Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Saga
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 1985
Ocjena: 4/5
Do sredine 80-ih Saga su već u priličnoj mjeri napustili elemente progresivnog rocka, temeljene prvenstveno na duljim instrumentalnim izletima i dotjeranoj interakciji između gitare i klavijatura, te se usmjerili prema kraćim, jednostavnijim skladbama s većim naglaskom na liričnosti, koje su imale snažan komercijalni prizvuk. Unatoč tome njihova komercijalna pristupačnost nikad nije naišla na širi svjetski odjek, osim u domovini Kanadi i u Europi (osobito u Njemačkoj, koja je oduvijek imala sluha za kvalitetan art rock), što je na neki način tužno jer je progresivni pop kakav su stvarali bio bolji od onoga mnogih prog rock bendova koji su se tada upustili u eksperimentiranje s komercijalnim trendovima 80-ih. Nakon oduševljavajućeg “Heads Or Tales” (1983) Saga i na “Behaviour” nastavljaju s trendom ploveći između popa i proga, s tim da su prog elementi ovaj put jedva primjetni i temelje se prvenstveno na pojedinim simfonijskim aranžmanima te duhovitim i oštrim gitarskim dionicama Iana Crichtona. I ritam je postao nešto jednostavniji, dok je Michael Sadler svoj vokal još više prilagodio izražavanju romantičnih emocija i melodičnosti.
Od nekih duljih suita ili nabrijanih instrumentalnih izleta nije ostalo, takoreći, ništa, a konačni je rezultat sofisticirani pop rock s mnoštvom elemenata new wavea i prstohvatom proga, kojemu se uvijek možeš nadati od tako vrhunskih i kremenitih glazbenika koji svoju dušu ne prodaju ni za koji novac svijeta. Iako je na albumu hrpa potencijalnih radijskih hitova koji se temelje na melodiji i jednostavnom ritmu, izvedba je vrhunska, a atmosfera na zavidnoj razini. Produkcija se također primjetno promijenila i postala još mekša nego inače. Album je poznat i po nečem drugom. Na njemu su Saga u tekstovima prvi put počeli jasnije izražavati ljubavne teme, koje prije nikad nisu bile tipične za ovaj bend. Cijeli je album naime posvećen ljubavnim temama, pa je zapravo riječ o njihovu prvom konceptualnom albumu. Bend koji su do tada cijenili prvenstveno “intelektualci” (bolji bi izraz bio sci-fi geekovi), većinom muškog spola, time je osigurao i brojne simpatije ženske publike, što je utoliko pohvalnije ako je pritom uspio sačuvati i vlastitu dušu.
Polovica skladbi na “Behaviour” (osobito prva polovica albuma) sadrži potencijalne hitove, što rječito govori o njegovoj komercijalnoj usmjerenosti. Već “Listen To Your Heart” nudi osebujnu romantičnu atmosferu i neku posve drukčiju energiju nego inače. Riječ je o sofisticiranom popu s mnoštvom new wave zvučnih efekata, zaraznim ritmom, romantičnim zavjesama klavijatura (u pozadini se čuje i ezoterični klavinet za koji se brine klavijaturist Jim Gilmour) i lirski ekspresivnim vokalom kojemu se u refrenu skladno pridružuju izvrsni prateći vokali. Za energičnost se pak brinu ponajprije režeće gitarske dionice. Jednostavan puls i jednostavna melodija, a ipak nadasve učinkovita atmosfera. “Take a Chance” je još jedna sentimentalna, ultra melodična pop tvorevina s gotovo plesnim ritmom, no Ianova višeslojna gitara pomaže da skladba i dalje bude dovoljno razigrana i zanimljiva čak i zahtjevnijim slušateljima. Ultra melodični “What Do I Know” bio je u vrijeme izlaska veliki hit i singl koji se svojedobno dosta vrtio i na radijskim postajama. Nije čudo da je tako, jer je to po mom mišljenju najkomercijalniji uradak u njihovoj karijeri. Bez obzira na to što je to kod ovakvih bendova obično prije mana nego vrlina, riječ je o izvrsnoj tvorevini koja svojom romantičnom, ponoćnom atmosferom i neskrivenim erotizmom, što ga unosi odlična interakcija između Michaela i sjajnog ženskog pratećeg vokala u izvedbi Sharon Benson, donosi jedan od vrhunaca albuma. Rezultat je nevjerojatna romantična magija koja dobiva puni zamah u ultra melodičnom refrenu. Domišljato i nadasve prikladno Ianovo gitarsko solo pak se pobrine da ne bude riječ o običnom radijskom pop štiklecu i da će u njemu uživati i zahtjevniji slušatelji. Nevjerojatno je kako se Michaelov vokal lijepo uklapa u ženski duet, što je godinama poslije ponovio i u odličnoj obradi Gabrielova “Don’t Give Up”.
“Misbehaviour”, još jedan potencijalni hit, zahvaljujući prije svega Ianovim hard rockerskim zahvatima, moćnom i čak pomalo grubom vokalu te zaigranim klavijaturama opet je nešto bliži klasičnom Saga zvuku. Osim toga, izvrsni Steve Negus svojim masivnim prijelazima na bubnjevima brine za iznimno snažnu ritmičku podlogu. “Nine Lives Of Miss MIDI”, u kojem vladaju klavinet i ambijentalne klavijature, zapravo je instrumentalni uvod u melankoličnu, ponoćnu new wave baladu “You And The Night”. Michaelov je vokal ovdje pun neskrivene melankolije i boli, koje pojačavaju očaravajuće zavjese klavijatura i suptilno solo na slide gitari, kakva inače nije baš česta u Ianovu repertoaru. Prilično prosječan “Out of The Shadows”, koji najavljuju višeslojne harmonije sintesajzera, također ne štedi na romantizmu. Elektronski udaraljkaši i svemirski sintisajzeri opet nude širok prostor gitarskim dionicama. Energični “Easy Way Out” opet je više u klasičnom Saga stilu, gdje ne manjka instrumentalnih začkoljica koje donosi interakcija između oštrih gitarskih dionica i palete različitih klavijatura. Da nije prilično disko usmjerenog ritma, mogao bi se naći i na nekom od ranijih albuma. “Promises” je još jedna solidna melankolična balada u kojoj ne manjka suptilnog koketiranja gitare i klavijatura, a diktira je romantični Michaelov vokal. Na “Here I Am” art rock Saga opet su puni pare. Oštre gitarske dionice prelijevaju se sa sočnim, raznobojnim klavijaturama (brojne višedijelne harmonije), dok bubnjarski prijelazi oduzimaju dah. Završna “(Goodbye) Once Upon a Time” po mom je mišljenju jedna od njihovih pomalo zaboravljenih klasika i jedan od vrhunaca albuma. Prekrasna atmosfera u kojoj harmonije najrazličitijih klavijatura tvore savršenu romantičnu kulisu za Michaelov vokal i režeće gitarske dionice te od naizgled jednostavne balade stvaraju moćnu tvorevinu. Ne manjka ni instrumentalnih izleta, i upravo tu progresivni elementi grupe dolaze do svog najvećeg izražaja na cijelom albumu. Lijep dokaz da su Saga unatoč primjetnoj zvučnoj promjeni u osnovi uvijek ostali progresivni bend.
Kad su Saga krenuli svojim putem kao progresivni bend, krajem 70-ih, sa složenim aranžmanima, oštrim harmonijama i sci-fi konceptima, nitko vjerojatno nije očekivao da će ikad snimiti ljubavni pop rock album. Unatoč opasnosti da se time potpuno ismiju, u novom su se smjeru posve snašli. Konačni je rezultat izražajno snažan i kvalitetan pop rock album koji ne bi smio ostaviti hladnima ni brojne ljubitelje progresivnog rocka, iako su se Saga ovdje poprilično udaljili od svoje prve ljubavi. Iako se mjestimice osjeća nedostatak te eksperimentalne strane benda, ni na baladama nikad ne zapadaju u kakav slatkasti sentimentalizam i drže zavidnu profesionalnu razinu. S “Behaviour” njihovom koketiranju s popom još nije bio kraj, no time još dugo nisu rekli posljednju riječ što se tiče progresivnog rocka, kojemu su se kasnije, nakon niza godina, vrlo uspješno vratili. “”Behaviour” doduše ne spada među njihove klasične albume, ali zasigurno spada među one najsnažnije po iskazu. Pa još jedan savjet: kome se sviđa “Power Windows” (1985) njihovih kanadskih kolega Rush, vjerojatno će se svidjeti i “Behaviour”.
Postava
Michael Sadler – vokal, klavijature
Ian Crichton – gitara
Jim Crichton – bas gitara, klavijature
Jim Gilmour – klavijature, prateći vokal, klavinet
Steve Negus – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Sharon Benson – prateći vokal (3)
Popis skladbi
1. Listen to Your Heart performed (3:56)
2. Take a Chance (3:54)
3. What Do I Know (3:40)
4. Misbehaviour (4:04)
5. Nine Lives of Miss MIDI (1:17)
6. You and the Night (5:16)
7. Out of the Shadows (4:48)
8. Easy Way Out (3:59)
9. Promises (4:12)
10. Here I Am (3:34)
11. (Goodbye) Once Upon a Time (6:38)
Trajanje albuma: 45:18
