Izdano pri: Nuclear Blast
Datum izida: 5. 10. 2019
Produkcija: Daniel Bergstrand
Dolžina albuma: 46:32
Poljski black metal velikani Behemoth danas po mišljenju mnogih predstavljaju glavno ime ekstremne metal scene. Svoju su popularnost podigli u visine albumom The Satanist 2014., kojim su napustili death metal i dali prednost black metalu. Izdanje je zahvaljujući dobroj produkciji i pompoznosti premašilo očekivanja i dosegnulo veću publiku. Behemoth su ga promovirali poprilično dugo. Na turneji koja se zaustavila u Ljubljani odsvirali su ga u cijelosti.
Nasljednik je nastajao poprilično dugo. Šef grupe Nergal morao je odvojiti vrijeme, a osim toga više nije tako pun ideja kao što je bio prije nekoliko godina. Jedina prednost koju je ovaj put imao bio je financijski zalogaj kojim si je mogao ponovno osigurati album s bogatom produkcijom. Tijekom cijele 2018. Behemoth su polako dražili novim materijalom, koji će ispuniti sva očekivanja, naravno!
S prvim objavljenim skladbama Behemoth su jasno dali do znanja da su sa stilom prethodnika pogodili u sridu, pa je svako simpatiziranje s death metalom ovdje otpalo. Ima iznimaka, ali rijetkih. Album se otvara skladbom Solve, koja je svakako mračna. U njoj je prisutan i dječji zbor, koji sve skupa čini poprilično kičastim. Zanimljiv potez, ali ne djeluje baš najbolje.
Prijelaz u skladbu Wolves Ov Siberia ne obećava ništa više od prosječnosti. Skladba naime poslužuje poprilično ispreživanu black metalsku svirku. Behemoth djeluju pomalo suzdržano. Nema ni pravog preokreta. No pred kraj dolazi do poboljšanja i izdvaja se nekoliko skladbi. Skladbom God = Dog Behemoth daju do znanja da su se posvetili albumu i pristupili promišljeno. Unatoč promišljenosti i dobroj produkciji album ima uspone i padove. Kod skladbi Ecclesia Diabolica Catholica i Bartzabel uz istaknuti refren očito je da Behemoth ciljaju na velike dvorane. Pompoznost refrena naglašena je zborom koji podsjeća čak i na Therion. Dakle, ušima prijazno i ne baš ekstremno.
Problem je ponajprije u tome što izdanje ne djeluje kao cjelina, nego pojedine skladbe više upadaju u oko, dok se kod nekih javlja osjećaj da se radilo samo o produljivanju trajanja albuma. Istodobno poprilično skladbi zvuči kao da je grupa bila bez pravog nadahnuća, pa je nanizano poprilično jeftinih black metalskih umetaka. Zbog upotrebe klišeja dolazi i do suhoparnosti, što se čuje kod skladbi If Crucifixion Was Not Enough, Angelvs XIII i Sabbath Mater. Jedino što spašava stvar su gitarski solo dionice, koje skladbama daju malo više života.
Više nade Behemoth daju skladbom Havohej Pantocrator, koja se polako gradi prema agresivnijem dijelu, a završetak atmosferom i pompoznošću doseže vrhunac. Nakon toga do kraja albuma ništa pretjerano upečatljivo album više ne nudi.
Zvučno je stvar vrlo bogata. Ne zvuči ni sterilno, što je za naglašavanje mračnosti vrlo učinkovito. Kod bubnjeva, koji više nisu tako snažan faktor kao prije desetljeća, treba pohvaliti zvuk koji djeluje relativno prirodno. Uz gitare je vrlo dobro pobrinuto i za zbor i orkestraciju. Zvuk je svakako bogat. Zapinje kod Nergalova vokala, koji više nema pravu snagu, pa bez prave dubine Behemoth ne zvuče tako brutalno kao nekoć.
»I Loved You At Your Darkest« je nedvojbeno izdanje koje će novijim obožavateljima predstavljati vrhunac, no starijim obožavateljima vjerojatno neće biti ništa više od prosjeka.
7/10
Glasbeniki:
Adam “Nergal” Darski – vokal, kitara
Tomasz “Orion” Wróblewski – bas
Zbigniew Robert “Inferno” Promiński – bobni
Skladbe:
- Solve
- Wolves ov Siberia
- God = Dog
- Ecclesia Diabolica Catholica
- Bartzabel
- If Crucifixion Was Not Enough…
- Angelvs XIII
- Sabbath Mater
- Havohej Pantocrator
- Rom 5:8
- We Are the Next 1000 Years
- Coagvla
