Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum koncerta: 14.07.2016
Broj posjetitelja: 10.000
Cijena karte: 109,00€ (u pretprodaji) / 135,00€ (na dan koncerta)
Godina se okrenula i na vrata je pokucalo novo izdanje znamenitog festivala Bang Your Head!!!, koji se kao i svake godine odvija u njemačkom gradiću Balingen. Do prizorišta stižeš u smjeru jugozapadno od Stuttgarta. Dakle, Schwarzwald. Ukupno dvadeset i prvi Bang Your Head!!! festival ove je godine, u odnosu na lanjski popis nastupajućih, ponudio podosta imena koja čovjek iznimno rijetko uhvati na koncertnim pozornicama stare europske celine. Pogotovo uz dodatak izvođača kao što su Impellitteri, Tyketto, Dare, Leatherwolf, Babylon A.D., Great White i Voodoo X.
Na prizorište smo stigli već dva dana prije, i to u podnevnim satima. Poslijepodne je prošlo uz kušanje raznoraznih okusa njemačkog piva, a u susjednoj dvorani Volksbankmesse navečer se na prizorištu odvijao zagrijavajući koncert, koji je ove godine ponudio nastupe sastava Sodom, Overkill, Rage, Pro-Pain i Nitrogods. E, njega smo ovaj put odlučili preskočiti. Dijelom zbog glazbenih ukusa Rockline tandema koji je ove godine pokrio BYH!!! festival, dijelom i zato što za zagrijavajući šou ne dijele novinarske akreditacije, cijena ulaznica nije baš mala (35,00€), pa je pametnije štedjeti energiju, koja je dobro došla na kunji maratonski dugog trodnevnog rasporeda festivala.
Dakle, prvi dan. Pola je dvanaest i na pozornicu se otkotrljaju njemački ognjeviti heavy metal jurišnici Stallion, zapisani revitalizmu lika i djela znamenitog NWOBHM pokreta s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kako i priliči prvom bendu koji otvara festivalsko prizorište, Stallion su zapravo gotovo domaći, smešteni u gradu Hilden, unutar pokrajine Baden-Württemberg. Bend je pokazao izuzetnu uigranost. Brojni nastupi u prošlosti, i to u ulozi podrške uzlaznim Kanađanima Striker i Šveđanima Bullet, konsolidirali su ekipu koju vodi karizmatični pjevač Pauli odjeven u crveno-bijelo prugasti Spandex. Stallion su se pokazali kao odličan izbor koji je u ranim satima festivala više nego dostojno potaknuo sam razvoj događaja na festivalu u nastavku. Bend je na nastupu predstavio svoj studijski prvijenac »Rise and Ride« (2014).
Slijedila je jedna od atrakcija ovogodišnjeg BYH festivala. I to već na samom početku. Nastup američkih speed heavy metal veterana Leatherwolf, koji su nastali u gradu Huntington Beach još davne 1981. Oni su na ovom festivalu prvi put nastupili točno prije deset godina, a za drugi nastup postavu su pojačali povratnikom i originalnim prvim grlom, dakle pjevačem i gitaristom Michaelom Oliverijem, koji na zrele godine ima još kako odličan vokalni raspon. Bend, koji je poznat i po tome što je zapravo pionir uvođenja triju gitara u prvu liniju metal sastava, pokazao je odličnu predstavu i izvrsno iskoristio pozornicu. U jedva sat vremena odsvirali su klasike svoje karijere, uzete s pet studijskih albuma, otvorili nastup nabrijanom Spiter i zaključili izvrsnu predstavu završnom The Calling. Nadajmo se novom studijskom albumu, posljednji je naime izišao prije davnih devet godina.
Dok se prah oduševljenja posjetom Leatherwolf još nije posve slegnuo, pozornicu su preuzeli nimalo manje legendarni i od 2013. ponovno ujedinjeni Babylon A.D. Oni djeluju, vjerovali ili ne, opet u originalnoj postavi. Kvintet iz San Francisca razgrnuo je klasike svoje branže hard rocka križanog s iskonskim heavy metalom, nabijenim izuzetno slušljivim melodijama. Derek Davis s prodornim vokalom, uigrani gitaristički dvojac Danny De La Rosa i Rob Fresch, zatim basist Robb Reid i bubnjar James Pacheco, isto su tako isporučili jedno od ljepših osvježenja ovogodišnjeg razvoja događaja na festivalu i odličnom predstavom učinkovito održavali vrhunsko raspoloženje koje su za sobom ostavili Leatherwolf. Tako su tijekom koncerta razbacali među publiku nekoliko svojih majica i hrpu primjeraka novog koncertnog albuma »Live XXV«, koji je izišao prošle godine. Bend je, među ostalim, na nastupu odsvirao otvarajuću Back in Babylon, pa dalje Hammer Swings Down, Shot o’ Love, So Savage the Heart, Maryanne, Bad Blood, Sally Danced, Bang Go the Bells, The Kids Go Wild, Desperate, Slave Your Body i zaključio nastup izvedbom UFO obrade Lights Out.
U idućem su satu na festivalu razgrađivali vrući finski metalci Battle Beast. Atrakcija koja se uspinje i probija među veće sastave nove generacije, a koju na vokalu vodi impozantna domina, odnosno nakićena pjevačica Noora, zasigurno nije razočarala. Svoju je ognjevitu predstavu otvorila skladbom Let it Roar i u nastavku predstavljala većinom materijal s albuma »Battle Beast«, koji su nadopunjavale skladbe s prvijenca »Steel« i najnovijeg ostvarenja »Unholy Savior« (2015). Helsinški powermetalci se doduše oslanjaju na izlizane klиšeje, ali su pritom izveli iznimno zbijen i promišljen nastup, a pozornicom je kraljevala razjarena Noora s izuzetno pečatnim i prodornim vokalom. Riječ je o bendu koji će se vjerojatno popeti još visoko na samoj metal sceni.
The Dead Daisies su sastav koji na prvi pogled i ne spada na ovakav festival. Ali kad pogledaš imena koja grade bend, sumnje su suvišne. Richarda Fortusa, koji se ponovno vratio u Guns N’Roses, sada zamjenjuje nitko drugi nego izvanredni Douglas Aldrich (ex-Whitesnake, ex-Dio, ex-Hurricane, Burning Rain). On ne samo vizualno, nego i po stilu sviranja mnogo bolje pripada ekipi. Doug se odlično poznaje i iz prošlosti s bubnjarom Brianom Tichyjem i basistom Marcom Mendozom. Na vokalu je zapovijedao bivši Motley Crue pjevač John Corabi, a mjesto drugog gitarista popunjavao je vođa benda David Lowy. Bend je predstavio novi album »Make Some Nosie« (2016), koji je nakon samo godinu dana naslijedio prethodnika »Revolucion«. Uz izvedbu novih, naslovne Make Some Nosie i Long Way To Go, bend je koncert zasolio i s tri obrade, i to na sve strane zabavnom verzijom skladbe Midnight Moses, koju u originalu izvode The Sensational Alex Harvey Band, usred seta je »presjekao« svoje autorske skladbe s Free klasikom All Right Now i, kako se i očekivalo, zaključio koncert navijenom verzijom The Beatles klasika Helter Skelter. Do tog trenutka The Dead Daisies su bend koji je daleko najbolje iskoristio pozornicu i šegavom predstavom punom zafrkantske nestaššine pobrinuo se za izuzetno pozitivnu energiju. Sirovi, melodični, razbojnički hard rock, na »rubovima« poderan, hrapav i oštar, pun izvrsnih solaža Douglasa Aldricha, nevjerojatne ritmičke kinetike nepokolebljivog tandema Mendoza/Tichy i s nabrijanim i poskočnim čovječuljkom Corabijem na čelu. Atrakcija i pol! Puna iskustva, rutine i samouvjerenosti.
Sljedeći sat pripao je nastupu sastava Dragonforce. Ultrazvučni Britanci, momci koji su iz powermetala zbog izuzetno brzog sviranja razvili tzv. »nintendo metal«, razgrnuli su repertoar svojih najboljih klasika. Dakle, best of. Povodom izlaska »best of« kompilacije »Killer Elite: The Hits, The Highs, The Vids«, koja izlazi 22.07.2016. Već kad ih samo pogledaš, usta ti se sama razvuku u dug i širok osmijeh. Odgojeni na brzoj hrani i »grebućim pićima (Coca Cola, Fanta, Sprite), Dragonforce su nemilosrdno vitlali svojim instrumentima. U izvedbu se, kako se i očekivalo, uvukao lijep komad posljedičnih pogrješica, i to u obliku promaše nih nota ili aljkavih zaključaka (osobito s tremolom), ali to nije raspršilo izvrsnu energiju koju su razigrani i veseli momci svojom veselom glazbicom prenijeli na publiku.
Slijedio je nastup švedskih doom veterana Candlemass, koji smo pratili samo u prolazu jer je bilo vrijeme da napunimo baterije. Bend je na festival donio traženu dozu sumornih pogleda i posljedično obavio festival posve drugačijom kulturom raspoloženja kad su odjeknule Mirror, Mirror, A Cry From the Crypt, Dying Illusion, Demons Gate, Emperor of the Void, The Well of Souls, At The Gallows End, očekivana Crystal Ball i završna Solitude. S pjevačem Matsom Levenom na čelu Candlemass proživljavaju pravu renesansu, a dokaz za to je i svježe objavljeni EP »Death Thy Lover«. Zavijanje u sunce pretvorilo se u zavijanje u pljusak. Candlemass su naime svojom pojavom i masivnim riffovima nad Balingen dozvali pravi pljusak. Bend je prije ovog nastupa nastupio 2013. na zagrijavajućem šouu festivala, i to u ulozi glavne zvijezde.
Carcass su zasigurno jedan od najatraktivnijih sastava u obrani metal ekstrema. Jezoviti rasjecači vrijede za majstore tehničke uigranosti koja stoji iza brutalizirane pojave benda. Uvijek ih je užitak gledati. Godinu dana nakon što smo ih uhvatili na Metaldays festivalu, njihov nastup u Balingenu samo je potvrdio taj dojam. Jeff Walker ostaje izvanredni kapetan, karizmatični šef benda s izvrsnim growlom. Bez posebnog napora poveo je publiku u kraljevstvo škalpela i ostalog kirurškog alata koji je kosio i trgao drobinu kroz izvrstan nastup benda, dug dobar sat. Walker, kojeg smo prije nekoliko dana vidjeli u Kranju, gdje je nastupio s Brujerio, na kraju se nastupa nije zaboravio srdačno zahvaliti publici koja je došla bodriti sastav, a mi smo među ostalim uživali u izvedbi otvarajuće Exhumed to Consume, pa dalje u nastavku Incarnated Solvent Abuse, Captive Bolt Pistol, Reek of Putrefaction, Corporal Jigsaw Quandary i Heartwork. Jednosatna nastava anatomije čovjeka kakvu možeš samo sanjati. Nakon koncerta se pipaš da vidiš jesu li svi organi na svom mjestu, osobito oba bubrega i jetra.
Već tijekom nastupa Carcass mnogima koji nisu navikli na ekstremne sfere u metalu isplatilo se preseliti i u dvoranu Volskbankmesse, gdje je prizorište davno oživjelo predstavom ekstremnih metalaca Debauchery Vs. Blood God, a njih su u nastavku naslijedili Voodoo X. Bend kojeg nigdje nije bilo 26 godina i koji se okupio ekskluzivno. Samo za nastup u Balingenu. Dakle, melodični rock. Na vokalu tamnoputi Jean Beavoir (Crown of Thorns, ex-Plasmatics), na gitari originalni član Tommy Lafferty i uop će atraktivno ime Uwe Fahrenkrog-Peterson, koji je zaradio milijune kao klavijaturist besmrtnih Nijemaca Nena. Voodoo X su 1989. izdali album »Vol 1. – The Awakening« i kad su s njega odjeknule skladbe, među ostalim i I’m On Fire te Voodoo Queen, postalo je jasno da taj album u svim tim godinama nije izgubio ni trunku svoje neuvelosti i skladateljskog sjaja. Kratko i slatko. I bez Led Zeppelin štosa Rock And Roll svi bismo preživjeli. Nastup Voodoo X tako je vrijedio kao jedna od većih ekskluziva na ovogodišnjem Bang Your Head!!! festivalu.
Nimalo manje atraktivan nije bio ni dolazak britanskih melodičnih rockera Dare. Oni sviraju iznimno malo, a ovogodišnji nastup na Bang Your Head festivalu bio je, takoreći, njihov prvi ove godine. Bend je nastupio samo dva dana prije izlaska svog novog studijskog izdanja kojem su Dare dali naslov »Sacred Ground«. Bend i danas vodi karizmatični Darrel Wharton, koji je bend osnovao 1985. nakon što su se Thin Lizzy raspali. Wharton je naime prije toga bio klavijaturist Thin Lizzy, s kojima je snimio i njihov posljednji album »Renegade«. Otuda ne čudi da su Dare u svoj nastup uklju čili i izvedbu Thin Lizzy obrade Emerald. Bend je ekskluzivno predstavio i novi materijal, pri čemu se Wharton napola u šali unaprijed ispričao ako Dare promaše koju notu ili ako se otpjeva koji pogrešan stih. Bend jednostavno još nije imao priliku svirati te skladbe uživo. No uz potporu izvrsnog gitarista Vinnieja Burnsa, kojeg smo uspjeli uhvatiti 2014. na Frontiers Rock festivalu, kad je tamo nastupio u sastavu Three Lions, Wharton se nema čega bojati. S Whartonove lijeve strane Burns, s desne isto tako basist izuzetnog staža u ekipi Nigel Cutterbuck! Predstava izvanredna. Wharton izvrsno raspoložen. Vokalno i izvedbeno. Tu su bile Sea of Roses, Storm Wind i We Don’t Need A Reason, pa naravno i željno očekivani klasici prvijenca »Out of the Silence« (1988), predvođeni izvrsnom Abandon, te dalje skladbe Into the Fire, The Raindance i King of Spades.
No, glavnina prvog dana bila je naravno uperena u veliku pozornicu, gdje je malo prije pola deset navečer sve bilo spremno da je zauzmu legendarni thrash metal titani Slayer. Kvartet u postavi Kerry King (gitara), Tom Araya (bas gitara, vokal), Paul Bostaph (bubnjevi) i Gary Holt (gitara) nasrnuo je na pozornicu na kraju snimljenog uvoda Delusions of Saviour, koji se, kako se i očekivalo, prelio u novu skladbu Repentless. Slayer u standardnoj pozi. Kerry gotovo kao skamenjena figura s karakterističnim trzavim kratkim pokretima vrata, standardni Araya s lijenim koračanjem čas do catwalka, čas na lijevu ili desnu stranu pozornice, pa uz Bostapha, kojem ništa drugo nije preostalo, drugi najzagrijaniji član sastava Gary Holt, koji se kao zamjena za preminulog Hannemanna do danas više nego izvrsno uklopio u ekipu. Slayer su više nego razveselili ukuse svojih fanova jer je set lista, uz očekivano obvezne točke s albuma »Seasons in the Abyss«, »Reign in Blood« i »South of Heaven«, bila optere ćena još starijim skladbama, dakle točkama s prvijenca »Show No Mercy« (1983), i to predvođenima Black Magic, Die by the Sword, Fight Till Death i Antichrist. Kako god da su Slayer u posljednje vrijeme na meti kritika zbog izlizanosti i pozornicke »lijenosti«, nastup je krasio izvrstan zvuk, izvrsna egzekucija, a Araya je općenito cijeli koncert otpjevao na traženoj kvalitetnoj razini. Očito se na Slayer koncerte ide u Njemačku, jer ono iskustvo iz Zagreba, gdje su u društvu Anthrax nastupili prije dva mjeseca bez nekoliko dana, baca blagu mrlju na ime benda, osobito uz kombinaciju poražavajućeg zvuka koji je pratio nastup benda u Zagrebu. No to je iskustvo u tren oka zaboravljeno. Sat i pol savršene thrash metal klaonice. Publike se skupilo nekih 8000 glava, što je nešto manje od očekivanog, ali je koncert zasigurno najzagrijanije glave odveo u Slayerovo nebo. Solidan špil, ovaj put bez minusa. Čovjek se s vremenom i prilagodi na to da su sve solaže iste. Čak i ako ih svira Gary Holt, koji ovdje samo ispunjava zadatke nadređenih. Možda mu pomalo krivo ide ta nastupaška crta, jer pozerstvo u bend kao što je Slayer nikako ne spada. Kako god, to su već opaske manje važnosti. Ukratko! Razaranje na sve strane, a bend je tako opravdao ulogu headlinera prvog dana festivala.
Prvi se dan tako na glavnoj pozornici zaključio, dok su najnepokolebljiviji mogli i dalje lupati glavama kroz nastupe sastava Equilibrium i Ektomorf u susjednoj dvorani Volksbankmesse. Uvodni smo dan sretno pre živjeli i zato što ga je posjetio samo jedan pljusak, jer je nebo uglavnom bilo namrgođeno i ispunjeno teškim oblacima koji su se cijeli dan prijeteći plašili po njemu.
Galerija slika
