Mjesto: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 19.08.2014
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 37,00€ (rezervacija) / 41,00 € (na dan koncerta) / 31,00€ (studenti) / 21,00€ (do 21 godine)
Pri posjetu Bluesiani, malom klubu na kraju naselja Velden, u kolovozu se u principu može očekivati saunanje uz ugodno opuštanje uz dobru muziku. No u ovogodišnjem drastično neindijanskom ljetu (ako se to uopće može nazvati ljetom) za kolovozki posjet ovom ugodnom klubu uz austrijsko Vrbsko jezero nije bilo potrebno navući bikine. Hladnije vrijeme za posjet Bluesiani čak je i poželjno, jer na tipičan ljetni dan u Bluesiani zna biti zaista zagušljivo vruće. No ovaj put se o vrućini pobrinulo drugačije – pozornicu je naime ponovno, ali prvi put ove godine, grijao stari znanac Bluesiane, Eric Sardinas sa svojim pratiteljima Big Motor.
Da ovaj put neće sve ići po planu bilo je jasno već prije koncerta, kad je vlasnica kluba Gudrun Kofler već dan prije preko Facebooka zamolila moguće posjetitelje koncerta za pomoć: Ericu su naime u američkoj zrakoplovnoj kompaniji United Airlines izgubili obje gitare. Gudrun je tako zamolila da netko od posjetitelja donese na koncert kakav instrument. Naravno, dobročinitelji su se našli odmah, a nas dvoje smo se s mrvicom znatiželje, kako će se majstor svojih rezonatora snaći s drugim gitarama, uputili prema sjeveru.
Po dolasku pred Bluesianu malo prije pola devet navečer vrata kluba bila su još zaključana, a pred vratima su se nagurali prvi obožavatelji, koji su rekli da se u klubu još odvija probni zvuk, što je bilo neobično, jer se vrata Bluesiane u principu otvaraju za posjetitelje u osam navečer. No ovaj put je Ericu vjerojatno ipak trebalo malo više vremena za pripreme, moguće je naravno i da su zamjenske gitare stigle u klub prilično kasno. Pa, vani smo pričekali samo još nekoliko minuta, a onda je osoblje pustilo prve posjetitelje u klub.
Ulazak u Bluesianu nas je ispunio toplinom koju osjetiš kad se nakon napornog radnog dana vratiš u svoj dom. sa zidova su sjale fotografije Erica Sardinasa s koncerta iz 2013., a iz zvučnika su dolazili umireni i nježni zvukovi glazbe prošlosti. Ljubiteljima suvremenih ritmova posjet Bluesiani zaista ne preporučujemo.
Pozornicu su ovaj put umjesto Sardinasovih klasičnih rezonatora krasile električne Gibsonice. Posjetitelji su počeli puniti klub, ali smatram da njihov broj nije pretjerano premašio stotinu. I točno u deset na pozornici se pojavio i dugo očekivani trojac. Ovaj put iznenađujuće dobre volje. I iznenađujuće razgovorljiv. Vjerojatno je tome nešto pridonio i dobri stari prijatelj Jack Daniels, kojeg su članovi u čašama donijeli i na pozornicu. Eric je odmah nakon uvodnog pozdrava posjetiteljima rekao da su mu gitare pri dolasku u Europu nestale (basist Levell Price je pritom dodao da su vjerojatno negdje u Africi) i zahvalio se svima koji su mu pri toj prilici pomogli da ipak može nastupiti. Istodobno je pri ugađanju električne Gibsonice rekao da zaista nema pojma što radi i kako će ispasti današnji koncert. Pa, da ne zna što radi teško bi se moglo reći, ali istina je da su usputno ugađanje i razni improvizirani instrumentalni umeci preuzeli znatno veći udio koncertnog vremena nego inače. No to Ericu nije oduzelo dobru volju. Rutinirano je prošetao kroz svoje stare uspješnice, među kojima nisu izostale stalnice poput Road to ruin, Get down to whiskey, I can’t be satisfied, a koncert je također začinio nekim obradama kojima se poklonio svojim glazbenim uzorima, među kojima nije zaboravio posebno spomenuti ni nedavno preminulog Johnnyja Wintera. Nakon otprilike sat vremena nastupa Eric je najavio kratku stanku za osvježenje, ali nakon što je već odložio gitaru, ponovno je uzeo njemu tako dragi instrument u ruke i rekao da će prije pauze odsvirati još jednu. Njegovi pratitelji, basist Levell Price i bubnjar Bryan Keeling, inzistirali su da idu na pauzu, pa je Eric posuđenu Gibsonicu zamijenio posuđenim rezonatorom i sam otpjevao i odsvirao na njemu svojstven akustičan način – s mikrofonom usmjerenim u središte gitare, a sam je svojim karakterističnim hrapavim vokalom pjevao bez mikrofona, a ritam pjesme isticao je poznatim udaranjem kaubojskih čizama o drveni pod pozornice.
Uslijedila je kratka stanka, a zatim su se glazbenici, još uvijek potkovani dobrom voljom, vratili na pozornicu. Opet je uslijedilo dugotrajno ugađanje i uhodavanje gitare. Uz Ericovo sviranje dobiješ osjećaj da je gitara živo biće. Čini se da se privikne na vlasnika, kao što se i vlasnik privikne na nju. Rezonatori Erica Sardinasa naviknuti su na njegove ponekad ženstveno nježne, a drugi put životinjski grube zahvate, dok je na ovom koncertu ponekad djelovalo da se Ericu posuđene gitare pomalo opiru. Ponekad su glasno zavijale tijekom sviranja, sve dok se pred kraj jedna od gitara nije konačno pobunila i najtanja žica popustila. Eric se nasmijao i najavio svoj povratak za nekoliko minuta. Neplanirani Ericov odlazak s pozornice Levell i Bryan iskoristili su za solo točku na basu. Točka je već ustaljeni dio zadnjih nekoliko nastupa i možda bi Levell mogao razmisliti o nečem novom barem za česte posjetitelje Sardinasovih koncerata. Eric se usred solo točke vratio na pozornicu s novo ožičenom gitarom, još uvijek nasmijan. Usprkos svoj smoli s gitarama na ovoj turneji nije pokazao nikakvu veću nježnost i obzirnost prema instrumentima nenaviknutima na njegove zahvate – još je zagriženije vrtio je među rukama, savjesno trljao po žicama i njima struguo o stalak za mikrofon. Kako se čini, kraća stanka bila je lekcija i za gitaru, koja se predala sudbini i ovaj put lijepo surađivala u Ericovim pothvatima.
Za kraj je Eric najavio još jedno iznenađenje: na pozornicu je pozvao Fabia Drusina i Anthonyja Bassa, članove talijanskog sastava W.I.N.D., koji su prije nekoliko godina u Bluesiani već svirali kao predgrupa Erica Sardinasa. Anthony je zgrabio Les Paula u kutu, Fabio se s Ericom izmjenjivao na vokalu, a odsviranu skladbu začinio je sviranjem usne harmonike. Eric je oduševljeno predstavio nova člana na pozornici, povlačio se i usmjeravao pozornost na njih. Odjednom mu je nestalo tla pod nogama i ružno je pao s pozornice. Glazbenici na pozornici rutinirano su svirali dalje, a mnoštvo ispod pozornice okružilo je nepomičnog Erica na podu i pomoglo mu da se digne na noge. Eric je nasmijano odšepesao natrag na pozornicu, pozdravio posjetitelje, rekao da je pad bio vrlo bolan, da je po svoj prilici nešto nalomio u nozi, ali da će ipak zajedno s W.I.N.D. odsvirati još jednu pjesmu za sve, a onda će se nažalost morati oprostiti i po svoj prilici otići u bolnicu. Čuo se gromoglasan poticajan pljesak, a zatim je zazvučala nova obrada. Eric je hrabro stisnuo zube i pokušao s gitarom čak i malo poskakivati po pozornici, ali je ubrzo shvatio da će za njega biti bolje ako samo stoji uz mikrofon i otpjeva svoje. Nakon završene skladbe uslijedio je gromoglasan pljesak, a petorka na pozornici oprostila se i ovaj put zbog spleta okolnosti bez bisa završila svoj nastup.
Večer puna iznenađenja. Nekih ugodnijih, drugih manje. Lijepo je pak bilo vidjeti da nijedno od tih iznenađenja nije pokvarilo dobro raspoloženje trojca koji ovaj put možda nije zvučao tako usklađeno u tonovima i ritmovima, ali je srčanošću, zalaganjem i predanošću glazbi pokazao što znači biti velik na pozornici. Ericu tako želimo što brži oporavak te se nadamo da ćemo ga uskoro opet vidjeti na pozornici – naravno u Bluesiani. Tada opet s njegovim rezonatorima.
Galerija slika
