gitara), John Zahner (klavijature) i Christopher Kinder (bubnjevi), tekao je neizmjerno brzo. Prošao je u tren oka. Ponajprije zahvaljujući publici, koja se slila sa Savatage klasicima u jedno i gromko ih pjevala s Jonom. Osobito refrene, tako da se u prostoru osjećala neka magija. Jedinstven osjećaj, osjećaj koji na pozornici prepoznajemo samo kad je s nama jedinstveni “Mountain King”. Dakle, nakon doživljenog možemo reći samo ovo. Vrijeme je za Savatage “reunion”.
| Kreator (23.30 – 01.00): |
Sat i pol za legende njemačkog takozvanog teutonskog thrash metala prilično je malo za sve gladne jedinstvene energije ove danas vrlo cijenjene i, ne najmanje, velike europske metal postave, osobito kad je riječ o njezinoj žilavoj upornosti! Sastav je sredinom siječnja ove godine izdao svoj novi studijski album “Hordes Of Chaos” i u skladu s tim se zagrizao u svoj repertoar, jer je nastup započeo upravo naslovnom skladbom nove ploče. Njemački perfekcionizam, bogato iskustvo i prednost domaćeg terena pridonijeli su fantastičnoj zvučnoj slici, koja je tijekom cijelog nastupa Kreatora generirala odličan zvuk. Taj su definirali razgovjetno čujni gradivni elementi. Ponajprije se to osjećalo u otrovno oštrom rezilu riffanja obiju gitara. Sve je to bilo izvrsno izbalansirano u zvuku, a osobito je tako izgrađen masivni zvučni zid ponio dvoranu na širom raširenim krilima ultra thrasherske propovijedi sastava. Miland “Mille” Petrozza, veliki poglavica Kreatora, u svojoj igri više ni ne iznenađuje. Zapravo bi bilo čak pogrešno da se to možda dogodi. Mille rado koristi svoje omiljene fraze u obraćanjima prije skladbi, koje metalci što posjećuju koncerte Kreatora zapravo znaju napamet. Kreator su i u novom tisućljeću česti posjetitelji pozornica, zapravo je osjećaj kao da većinu života provode na pozornici, a ne skriveni po raznim rupama u kojima bi kovali novi materijal.
U Kreatorovoj propovijedi sve se vrti oko vlastite egzistencije, spašavanja samog sebe, očuvanja samog sebe, u kugi masovne konformističke propasti. Sastav ustraje, ne popušta i u skladu s tim je naoštren. Bez okrnjene zubne formule, u odličnoj strijeljačkoj formi, koja teško promašuje svoj cilj. Intenzivni mosh pitovi, krajnje podložne i vjerno “meketave” publike nizali su se jedan za drugim. Mnoštvo od dobrih 3500 posjetitelja ustrajalo je s “njemačkom” vjernošću i poticalo sastav kroz nastup, do posljednjeg daha, a sam protok energije između sastava i publike bio je veličanstven, opipljiv i osjećaji uz to vrlo intenzivni!
Kreator su svoj nastup stupnjevali iz minute u minutu, a on je doživio svoj maksimalni procvat, odnosno vrhunac u završnom dijelu, kad smo, očekivano, dobili dvije bombe s prvijenca sastava “Endless Pain”! U prvoj, Flag Of Hate, Mille je mahnuo publici posebnom “Kreator” zastavom, a nakon nje su se Kreator još posljednji put svojim bijesom survali na Balingen, kad su pokosili publiku u završnoj Tormentor. Nastup su, osim novotarija, začinile osobito vazdazelene Coma Of Souls, pa Pleasure To Kill, Betrayer, Terrible Certainty i Extreme Agression. Koliko ih žestoko zauzeto Kreator odrade i danas, dokazuje kako je duh sastava nepokolebljiv i kako je njegova vjera i danas posve ispunjena i zapisana jednoj jedinoj viziji! Viziji vođe Milleta Petrozze, koji je ponudio odlično pjevanje, tipično oštrog akcenta, nepopustljivo diktirajuće karizme, s vokalom izuzetnog iskorištenja snage, koji je poput trešnje na vrhu voćne kupe postigao da su Kreator kroz odličnu radnu kemiju vrhunske uigranosti ekipe dočarali fantastičan nastup!
Predvečerje festivala Bang Your Head 2009 dobro nam je ugrijalo kosti i udove. Nabijeni iskonskom izvornom metalskom energijom, nakon koncerta smo otišli na okrepljujući kebab, a rajanje puno iščekivanja prvog festivalskog dana nastavilo se do duboko u noć.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
