Nastupaju: Stallion, Babylon A.D., Candlemass, Carcass, Dare, The Dead Daisies, Dragonforce, Equilibrium, Ektomorf, Slayer, Leartherwolf, Battle Beast, Debauchery vs. Blood God, Voodoo X
Lokacija: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum: četvrtak, 14.07.2016
Okrenula se godina i na vrata je pokucalo novo izdanje znamenitog festivala Bang Your Head!!!, koji se, kao i svake godine, održava u njemačkom gradiću Balingen. Do mjesta događanja stižeš u smjeru jugozapadno od Stuttgarta. Dakle, pokrajina Schwarzwald. Ukupno dvadeset i prvi Bang Your Head!!! festival ove je godine, u odnosu na prošlogodišnji popis nastupajućih, ponudio podosta imena koja čovjek vrlo rijetko uhvati na koncertnim pozornicama stare europske celine. Pogotovo uz dodatak izvođača kao što su Impellitteri, Tyketto, Dare, Leatherwolf, Babylon A.D., Great White i Voodoo X.
Na mjesto događanja stigli smo već dva dana prije, i to u podne. Popodnevni sati prošli su uz kušanje raznoraznih okusa njemačkog piva, a u susjednoj dvorani Volksbankmesse navečer se odvijao uvodni koncert, koji je ove godine ponudio nastupe sastava Sodom, Overkill, Rage, Pro-Pain i Nitrogods. E, njega smo se ovaj put odlučili preskočiti. Djelomice zbog glazbenih ukusa Rockline tandema koji je ove godine pokrivao BYH!!! festival, djelomice i zato što za zagrijavanje ne dodjeljuju novinarske akreditacije, cijena ulaznica nije baš niska (35,00€) pa je pametnije štedjeti energiju, koja je došla itekako prikladno na iskušenjima maratonski dugog trodnevnog rasporeda festivala.
Dakle, prvi dan. Sat je pola dvanaest i na pozornicu se dokotrljaju njemački vrućekrvni heavymetal jurišnici Stallion, zapisani revitalizmu lika i djela znamenitog NWOBHM pokreta s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kako i dolikuje prvom sastavu koji otvara festivalski prostor, Stallion su zapravo gotovo domaći, nastanjeni u gradu Hilden, unutar okruga Baden-Württemberg. Sastav je ukazao na izuzetnu zborsku izvedbenu izbrušenost. Brojni nastupi u prošlosti, i to u ulozi predgrupe uzdižućim Kanađanima Striker i Švedima Bullet, konsolidirali su ekipu koju vodi karizmatični pjevač Pauli odjeven u crveno-bijelo prugasti Spandex. Stallion su se pokazali kao odličan izbor koji je u ranim satima festivala više nego dostojno potaknuo sam razvoj događaja na festivalu u nastavku. Bend je na nastupu predstavio svoj studijski prvijenac »Rise and Ride« (2014).
Slijedila je jedna od atrakcija ovogodišnjeg BYH festivala. I to već na samom početku. Nastup američkih speed heavy metal veterana Leatherwolf, koji su nastali u gradu Huntington Beach još davne 1981. Oni su na ovom festivalu prvi put nastupili točno prije deset godina, a za svoj drugi nastup postavu su pojačali povratnikom i originalnim prvim grlom sastava, dakle pjevačem i gitaristom Michaelom Oliverijem, koji i u zrelim godinama ima više nego odličan vokalni raspon. Bend, koji slovi i po tome da je zapravo pionir u uvođenju triju gitara u prvu frontnu liniju metal sastava, pokazao je odličnu izvedbu i izvrsno iskoristio pozornicu. Bend je u slabih sat vremena odsvirao klasike svoje karijere, uzete s pet studijskih albuma, otvorio nastup naoštrenom Spiter te završio izvanrednu izvedbu zaključnom The Calling. Nadajmo se novom studijskom albumu, posljednji je naime izašao prije davnih devet godina.
Dok se prašina oduševljenja posjetom Leatherwolf još nije posve slegla, pozornicu su preuzeli ništa manje legendarni i od 2013. ponovno ujedinjeni Babylon A.D. Oni djeluju, reci i piši, opet u originalnoj postavi. Kvintet iz San Francisca razgrnuo je klasike svoje branše hard rocka križanog s iskonskim heavy metalom, nabijenog izuzetno slušljivim melodijama . Derek Davis s prodornim vokalom, izbrušeni gitarski dvojac Danny De La Rosa i Rob Fresch, zatim basist Robb Reid i bubnjar James Pacheco, također su isporučili jedno od ljepših osvježenja ovogodišnjeg razvoja događaja na festivalu i odličnom izvedbom učinkovito održavali vrhunsko raspoloženje koje su iza sebe ostavili Leatherwolf. Tako su tijekom koncerta razbacali publici nekoliko svojih majica te hrpu primjeraka novog koncertnog albuma »Live XXV«, koji je izašao prošle godine. Bend je među ostalim na nastupu odsvirao otvarajuću Back in Babylon, pa dalje Hammer Swings Down, Shot o’ Love, So Savage the Heart, Maryanne, Bad Blood, Sally Danced, Bang Go the Bells, The Kids Go Wild, Desperate, Slave Your Body te završio nastup izvedbom UFO obrade Lights Out.
U sljedećem satu na festivalu su divljali vrući finski metalci Battle Beast. Atrakcija koja se uspinje i probija među veće sastave nove generacije, a koju na vokalu vodi impozantna domina, odnosno našminkana pjevačica Noora, zasigurno nije razočarala. Svoju ognjevitu izvedbu otvorila je skladbom Let it Roar, a i u nastavku je većinom predstavljala materijal s albuma »Battle Beast«, koji su dopunjavale skladbe s prvijenca »Steel« i najnovijeg dostignuća »Unholy Savior« (2015). Helsinški powermetalci doduše se vuku na otrcanim klišejima, ali su pritom izveli izuzetno koncentriran i promišljen nastup, a na pozornici je kraljevala razjarena Noora s izuzetno osebujnim i prodornim vokalom. Riječ je o sastavu koji će se vjerojatno još popeti visoko na samoj metal sceni.
The Dead Daisies sastav su koji na prvi pogled uopće ne spada na ovakav festival. No kad pogledaš imena koja grade skupinu, sumnje su suvišne. Richarda Fortusa, koji se ponovno vratio u Guns N’Roses, odnedavno u sastavu mijenja nitko drugi nego izvanredni Douglas Aldrich (ex-Whitesnake, ex-Dio, ex-Hurricane, Burning Rain). On ne samo vizualno, nego i prema stilu sviranja mnogo više pripada ekipi. Doug se odlično poznaje još iz prošlosti i s bubnjarom Brianom Tichyjem te basistom Marcom Mendozom. Na vokalu je zapovijedao bivši Motley Crue vokalist John Corabi, a mjesto drugog gitarista popunjavao je vođa sastava David Lowy. Bend je predstavio novi album »Make Some Nosie« (2016), koji je nakon samo godinu dana naslijedio prethodnika »Revolucion«. Uz izvedbu novih, i to naslovne Make Some Nosie te Long Way To Go, bend je koncert posolio i s tri obrade, i to na moc zabavnom verzijom skladbe Midnight Moses, koju u izvorniku izvode The Sensational Alex Harvey Band, na sredini je »presjekao« svoje autorske skladbe s Free klasikom All Right Now te nekako očekivano zaključio koncert s navijenom verzijom The Beatles klasika Helter Skelter. Do tog trenutka The Dead Daisies sastav su koji je znatno najbolje iskoristio pozornicu i šeretskom izvedbom punom zafrkantske nestašnosti pobrinuo se za izuzetno pozitivnu energiju. Sirovi, melodični, razbojnički hard rock, na »rubovima« razdrt, okrhnut i izbrušen, pun izvrsnih solaža Douglasa Aldricha, nevjerojatne ritmičke kinetike nepokolebljivog tandema Mendoza/Tichy te predvođen cijelo vrijeme nabrijanim i poskočnim malim Corabijem. Atrakcija i pol! Puna iskustva, rutine i samopouzdanja.
Sljedeći sat pripao je nastupu sastava Dragonforce. Ultrasonični Britanci i dečki koji su iz powermetala zbog izuzetno brzog sviranja razvili tzv. »nintendo metal« razgrnuli su repertoar svojih najboljih klasika. Dakle, best of. Povodom izdavanja »best of« kompilacije »Killer Elite: The Hits, The Highs, The Vids«, koja izlazi 22.07.2016. Već samo kad ih pogledaš, usta ti sama od sebe idu u dug i razvučen osmijeh. Odgojeni na brzoj hrani i »grebućem piću (Coca Cola, Fanta, Sprite), Dragonforce su nemilosrdno vitlali svojim instrumentima. U izvedbu se očekivano prikrao lijep komad posljedičnih greškica, i to u obliku promašenih nota ili aljkavih završetaka (osobito s tremolom), no to nije razbilo izvrsnu energiju koju su razdragani i veseli momci kroz svoju veselu glazbicu prenijeli na publiku.
Slijedio je nastup švedskih doom veterana Candlemass, koji smo pratili tek usput jer je bilo vrijeme da napunimo baterije. Bend je na festival donio traženu mjeru mračnjačkih pogleda, posljedično omotao festival u posve drugačiju kulturu raspoloženja kad su odjeknule Mirror, Mirror, A Cry From the Crypt, Dying Illusion, Demons Gate, Emperor of the Void, The Well of Souls, At The Gallows End, očekivana Crystal Ball i završna Solitude. Predvođeni pjevačem Matsom Levenom, Candlemass doživljavaju pravu renesansu, a dokaz za to je i svježe izdani EP »Death Thy Lover«. Zavijanje u sunce pretvorilo se u zavijanje u pljusak. Candlemass su naime svojom pojavom i masivnim rifovima nad Balingen dozvali pravi pljusak. Sastav je prije ovog nastupa nastupio 2013. na uvodnom showu festivala, i to u ulozi glavnog nosioca.
Carcass zasigurno su jedan od najatraktivnijih sastava u branši metal ekstrema. Jezoviti rasjecatelji važe za majstore tehničke izbrušenosti koja stoji iza brutalizirane pojave sastava. Uvijek ih je užitak gledati. Godinu nakon što smo ih uhvatili na festivalu Metaldays, njihov nastup u Balingenu samo je potvrdio taj dojam. Jeff Walker ostaje izvanredni kapetan, karizmatični šef sastava s izuzetnim growlom. Bez posebnog naprezanja odveo je publiku u kraljevstvo skalpela i ostalog kirurškog alata, koji je kosio i trgao drobinu kroz izvrsnu izvedbu sastava u trajanju od dobrog sata. Walker, kojeg smo prije nekoliko dana vidjeli u Kranju, gdje je nastupio s Brujerio, nije zaboravio srdačno zahvaliti publici koja je došla bodriti sastav, a mi smo uživali, među ostalim, u izvedbi otvarajuće Exhumed to Consume, pa dalje u nastavku Incarnated Solvent Abuse, Captive Bolt Pistol, Reek of Putrefaction, Corporal Jigsaw Quandary i Heartwork. Jednosatna nastava anatomije čovjeka kakvu možeš samo sanjati. A nakon koncerta pipaš samog sebe jesu li svi organi na svom mjestu, osobito oba bubrega i jetra.
Već tijekom nastupa Carcass mnogima koji nisu navikli na ekstremne sfere u metalu isplatilo se preseliti i u dvoranu Volskbankmesse, gdje je prostor već davno oživio nastupom ekstremnih metalaca Debauchery Vs. Blood God, a njih su u nastavku naslijedili Voodoo X. Sastav kojeg nigdje nije bilo 26 godina i koji se okupio isključivo za ovu priliku. Samo za nastup u Balingenu. Dakle, melodični rock. Na vokalu tamnoputi Jean Beavoir (Crown of Thorns, ex-Plasmatics), na gitari originalni član Tommy Lafferty i uopće atraktivno ime Uwe Fahrenkrog-Peterson, koji je zarađivao milijune kao klavijaturist besmrtnih Nijemaca Nena. Voodoo X izdali su 1989. album »Vol 1. – The Awakening« i kad su s njega odjeknule skladbe, među ostalim I’m On Fire i Voodoo Queen, postalo je jasno da taj album kroz sve te godine nije izgubio ni mrvicu svoje vječnozelenosti i skladateljskog sjaja. Kratko i slatko. Svi bismo preživjeli i bez Led Zeppelin štose Rock And Roll. Nastup Voodoo X stoga je važio za jednu od većih ekskluziva na ovogodišnjem Bang Your Head!!! festivalu.
Ništa manje atraktivan nije bio ni dolazak britanskih melodičnih rockera Dare. Oni sviraju izuzetno malo i ovogodišnji nastup na Bang Your Head festivalu bio je takoreći njihov prvi ove godine. Bend je nastupio samo dva dana prije izlaska svog novog studijskog uratka, kojem su Dare dali naslov »Sacred Ground«. Sastav i danas vodi karizmatični Darrel Wharton, koji je sastav osnovao 1985., nakon što su Thin Lizzy prestali postojati. Wharton je naime prije toga bio klavijaturist Thin Lizzy, s kojima je snimio i njihov posljednji album »Renegade«. Otuda ne čudi da su Dare u svoj nastup uklopili i izvedbu Thin Lizzy obrade Emerald. Bend je ekskluzivno predstavio i novi materijal, a Wharton je napola u šali rekao da se unaprijed ispričava ako Dare promaše koju notu ili ako se otpjeva neki pogrešan stih. Bend jednostavno ove skladbe još nije imao priliku izvoditi uživo. No uz podršku izvrsnog gitarista Vinnieja Burnsa, kojeg smo uspjeli uhvatiti 2014. na Frontiers Rock festivalu, kad je tamo nastupio u sastavu Three Lions, Whartonu se nema čega bojati. Na Whartonovoj lijevoj strani Burns, na desnoj također basist izuzetnog staža u ekipi Nigel Cutterbuck! Izvedba izvanredna. Wharton izvrsno raspoložen. Vokalno i izvedbeno. Tu su bile Sea of Roses, Storm Wind i We Don’t Need A Reason, pa naravno i željno iščekivani klasici prvijenca »Out of the Silence« (1988), predvođeni izvrsnom Abandon te zatim skladbama Into the Fire, The Raindance i King of Spades.
No, glavnina prvog dana bila je naravno uperena prema velikoj pozornici, gdje je malo prije pola deset navečer sve bilo spremno da je zauzmu legendarni thrash metal titani Slayer. Kvartet u postavi Kerry King (gitara), Tom Araya (bas gitara, vokal), Paul Bostaph (bubnjevi) i Gary Holt (gitara) nahrupio je na pozornicu na kraju snimljenog uvoda Delusions of Saviour, koji se očekivano prelio u novu skladbu Repentless. Slayer u standardnoj pozi. Kerry gotovo kao okamenjena figura s karakterističnim trzavim kratkim pokretima vrata, standardni Araya s lijenim koračanjem čas do catwalka, čas lijevo ili desno na stranu pozornice, a uz Bostapha, kojemu ništa drugo nije preostalo, drugi najzagrijaniji član sastava Gary Holt, koji se kao zamjena za preminulog Hannemanna do danas više nego izvrsno uklopio u ekipu. Slayer su više nego zadovoljili ukuse svojih fanova jer je set lista, uz očekivano obvezne točke s albuma »Seasons in the Abyss«, »Reign in Blood« i »South of Heaven«, bila opterećena još starijim skladbama, dakle točkama s prvijenca »Show No Mercy« (1983), i to predvođenima s Black Magic, Die by the Sword, Fight Till Death i Antichrist. Koliko god su Slayer u zadnje vrijeme meta kritika o ishlapjelosti i scenskoj »lijenosti«, nastup je krasio izvrstan zvuk, izvrsna egzekucija, a općenito je Araya otpjevao cijeli koncert na traženoj kvalitetnoj razini. Očito se na Slayer koncerte ide u Njemačku, jer ono iskustvo iz Zagreba, gdje su u društvu Anthrax nastupili prije nešto manje od dva mjeseca, baca blagu mrlju na ime sastava, pogotovo uz kombinaciju golemog zvuka koji je pratio nastup sastava u Zagrebu. No to iskustvo bilo je u trenu zaboravljeno. Sat i pol savršene thrash metal klaonice. Publike se skupilo nekih 8000 glava, što je nešto manje od očekivanog, ali je koncert zasigurno najzagrijanije glave odveo u Slayerska nebesa. Solidan špil, ovaj put bez minusa. Čovjek se s vremenom i prilagodi na to da su sve solaže iste. Čak i ako ih svira Gary Holt, koji ovdje samo ispunjava zadatke nadređenih. Možda mu prstohvat nastupaštva ipak pomalo ne ide, jer pozerstvo u sastav kakav je Slayer nipošto ne spada. Kako god, to su već opaske manje važnosti. Ukratko! Razaranje svuda uokolo, a bend je tako opravdao ulogu headlinera prvog dana festivala.
Prvi dan se tako na glavnoj pozornici zaključio, dok su najnepokolebljiviji mogli i dalje lupati glavama kroz nastupe sastava Equilibrium i Ektomorf u susjednoj dvorani Volksbankmesse. Uvodni dan smo sretno preživjeli i zato što ga je posjetio samo jedan pljusak, jer je nebo uglavnom bilo namrgođeno i ispunjeno teškim oblacima koji su se cijeli dan prijeteći valjali po njemu.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
