Datum intervjua: 27.10.2007
Big Foot Mama ovih se dana vraćaju s posve novom, već šestom studijskom pločom Važno, da zadane. Njihov put dug skoro dvadeset godina zanimljiv je i razgibán – s prvijencem Nova pravila ponovno su oživjeli slovenski rock’n’roll, s drugom pločom Kaj se dogaja? So u svoju glazbu unijeli nešto više raznolikosti, Tretja dimenzija bila je rockerski žanrovski vrlo raznolika, Doba norih se do rocka poštено udaljila i onda šok – skupinu je napustio gitarist i glavni autor Miha Guštin – Gušti, koji je otišao na solističku stazu. Na njegovo je mjesto stupio Zoran Čalić, bivši član Majk i Holderjev, s skupinom snimio najprije dvije nove skladbe Vrn’ se k men’ i Brez meja, a slijedila je ploča 5ing, kojom se skupina ponovno vratila čistokrvnom rock’n’rollu. Na Gospodarskom razstavišču priredili su povodom svoje petnaestogodišnjice veličanstven koncert s brojnim zanimljivim glazbenim gostima, a obilježili su ga izdanjem dvostruke ploče Big Foot Mama 15 Let V Živo Z Gosti. O svemu tome i naravno o novoj ploči Važno, da zadane razgovarali smo s basistom, pratećim pjevačem i autorom Alenom Steržajem.
RockLine: Šesta studijska ploča Važno, da zadane napokon je tu. Dolaskom Zorana Čalića BFM su ponovno u klasičnim rockerskim vodama – je li se u odnosu na prethodnu ploču 5ing išta promijenilo?
Alen: “Već smo se s 5ingom vratili rockerskim korijenima, ali je na trenutke još uvijek bio malo popovski melankboličan. Važno, da zadane puno je hedonističniji projekt, donosi novu dozu pravovjernog rokenrola ravno u čelo, bez pretjeranog jadanja, tekstovi su daleko više žurerski, kako se za BFM najviše i pristoji, a prije svega ima više melodičnih gitarskih fraza.”
RockLine: Imate li na ploči kakvih zanimljivih gostiju, neku neobičnu obradu, posebno iznenađenje?
Alen: “Album smo stvarali ponajprije iz sebe, naglasak je na novim komadima koji donose priličnu svježinu, no istina je da smo kao bonus track dodali obradu legendarne Moje mame od Videosexa, koju smo priložili za 35. obljetnicu Vala 202.”
RockLine: Naslov ploče Važno, da zadane gramatički je nepravilan. Čovjek je “zadet”, dakle može ga nešto “zadeti”… pa će rock opet kvariti mladež?
Alen: “Naslov je namjerno gramatički nepravilan jer je preuzet iz razgovornog jezika mladih. Ako te zadene ljubav, strasti, adrenalin, prirodne tvari – što je u tome kvarno?”
RockLine: A što vas “zadeva” ovih dana i što općenito?
Alen: “Što god iskre zapali, što god dan otvori, što god dušu takne – važn’ da zadane! Tako pripovijeda pjesma. Svatko sam za sebe zna što ga u životu zadene, kojim se stvarima želi prepustiti, a čini nam se da u društvu ima previše kočnica i zapovijedi koje mu priječe neopterećeno uživanje. Nas zadevaju, kako pripovijeda pjesma, ljubav, strasti, adrenalin, prirodne tvari, novi komadi, čokolada, nogomet na stolu.”
RockLine: Za mnoge je veliko iznenađenje bila vaša dvostruka ploča Big Foot Mama 15 Let v živo, na kojoj su zanimljive i priznate slovenske skupine obradile vaše skladbe – kako je bilo slušati Kataleno, Šukarje, Ansambel Lojzeta Slaka, Srečno Mladino, koji su zacijelo najviše odskakali svojom drugačijošću?
Alen: “Osjećaji su bili fenomenalni jer je bilo vrlo zanimljivo čuti kako drugi glazbenici vide Big Foot Mamu, odnosno kako oni tumače naše komade. Ponajviše nam je naravno bilo na ponos što je pjesmu Neki sladkega preradio Lojze Slak, jer je doista legenda u pravom smislu, i to ne samo iz pristojnosti prema nama, nego su njegov ansambl i njegovi obožavatelji obradu tako prihvatili da je obavezno sviraju na svakom koncertu, čak i po triput u večeri.”
RockLine: U prošlosti je i glazbu i tekstove manje-više stvarao Miha Guštin – Gušti, a svoje si dodavao i ti. Tko je sada glavni autor tekstova i glazbe?
Alen: “Važna novost koju donosi novi album zacijelo je i raspršenije autorstvo: uz moju malenkost dva je komada pridonio i Zoran Čalič, a jedan Daniel Gregorič, tako da album zapravo predstavlja djelo cijelog benda.”
RockLine: Što vam uz izdanje ploče predstavlja najveći izazov, kad znamo da je diskografska industrija na psu? Rasprodali ste Križanke i Gospodarsko razstavišče – je li to neka super sveslovenska klupska turneja, nastupi po većim sportskim dvoranama, stadionima, prodor u inozemstvo? Možda prodati 50 000 ploča?!
Alen: “Album nismo izdali iz nekih luđačkih komercijalnih pobuda, da se razumijemo – inače bismo snimili album koji bi bio poprilično popovskiji. Slovenija ima svoje granice i mi se točno zavjedamo što možemo postići. Napokon, u tom se prostoru krećemo već 17 godina. Turneja po većim sportskim dvoranama iluzija je koja donosi samo gubitak. Za prodor u inozemstvo treba imati sasvim drukčiju strategiju, pa ni to nije jamstvo… Naš je cilj samo jedan: našim fanovima u svakom slovenskom mjestu, bilo da ih je 5.000 ili 200, dati dozu rokenrola kakvu trebaju – oni i mi! Naravno, Križanke za iduću godinu nisu isključene.”
RockLine: Ako pogledamo petnaest i više godina unatrag… vi ste bili oni koji su slovenski rock(‘n’roll) zadržali na površini. Vama i vašoj popularnosti slijedili su Requiem, Sausages, Prisluhnimo tišini, također Res Nullius, Dicky B. Hardy, Hic et Nunc, posljedično Siddharta. Kako gledate na BFM u ulozi pionira novog vala slovenskog rocka?
Alen: “Drago nam je što nas vidite kao pionire. Želimo samo da nas tako zapamti i slovenska povijest. Zapravo je prije desetljeća na slovenskoj glazbenoj sceni (osobito u rocku) vladalo totalno mrtvilo, svi su nas čudno gledali, češ rock je trenutačno posve nekomercijalan. Ali mi smo rekli, ne jebemo. I uspjelo nam je – tako smo pokazali da može, ako si dobar bend, uspjeti i u rocku. Zaorali smo ledinu, ali logično je da je bend koji je došao iza nas morao imati više ciljeve, ako je tu ledinu htio nadograditi. A to je uspjelo samo jednome.”
RockLine: Jeste li ikad imali osjećaj da ste mogli postići više? Jeste li, recimo, ikad poželjeli biti u koži neke druge slovenske postave?
Alen: “Onda kad nam je Tomi M. rekao da smo mi prije Siddharte bili također tako jaki da smo tada mogli rasprodati stadion. Ali ne, nikad nismo željeli biti u koži neke druge skupine jer, vjerujte, ni za što na svijetu ne bismo zamijenili Big Foot Mamu. Imamo se previše dobro.”
RockLine: Na koga u slovenskom glazbenom prostoru gledate s divljenjem i poštovanjem, koga prezirete i na koga ste možda barem malo ljubomorni?
Alen: “Svakako se divimo Siddharti, Neishi i Lojzetu Slaku. Prezir nije lijepa vrlina, ali se rado nasmijemo raznim izborima mladih talenata ili nastupajućima na određenim pop festivalima.”
RockLine: Rock je u svojim korijenima naravno buntovan, često i politički, a vi ste ostali kod žurerskog buntovništva? Mislite li da politika ne spada u rock ili to jednostavno nije dio vaše priče?
Alen: “Mislimo da nismo stručno osposobljeni da bismo javno ocjenjivali rad političara. Općenito naravno možemo iskreno reći da nam se povraća od onoga što se događa na toj sceni, osobito kad vidimo kako kapitalisti postupaju s radnicima. Budući da od glazbe u Sloveniji nije sigurno živjeti, Daniel, Jože i ja idemo i na posao, gdje se susrećemo s kapitalističkim sustavom – iz toga je nastao komad Vse se mi upira – već naslov govori puno.”
RockLine: Članovi BFM-a bili ste na početku u studentskim godinama, sada ste manje-više svi u tridesetima. A vaši su obožavatelji u prosjeku još uvijek stari 15, 16 godina?
Alen: “Najveću radost našem bendu predstavlja činjenica da svake godine na koncertima u prvom redu vidimo nova lica koja su stara koliko su bili oni koji su u prvim redovima stajali godinu prije njih. I vidimo da mladima između 15 i 25 godina još kako treba dobar, energičan i melodičan rokenrol da im se barem na dva sata odčepi. Jer ih samo to zadene. A starost nije važna – važno je da zadane!”
RockLine: Kada razmišljate o koncertu na kojem biste okupili sve bivše članove – i originalnog pjevača Andreja Kosa i naravno Mihu Guština – Guštija?
Alen: “Možda će se jednom u budućnosti dogoditi neki antologijski koncert, možda onda kad nećemo više imati što reći pa ćemo se samo vozati na prošlosti. Trenutačno na obzoru nema ničeg takvog.”
RockLine: Postoji li u repertoaru BFM-a neka skladba koju još nikad niste odsvirali uživo?
Alen: “Da, nekoliko skladbi s albuma Doba norih također je ostalo tamo. Uf, pa Eksplozija – intro u prethodni album 5ing… Možda ga uključimo u nadolazeći repertoar.”
Galerija slika
