Izdavačka kuća: Vertigo Records
Datum izlaska: 25.09.1972.
Produkcija: Black Sabbath & Patrick Meehan
Trajanje albuma: 42.38 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9.5 / 10
Četvrti album Black Sabbath, usprkos nedomišljatom naslovu, jedno je od njihovih najboljih ostvarenja uopće. Na njemu su napravili osjetan korak naprijed u zrelosti i počeli šire eksperimentirati sa svojim beskompromisnim ‘doom & gloom’ heavy metal pionirstvom, u koje su sramežljivo, ali u sve većim dozama, uz pomoć klavira i melotrona počeli ubrizgavati i orkestralne elemente. Originalni naslov albuma trebao je biti »Snowblind«, čime su htjeli upozoriti kako sve veća (zlo)uporaba kokaina sve više uništava zdravlje i stanje duha članova grupe, no izdavačka kuća Vertigo je pritisnula pa su u zadnji čas morali odabrati puno prozaičniji naslov.
»Snowblind« je ipak ostao prisutan kao naslov najomiljenije skladbe na »Volume 4«, među klasicima poput »Wheels Of Confusion«, »Changes«, »Tomorrow’s Dream« i »Supernaut« kojih na ovom izdanju nikako nije manjkalo. Prilično nesretno, također na inicijativu izdavača, odabrana je naslovnica koja je danas ipak kultna, s monokromatski stiliziranim Ozzyjem, koji je u to doba bio više glavna maskota nego središnja zvijezda ovih birminghamskih hard rock legendi među kojima je u vrijeme originalne postave, što se tiče kreativnog procesa, uvijek vladala relativna demokracija. Upravo je zlouporaba droga predvođena kokainom, s kojim su se prvi put susreli u Los Angelesu, izazvala prve pukotine među članovima grupe, pa je malo falilo da bubnjar Bill Ward tijekom snimanja skladbe »Cornucopia« bude otpušten. Članovi grupe bili su prije i tijekom snimanja u studiju toliko pijani i urađeni da je pravo čudo što su na kraju uspjeli stvoriti tako sjajan album, koji je već odavno posve zasluženo stekao status hard rock klasika.
Kompleksna uvodna suita »Wheels of Confusion«, koju nadopunjuje završna instrumentalna sekcija »The Straightener«, kao što joj i glavni naslov kaže, inkarnacija je potpune zbrke, s Iommijevim isjeckanim gitarskim frazama i Ozzyjevim od prevelike doze opojnih tvari posve preplašenim vokalom. Sve to presijecaju kaotični vremenski prijelazi na Wardovim bubnjevima i Geezerove nakostriješene bas linije, koje dodatno pojačavaju njezinu psihodelično obojenu ambijentalnu auru. Završni instrumentalni dio »The Straightener« uz pomoć kompleksnih gitarskih harmonija i dinamičnih bubnjarskih prijelaza postavio je nove heavy metal standarde i nazorno pokazuje zašto su Black Sabbath bili najvažniji heavy metal pioniri.
Udarni standard »Tomorrow’s Dream« puno je izravnije ostvarenje s punokrvnim gitarskim rifom kakav je mogao izvući samo Iommi, dok nagruvane bas linije dobro podupiru Ozzyjevo opijeno pjevanje u kojem se može razabrati lijepa doza nestašne zluradosti. Najveće iznenađenje cijelog albuma ipak je »Changes«, posve netipična ljubavna balada na kojoj Ozzy uz nježnu klavirsku pratnju i orkestralno valovanje melotrona prvi put u karijeri pokazuje da njegov glas ima i malo osjećaja za lirsku senzibilnost, što je kasnije u solo karijeri još nekoliko puta demonstrirao. Tekst govori o gubitku voljene osobe, što se tada dogodilo bubnjaru Wardu, koji je bio usred mukotrpnog razvoda. Trideset godina kasnije ponovno ju je izdao u obliku vokalnog dueta s kćeri Kelly, s malo izmijenjenim tekstom, i s njom požnjeo izniman uspjeh. Moglo bi se reći da je to prvo djelo Black Sabbath nježnije prirode u koje je ozloglašeni pjevač odlučio uložiti i svoju inače skrivenu emotivnu stranu, te svojevrsni prvi nagovještaj njegove kasnije solo karijere. Godine 1993. ponovno ju je snimio i u solo izvedbi. Zanimljivo je da su Black Sabbath »Changes« uživo do sada izveli samo dvaput, prvi put tijekom turneje 1973., a zatim tek 1995. s Tonyjem Martinom na vokalu.
Neobični eksperiment »FX« kratak je, ali ipak zanimljiv, avangardno obojen instrumental s disonantnim improviziranjem na gitari i udaraljkama. »Supernaut« je još jedan hard rock klasik s dinamičnim, bluesom začinjenim glavnim motivom kroz koji reže moćna gitarska fraza, jedna od najboljih u Iommijevoj karijeri, a istodobno ga lome nemilosrdni bubnjarski prijelazi. Ozzy je ovaj put u svom klasičnom paranoičnom pjevačkom izdanju, što znači da zvuči kao netko s kim se ne bi isplatilo zadirkivati. Ne manjka ni duhovit Iommijev solo, posve tipičan za ovog legendarnog gitarskog virtuoza. Iako se Ward u tom razdoblju borio s brojnim osobnim problemima, njegov rad na bubnjevima i udaraljkama kroz cijeli album naprosto je fantastičan. »Supernaut« je još u vrijeme izlaska dobio brojne pohvale i od takvih glazbenih autoriteta kao što su legendarni, nažalost već dugo preminuli američki skladatelj, aranžer, gitarist i pjevač Frank Zappa te također preminuli i legendarni bubnjar Led Zeppelin John Bonham.
Već spomenuti »Snowblind« među ljubiteljima hard rocka najomiljeniji je i najprepoznatljiviji Sabbath standard na »Volume 4«. Nastao je kao svojevrstan odgovor, odnosno protuteža standardu »Sweet Leaf« s albuma »Master of Reality« (1971.), na kojem su još slavili lake droge predvođene marihuanom. Ovaj put bend je polako počeo shvaćati koliko su duboko zabrazdili u svijet smrtonosne kokainske opijenosti, nakon što su u Kaliforniji otkrili i svijet težih droga. Moćan gitarski rif para zrak, a društvo mu prave valjajući bubnjarski prijelazi i varijabilno-melodična bas linija. Gastronomski Iommijev solo i divlje bubnjarske prijelaze u pozadini pojačava melotronsko valovanje, koje dodatno produbljuje sveopći dramatični ambijent. Ozzyjev vokal na razini živčanog sloma u odličnom je suzvučju s osvještavajućim tekstom o zasljepljujućoj prirodi bijelog praha.
»Cornucopia«, još jedan omiljeni Sabbath evergreen, sa svojim sporim, valjajućim ritmom i zagušljivo mračnom gitarskom frazom čisti je prototip doom metala. To je bila skladba zbog koje je Ward zamalo napustio grupu, jer tog Sabbath standarda nikako nije mogao, odnosno nije želio odsvirati po željama preostalih triju članova. Zapravo, to u njegovu tadašnjem zdravstvenom i emocionalnom stanju nije bilo ni iznenađenje, jer je riječ o bubnjarski prilično kompleksnom i zahtjevnom radu s nizom neočekivanih vremenskih prijelaza. Instrumental »Laguna Sunrise« predstavlja potpun kontrast jer je sa svojim nježnim akustičnim aranžmanima na gitari i orkestralnim valovanjem melotrona u pozadini jedno od najoptimističnije intoniranih ostvarenja u njihovoj karijeri, osobito što se tiče neobično uzdižućeg ambijenta.
»St. Vitus Dance« još je jedno zanimljivo ostvarenje s gotovo karakterističnim udarnim Sabbath motivom, u kojem su u središnjoj ulozi gromoglasna gitarska fraza, nagruvane bas linije i podivljalo Ozzyjevo pjevanje, a istodobno cijelo vrijeme iznenađuje usputnim obratima u gotovo plesni ritam. Završna, eksperimentalno obojena suita »Under The Sun/Every Day Comes And Goes« predstavlja potpuni trijumf mračnih ‘doom & gloom’ Sabbath i u mnogočemu je još jedan pionirski obojen heavy metal standard. U prvom dijelu apokaliptičnu atmosferu obilježavaju Ozzyjevi zlokobni pjevački ispadi, mračna gitarska fraza i izlomljeni, spori, valjajući ritmovi. S vremenom kompozicija dobiva nagli ‘ubrzanje’, gdje središnju ulogu preuzima duhovit gitarski solo. Osobito oduševljava Iommijevo lukavo variranje među nepredvidljivom ponudom domišljatih gitarskih fraza, što se jasno i glasno pokazuje u završnom, gotovo epski obojenom instrumentalnom dijelu.
Black Sabbath su na svom četvrtom studijskom izdanju dosegli novu razinu zrelosti i stvorili još jedan klasični hard rock dragulj, koji uz uobičajenu ‘doom & gloom’ udarnost i ‘lovljenje vražjeg repa’ kipi od nesputanog eksperimentiranja. Infuzija orkestralnih elemenata i prva jasna demonstracija suptilnijih zvukovnih elemenata bile su ključne da »Volume 4« uživa status jednog od najzanimljivijih i najdotjeranijih albuma Sabbatha. U toj fazi karijere, kad su ih droge, dok su se probijali prema vrhu najcjenjenijih rock sastava svog vremena, gotovo uništile, Geezer Butler je u tekstovima zamjetno smanjio uobičajenu dozu okultizma i radije je više vremena posvetio sociološkim problemima, što je bio još jedan nagovještaj važnih promjena koje su se tada događale u njihovu sve kompleksnijem glazbenom pristupu.
autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Wheels of Confusion / The Straightener
2. Tomorrow’s Dream
3. Changes
4. FX
5. Supernaut
6. Snowblind
7. Laguna Sunrise
8. Cornucopia
9. St. Vitus Dance
10. Under the Sun / Every Day Comes and Goes
Postava:
Ozzy Osbourne – vokal
Tony Iommi – gitara, klavir, melotron
Geezer Butler – bas gitara, melotron
Bill Ward – bubnjevi, udaraljke
