Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Crash Romeo
Izdavač: Trustkill Records
Izlazak: 2006
Emo poplava više ili manje kvalitetnih te manje kvalitetnih sastava za središnju temu svog glazbenog stvaralaštva bira nesretne ljubavne priče te pokvarene odnose između muškarca i žene, smrt i prolaznost, a tom osnovnom principu nisu se namjeravali othrvati ni mladci iz grupe Crash Romeo. 2006. godine svoju su brazdu te pokušaj da vam se što dublje urežu u svijest i pamćenje pokušali ostvariti albumom Minutes To Miles, koji je objavila izdavačka kuća Trustkill Records. Petorku istetoviranih punk wannabe lookalikesa, koji se radije nego sistemskoj pobuni posvećuju jadikovanju nad svojom žalosnom ljubavnom sudbinom, malobrojnom, ali ipak pomno dokumentiranom u pomno oblikovanim skladbama, čine Travis Weber, prvo grlo i gitarist sastava, kojem na bubnjevima uskače brat Ryan Weber, a drugi dio ekipe čine još gitarist i vokalist Steve Anderson, klavijaturist Adam Nordmeyer i basist Steve Mathews.
New Jersey postaje kulisa kolaža od dvanaest komada koji čine putovanje što vrijeme mjeri minutama i miljama. Romeo je tragik koji je postavljen u moderno doba, a umjesto iskričave strasti i nježnosti već na prvu loptu servira poprilično ogorčenu salvu svjetske boli. ‘Minutes To Miles’ je pjevljiv, punk-popovski nastrojen komad u kojem ćete se prije sjetiti malo tenorskije zvučećih Green Day nego, recimo, kreštavih Aiden. Dečki se opraštaju i odlaze preko granice, dalje. U nepoznatu maglicu sutrašnjeg dana. Ako je jučer dom bio mjesto gdje je osim tuge i otuđivanja uz bocu jeftinog vina bilo ponuđeno bornovo malo, sva se nada u bolje sutra pretače u kretanje i bijeg. Kao da čitate preradu uvodnih poglavlja Jacka Kerouaca iz njegova kultnog djela On the Road, samo što ovdje nije riječ o produbljivanju lijepo frazeranih odlomaka, nego se petorka mladića tematike hvata puno opuštenije i bezbrižnije.
‘Serious’ je slavopojka “ljubavnim” podvizima i žuranju, gdje je meso naprosto meso. Srce jest samo komad mesa, ali žilama može teći i nešto drugo osim ohlađene krvi dvoje ljubavnika koji su, nakon što su si darovali strastvene poljupce i u matematici oduzimanja odjeće te zbrajanja tijela ustanovili da je to zapravo sve što im je zajedničko. Odgovornost prema bližnjemu i prema samima sebi nije čak ni opcionalno ponuđena mogućnost, zato pjesma u svom slatkastom ritmu protutnji pored vas kao ringešpil. Na mozgu i srcu ostavlja bornovo malo, jer vas plitka drama neodgovorenih pitanja koja postavlja Ryan ne dira previše.
‘Get Up Shut Up’ je nastavak prijašnje priče. Nakon niza ponovljenih pogrešaka Ryan odlučuje da je vrijeme za konačni obračun i prekid romanse koju su vam u prijašnjem komadu natakali na žlicu. “Get Up! Shut Up! / And get the fuck out of here! / We’ll Say it was the last time!” Izlagano i mlako.
Poprilično uglađenije, već na prvo slušanje, grube rubove pokušava zagladiti skladba o priznanju vječne ljubavi. ‘Die In Your Arms’ govori što se dogodi kad vas munja prave ljubavi doista rascijepi na dvoje. Ljubav je bolest i ako je prava, sljedeći je korak samo prebrojavanje zrnaca pijeska u pješčanim satovima naših života te sve jasnija svijest da će za 50 ili 60 godina netko od zaljubljenih preminuti prije drugoga, a u životu onoga koji ostaje ostaviti nepopunjenu prazninu vječnog i bolnog nedostajanja. Umrijeti u zagrljaju najdražeg glavna je tema kojom vam ovi sjebani Romei pišu na dušu, stvaraju sentiment i zatim odzvanjaju u nešto posve drugačije.
‘Actions Not Words’ vraća se u stanje okončavanja nešto pogrešno započetog. Treba napraviti red i odrezati suvišne opterećujuće faktore? Najlakše je izvlačiti se da je bila riječ samo o trenutačnoj slabosti i da ništa nije bilo mišljeno onako kako je doista zvučalo. Ryan i ekipa majstori su bacanja pijeska u oči. ‘Heading West’ nastavlja ep o putu daleko odavde. Očito su se na putu preko granice vratili odakle su došli jer im je ponestalo benzina za dulji put. Za odlazak daleko treba imati jaja, a njih tanko pištavi, doduše lijepi i uglađeno popovski zvučeći tandem sastava Crash Romeo, naoružan mikrofonima, nema. Prije odlaska trebaju još potvrdu da je planirano jedino pravedno i ispravno. Posve juvenilno i otpjevano. A zapravo smo tek na početku!
Akustični uvod sljedeće skladbe, ‘Hang Your Head’, uskoro utihne u eksploziju drndanja žica punim zamahom. Prestajem se baviti tekstovima i slušam kemiju zanatske preciznosti instrumentala koji je, moram priznati, nepogrešiv i “doteran” do amena. Ali nedostaje duša. Solaže zvuče kao da su semplirane s ploča Pop Designa pa ih nakon pečenja u pećnici na pogrešnoj temperaturi pokušavaju kromirati i preliti sladilima kako bi sranje, kojeg inače ima malo, bilo koliko-toliko jestivo. U svijetu Crash Romeo, naime, postoje samo dvije dimenzije, a mogućnost postoji samo za nijanse crvenog, strastvenog, i bijelog, praznog.
I dečki toga očito jesu svjesni, jer u svojoj rosnoj mladosti utjehu traže u piću i alkoholnoj omami koja uzima pravo točiti tuđe suze. ‘From The Bottom Of This Bottle’ je izljev sreće i osvete. Prevareni, ožalošćeni i pijani. Oproštaj je još neizrečen. Opraštanje je u punom jeku i možda će nedostatak jaja nadomjestiti alkohol? “Thank You from teh bottom of this bottle!”? Očito smo u diskursu ljubavi dosegnuli dno. Vrijeme je za zabavniji govor samouništenja. Žur! Nadgradnja toga je patetika pjesme ‘The Hot Comodity’: “You’ve got nothing on me / And I will go in history / for being the best you’ll ever see in your life…”. I upravo u toj točki dosežemo najsenzibilniji trenutak ploče, a komad postaje glavni adut svemu što su dosad nizali. Gitare su gotovo u stilu U2, lagani disco beat i klavijature, koje vas u maniri osamdesetih griju iz pozadine, primjerena su dopuna. Sinovi ponavljaju pogreške očeva i upadaju u suzdržanu pohotu najiskrenije osvete za ukradenu i izgaženu prošlost.
‘Dial “M” For Murder’ je pjesma inspirirana istoimenim filmom majstora suspensea – Alfreda Hitckoka. Osim naslova nema ništa zajedničko s majstorstvom tog legendarnog redatelja. Valjda ih je uvjerio lijepo zvučeći naslov filma. Sentimentalnije i pompoznije zvuči potpuno uglađen završni oproštaj, koji u ustima ostavlja malo manje slatkast osjećaj od polke poskočnica ostatka ploče. Crash Romeo iskupljuju se za sve ostale bezveznjake vjerojatno najmanje klišejiziranim komadom svog glazbenog opusa, a pobjednik ploče, barem u mojim očima, jest skladba ‘On Deaf Ears We Ride Tonight’. Doista riječima izražavaju strast i čežnju i samo bi na tome sve moglo i ostati, a ništa vam ne bi falilo.
Ocjenu ploče mogao bih zaključiti mišlju da su Crash Romeo zapravo odraz amerikanizacije, američke pop kulture i simbolična ilustracija otuđenosti u svijetu koji nas drži u svom strogom i hladnom zagrljaju permisivnog dopuštanja da se u rastresenosti dovezemo do ruba ludila. Korak dalje ovisi samo o smjelosti ili pozerstvu onoga tko glumi iskrenost naklapanog. Crash Romeo su na neki svoj način čak i duboki. Kao polumetarski bazen. Melodiku nedvojbeno imaju. Idući put neka radije malo bolje razrade i sadržaj, jer je sranje zamotano u celofan i posuto biserima i dalje sranje, a budući da se o fekalijama ne pristoji predugo raspravljati, radije ću reći da im je do savršenstva falilo puno, a kao početak je obećavajuće barem to da imaju barem minimum potrebnog: instrumente, sluh i volju nešto reći.
Postava
Travis Weber – vokal, gitara
Ryan Weber – bubnjevi, udaraljke
Steve Anderson – gitara, vokal
Lil’ Steve Mathews – bas, vokal
Adam Nordmeyer – klavijature, vokal
Produkcija
Chris Badami
Popis skladbi
1. Minutes To Miles
2. Serious
3. Get Up, Shut Up
4. Die In Your Arms
5. Actions Not Words
6. Heading West
7. Hang Your Head
8. From The Bottom Of This Bottle
9. Hot Commodity
10. Dial M For Murder
11. On Deaf Ears We’ll Ride Tonight
TRAJANJE ALBUMA:
