Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: In This Moment
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2007
Le malo skupina već pri izdavanju prvijenca ima tako dovršen i izgrađen pristup materiji glazbene zrelosti te kristalno jasne vizije. Problem može biti u tome što se stvaratelji koji su došli u zajednički tabor spojiti glave te zajedničkim snagama iz sebe iscijediti najčišće kreativne porive u nešto zajedničko i njima sveto. Jer se, recimo, još ne poznaju dovoljno dobro ili bi svatko, pod pritiskom snimanja prvijenca, htio pokazati sve što zna. Previše može biti smetnja i gušenje. Manje materiji sadržaja omogućuje lakše i opuštenije disanje. Svi spomenuti aspekti su se u slučaju južnokalifornijske skupine In This Moment od samog početka, od vremena njihova rođenja 2005. godine, slili u najprirodniji splet glazbene erotike i usklađene ljepote.
I tek dvije godine nakon početka zajedničkih snova petorka mladih entuzijasta uputila se u studio dokraja isklesati svoj izraz. Asistencija i vjera izdavačke kuće Century Media te vješti prsti i fino uho producenta Erica Rachela, koji je prije toga producirao već ploče veličina poput Atreyu, The Dillinger Escape Plan i God Forbid, mogli su donijeti samo poboljšanja. Beautiful Tragedy, prvijenac skupine In This Moment, doista je nešto najbolje što je Los Angeles ponudio za slušanje ove godine. Spoj karizmatične potetovirane šamanke s beskompromisnim scenskim nastupom, prepoznatljivim vokalom i žarom, Marie Brink, gitarskog dueta Chris Howorth i Blake Bunzel, basista Jessea Landryja te bubnjarskog egzekutora Jeffa Fabba mogli smo ljeti uhvatiti na festivalskim pozornicama u našem neposrednom susjedstvu (u sjećanju ostaje probijanje festivalskog leda na festivalu Nova Rock). Već tada je postalo jasno da dečki i cura imaju to nešto zbog čega mogu ustvrditi da ćemo o njima još čuti.
Metalcore je žanr s kojim se danas mnogi ne mogu baš posve zadovoljno pomiriti kao s nečim što bi trebao biti scenski presežak maksimus, ali ako skupina uspije spojiti kričavo bljuvanje crijeva i melodiku u nešto neusiljeno, onda je uspjeh već korak bliže. Već nakon prvog slušanja mogu ustvrditi da se s kvintetom iz grada anđela mogu zadovoljiti svi fanovi skupina poput AFI, My Chemical Romance, 36 Crazy Fists, Sworn Enemy, a istodobno se među kolone emoša i metalcoreovskih wannabeova koji slinu cure nađe i poneki Arch Enemy izgubljenik, koji vjeruje da grleno dranje tisuću furija može samo Angela Gossow. Dragi moji: u ovim je vremenima previše žena koje imaju više muda od cijele čete testosteronskih primata, kojima je u posljednje vrijeme previše hladno ili im se moda još nisu posve spustila u mošnje …
Beautiful Tragedy počinje šapatom, šumom kiše i zlokobnih vilica. Ili samo jedne vile, koja usred grmljavine počinje buditi zanimanje prigušenim pjevom. ‘Whispers Of October’ je suspens pred eksplozijom. ‘Prayers’ zato režu in medias res punim zamahom. Pozornost slučajnog slušatelja za zvučnike prikiva čvrst gitarski riff koji podsjeća na mješavinu materijala koji ste pratili kod Iron Maiden, Atreyu i God Forbid, a In This Moment unatoč mladosti ne zaostaju za prvom jakosnom skupinom. Grleni vokali divlje Marije samo su dio spektra koji juri kao brzi vlak po tračnicama japanske jednotračne željeznice.
Nešto je mirnije i profinjenije nastavak suzdržanih gitara koji vas očarava, a koje nakon chorusom zasićenog odabiranja eksplodiraju u masnu eksploziju debelih i toplih distorzija, preko kojih se kristalno jasno plete kao voda iz planinskog tolmina čist vokal. Osjetljivo i srcu te ušima ugodno. Hit za sve feministkinje i faktor iznenađenja za sve nedoraste mladiće koji bi htjeli nastaviti prekinute snove i idealiziranja svojih starijih braće, koja su svoj pehar savršenstva ispila već s Metallicinim crnim albumom. In This Moment su hitoidni na otprilike jednak način.
Nastavak je mješavina grmljavine i melodike. ‘Ashes’ raspršuje pepeo spaljenih žrtava koje su se usudile suprotstaviti visokooktanskoj zvijeri. Prvi put nakon dugo vremena osjećam estetsku ljepotu demonskih vokala i anđeoskog pjevanja. Paklenski dvojac začaranih gitara plete koprenu čeličnog ogrtača razdrobljenih ritmova, koje basističko – bubnjarski spoj Landry – Fabb začinjava sekcijskom preciznošću, a kirurški rezovi imaju, osim preciznosti, i elementarnu puninu osjećaja i taman dovoljno energičnosti. Suspensi smirivanja pomno su promišljeni. Nakon ovog sučeljavanja neće biti prebrojavanja zarobljenika.
Meni je energičniji udarac među noge skladba ‘Daddy’s Falling Angel’, koja suzdržanu obiteljsku idilu razotkriva kao paklenu agoniju patnje i zlostavljanja. Bol i patnja prerasle su u pobunu. Bogovi su pali i uz njih anđeli s dječjim licima. Na tamnom nebu ostavili su samo vatreni trag iskri te plavih plamenova vrišteće izgaranja. Ulazak u atmosferu je nasilan i sudbonosan.
I već smo na polovici slušanog a da nismo osjetili trenutak dosade! Nastavak je baladno usmjerena epska priča o nježnosti i ženskoj fatalnosti. ‘The Legacy Of Odio’ je klavirsko – violinsko uravnoteženje buke. Evanescence bi iz te jednostavnosti mogli crpsti novi zamah. Iz dosad slušane cjeline malo profinjeniji izraz mogli bi potražiti i Naia Saia, naši domaći glazbeni rapsodi, koji su puno više sluha i razumijevanja nego kod kuće dobili u Njemačkoj i Austriji. Ovaj put riječ je o posve usporedivoj vinjeti, gdje Maria plete slike sivila i krvavo crvene u savršen splet pepela i svoje srčane krvi. Mene upravo ta suzdržanost barem malo manje oduševljava.
‘This Moment’ se akustikom preveze preko rupe beskrajnog mora suza i tragike u staro stanje pobune i podignutih srednjaka. Nedostaje tek malo više na početku čuvenog bijesa, ali zato barem bubnjevi djeluju kao multikultivator glazbene raznolikosti. Unutarnji metronom sve brže bijućeg srca povremeno staje i u aritmiji trenutka stišće posljednje kapi adrenalina u udaljene kutke uspavanog tijela.
Kao da su mladići metalcoreovskih nazora osjećali da s patetikom ne treba pretjerivati – posluživanje sljedećeg čeličnog pehara goruće lave puno je bjesnije. ‘Next Life’ vas ugrize svježe uglačanim, za kidanje stvorenim čeljustima tamo gdje ste ugriz najviše željeli.
‘He Said Eternity’ je svojevrsno iznenađenje, koje međutim, zahvaljujući činjenici da je prvo grlo skupine ovaj put u posjedu mlade dame, postaje posve razumljivo. Ljubavna priča o nesretnoj i razočaranoj ljubavi, izigranoj nadi i gorkim suzama spoznaje onaj je komadić slatke pite koji su oni koji bi htjeli umrijeti od šećerne bolesti više nego samo priželjkivali. Nakon odjeka vječnosti vrijeme je za opjevavanje bijesa i osvete. Nije sve zlato što sja i nije sve šećer što vas odmah na početku počne milovati po za kušanje slatkoga stvorenim okusnim pupoljcima.
Savršena forma kugle i kruga inspirirala je već stare Grke. ‘Circles’ je baladni izljev anđela koji luta po magli. Maria otkriva i posljednje aduta zbog kojih zaslužuje mjesto među najvećim nadama sadašnjosti. Otvara registre i trga i posljednje zakrpe neranjenih glasnica. Osjeti se znoj i vidi napor. Povrh toga i sluh, smisao za melodiku i estetski uravnoteženo kaskaderstvo na vrhu čelične britvice na kojoj je palo previše ženskih vokalistica. In This Moment nisu pokvareni i lažljivi. Riječ je o verizmu osjećaja i istinskoj vjeri u ono što rade.
Nakon vrtnje u krugovima oluja se povlači. ‘The Storm Subsides’ posve je profinjena završna fraza zbog koje prvijenac zaslužuje doista ime Beautiful Tragedy, s naglaskom na prvom dijelu sintagme. Gotovo bih se zakleo da se lagani njemački naglasak u engleskom ljepše slaže Mariji Brink nego puno uobičajenijim salvama jadnog dranja iz grla frontmenke skupine Guano Apes. Sandra – preko bare si dobila konkurenciju! Akustični dramolet se prelije u tišinu. Za prvi put rečeno je sve. I rečeno je taman dovoljno da poželite još sljedeći put.
Talent, iskričavost, erotiku i viziju spomenuo sam već na početku. Upravo zato smatram da In This Moment zasluženo dobivaju vašu pozornost. Nije sve savršeno. Ima rupa koje mnogi ne mogu zakrpati na makadamu svojeg škrtog glazbenog opusa ni nakon deset ploča. In This Moment su zato obećavajući mladi cvijet i možda čak nove zvijezde na prilično popunjenom metalcoreovskom ili emo nebu. Ipak im i dalje ostaje dovoljno sadržaja koji bi mogli preliti u pakiranje drugog albuma, a 2007. godina ostat će im nedvojbeno u lijepom sjećanju, jer su dokazali da bi ljepšu i elegantniju glazbenu nevinost teško izgubili. Beautiful Tragedy je unatoč mladosti nešto tako zrelo da u ustima ostaje puno više osjećaja zadovoljstva nego što bi se čovjek od prije nevine slatke stvari mogao nadati. Mišljenje: veliki da!
Postava
Maria Brink – vokal
Chris Howorth – gitara
Blake Bunzel – gitara
Jesse Landry – bas
Jeff Fabb – bubnjevi
Produkcija
Eric Rachel
Popis skladbi
1. Whispers Of October
2. Prayers
3. Beautiful Tragedy
4. Ashes
5. Daddy’s Falling Angel
6. The Legacy Of Ofio
7. This Moment
8. Next Life
9. He Said Eternity
10. Circles
11. When The Storm Subsides
TRAJANJE ALBUMA: 41:51
